Narandžasti izvještaj: Rodno zasnovano nasilje

Osobe ženskog spola su često izložene ozbiljnim oblicima nasilja, pogotovo verbalnom, fizičkom, psihičkom, seksualnom nasilju, silovanju i sl. Ovi i brojni drugi oblici nasilja nad ženama predstavljaju ozbiljno kršenje ljudskih prava žena i glavnu prepreku ostvarivanju jednakosti između žena i muškaraca.[i] Statistike pokazuju da je svaka treća žena u svijetu žrtva nasilja, ali i da su počinioci tog nasilja najčešće njihovi sadašnji ili bivši partneri. Situacija nije mnogo drugačija ni u Bosni i Hercegovini, u kojoj se nasilje nad ženama i nasilje u porodici godinama smatralo privatnim problemom, a mnogi_e ga takvim smatraju i danas. 52,8% žena starijih od 15 godina u Bosni i Hercegovini iskusilo je neki vid nasilja.[ii] Studija o rasprostranjenosti i karakteristikama nasilja nad ženama u BiH,[iii] koja je nastala na osnovu istraživanja s uzorkom od 3.300 domaćinstava u BiH tokom 2013. godine, ukazuje na to da je svaka četvrta žena bila žrtva nasilja, a da je svaka deseta doživjela nasilje u posljednjih godinu dana (u 2013. godini). Ova Studija dalje ukazuje na činjenicu da su nasilju najčešće izložene žene starosti od 18 do 24 godine života te češće žene iz ruralnih nego iz urbanih sredina. Ističe se i podatak da žene često ne znaju prepoznati nasilje koje se vrši nad njima, da sebe ne vide kao žrtve nasilja, dok je tek 5,5% njih koje su izložene nasilju zaista potražilo pomoć i podršku. U istraživanju se navodi da je psihičko nasilje najčešći oblik nasilja kome su žene izložene, kao i kombinovano psihičko i fizičko nasilje.

Pravna regulacija suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja u porodici

Godine 2003. u Krivičnom zakonu FBiH u članu 222. nasilje nad ženama prvi put biva prepoznato kao krivično djelo. Do sličnih promjena dolazi u Republici Srpskoj i Brčko distriktu. 2005. godine donesen je Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH koji prolazi kroz izmjene i dopune 2013. godine. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH iz 2013. godine propisuje zaštitne mjere te zbrinjavanje žrtava nasilja u sigurne kuće. Godine 2005. usvojen je Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske. Porodični zakoni FBiH i Republike Srpske se također dotiču ovog pitanja. U Brčko distriktu BiH ni 2015. nije donešen Zakon o zaštiti od nasilja u porodici.

Istanbulsku konvenciju (CAHVIO), Konvenciju Vijeća Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, BiH je ratificirala 2013. godine, i to kao jedna od prvih država koje su potpisale i ratificirale ovaj dokument. Konvencija je prvi međunarodni pravno obvezujući dokument koji pruža sveobuhvatan set mjera za sprječavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, a predviđa i kaznu za počinitelje nasilja. U julu 2015. godine je usvojena i Okvirna strategija za provedbu Konvencije o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici u BiH za period 2015–2018,[iv] koja predstavlja sveobuhvatan okvir kojim se definira način provedbe Istanbulske konvencije u BiH i usklađivanje pravnog i institucionalnog okvira s odredbama Konvencije. Nažalost, Okvirna strategija je usvojena bez saglasnosti Vlade RS-a. Provedba Istanbulske konvecije je veliki izazov za 2016. U tom kontekstu, ohrabruje informacija da je Agencija za ravnopravnost spolova BiH krajem 2015. potpisala Memorandum[v] o saradnji sa Sigurnom mrežom BiH, koalicijom organizacija civilnog društva koje rade na suzbijanju rodno zasnovanog nasilja, među kojima su i svih 9 sigurnih kuća u BiH. Agencija za ravnopravnost spolova BiH, putem Ministarstva za ljudska prava BiH, je pored toga u oktobru 2015. ostvarila saradnju sa USAID Misijom u BiH. Kao rezultat te saradnje od 2016. godine Agencija će realizirati program u vrijednosti od 750.000 USD[vi] za provedbu Istanbulske konvencije.

Rad i finansiranje sigurnih kuća u BiH

U pojašnjavajućem izvještaju uz Istanbulsku konvenciju navodi se da specijalizirane ženske sigurne kuće predstavljaju najbolje rješenje za zbrinjavanje žrtava nasilja. Takve kuće su najbolje opremljene, a njihove funkcije su mnogo više od obezbjeđivanja samog smještaja. U njima se žrtvama nasilja pruža adekvatna psiho-socijalna pomoć i podrška te rehabilitacija nakon koje će žrtve nasilja moći nastaviti normalan život.[vii]

Na teritoriji BiH postoji devet sigurnih kuća s ukupno 193 raspoloživa mjesta za žene i djecu žrtve nasilja.

Tabela: Pregled smještenih žrtava u 2015. godini

Na području Federacije BiH postoji šest sigurnih kuća za smještaj žrtava nasilja u porodici koje djeluju u okviru nevladinih organizacija. U Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici FBiH normira se i finansiranje sigurnih kuća i to na način da 70% troškova sigurnih kuća pokriva FBiH, a 30% kantoni. Zakon predviđa i obavezu usvajanja podzakonskih akata koji regulišu osnivanje, rad i finansiranje sigurnih kuća. Isti nisu nikad doneseni. Procjena sigurnih kuća je da na godišnjem nivou za rad jedne sigurne kuće potrebno cca. 240.000 KM. Prema podacima za posljednjih sedam godina, godišnje u sigurnim kućama FBiH boravi između 300 i 350 žrtava nasilja. Do sada je Federacija BiH izdvajala dovoljno novčanih sredstava za finansiranje desetine troškova sigurnih kuća. Tokom 2015. godine Federacija nije izdvojila niti jednu konvertibilnu marku za rad sigurnih kuća. Ostatak potrebnih finansijskih sredstava se dobija putem stranih donacija i pitanje je kada će strane donacije prestati, jer problem nasilja nije samo problem BiH, tako da će biti upitan opstanak sigurnih kuća. Opstanak dvije sigurne kuće u Mostaru već sada je upitan, jer od 2015. ne primaju žrtve nasilja.

Situacija u Republici Srpskoj je znatno bolja. Osnivanje i finansiranje sigurnih kuća u ovom entitetu je propisano zakonskim i podzakonskim aktima i to: Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske, Pravilnikom o standardima za realizaciju sigurne kuće, Pravilnikom o načinu dodjele sredstava sigurnim kućama. U RS-u djeluju 3 sigurne kuće koje imaju smještajni kapacitet od 52 mjesta. I pored dobre regulacije, treba istaći problem da cijela istočna Bosna i Hercegovina/istočna Republika Srpska (teritorija od Zvornika na sjeveru do Trebinja na jugu) nema niti jednu sigurnu kuću. Zakonom je regulisano i da se sredstva za privremeno zbrinjavanje i smještaj žrtve nasilja u sigurnoj kući obezbjeđuje iz budžeta Republike Srpske u iznosu od 70% te iz jedinica lokalne samouprave u iznosu od 30% od utvrđene cijene za smještaj žrtve nasilja u sigurnu kuću. Sredstva se dodjeljuju na osnovu broja izdatih rješenja za zbrinjavanje žrtve u sigurnu kuću. Ova rješenja izdaje centar za socijalni rad. Cijena zbrinjavanja žrtve nasilja u sigurnu kuću za jedan mjesec iznosi 1.672 KM.

Izazovi u 2016: Borba za spašavanje sigurnih kuća u FBiH

Iako je Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH u članu 35. predvidio i uslove za finansiranje sigurnih kuća za privremeni smještaj žrtava nasilja, FBiH od usvajanja Zakona pa do danas nikada nije ispunila zakonsku obavezu sufinansiranja sigurnih kuća u iznosu od 70%. 2015. godine Vlada FBiH je zaključila da odredba iz člana 35. nije jasna. Umjesto da zatraži tumačenje ove norme, Vlada je tokom 2015. formirala radnu grupu za analiziranje člana 35. i izradu Prednacrta zakona o izmjeni Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Radna grupa je definisala dva moguća rješenja kao pravni osnov za osnivanje sigurnih kuća u FBiH i to: a) osnivanje u skladu sa Zakonom o ustanovama u BiH ili b) osnivanje u skladu sa Zakonom o ustanovama i Zakonom o udruženjima i fondacijama u BiH i FBiH.

Iako je troje članova_ica ove radne grupe bilo protiv, Vlada Federacije BiH, a na osnovu odluke Ministarstva pravde i Ministarstva rada i socijalne politike, je odlučila predložiti Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH koji predviđa da sigurne kuće u FBiH moraju biti ustanove, ali da se finansiranje sigurnih kuća u FBiH vrši po smještenoj žrtvi nasilja i to samo za troškove smještaja žrtve, a ne na osnovu stvarnih troškova sigurnih kuća.[viii]

Ovakav prijedlog nadležni objašnjavaju time da se kontrola rada sigurnih kuća vrši otežano te da bi se to normaliziralo kada bi sigurne kuće imale status ustanove. Predstavnice organizacija koje vode sigurne kuće odgovorno tvrde da državni organi stalno vrše nadzor nad njihovim radom. Treba napomenuti da u Republici Srpskoj sigurne kuće uspješno djeluju kao udruženja i fondacije, a u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima.

Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH, nakon dinamične rasprave, usvojen je 2. decembra 2015. u Predstavničkom domu PFBiH te je upućen na javnu raspravu. Ukoliko bi se usvojio ovaj Nacrt, to bi dovelo prvenstveno do povećanih administrativnih procedura za postojeće sigurne kuće, do otežanog funkcionisanja sigurnih kuća, a u konačnici, zbog nemogućnosti finansiranja (jer se ne planira finansiranje fiksnih troškova), možda i do zatvaranja sigurnih kuća. Ukoliko se bude insistiralo na tome da sigurne kuće budu ustanove, nevladine organizacije time dobijaju zahtjev da imaju glomaznu i dvostruku administraciju, a vlada se ne obavezuje da će ih finansirati kao što to nije činila ni u proteklim godinama.

Ovaj Nacrt je naišao na oštru osudu organizacija civilnog društva i bh. javnosti. Stoga su organizacije civilnog društva krajem 2015. predložile alternativno rješenje za osnivanje i finansiranje sigurnih kuća u FBiH. To rješenje podrazumijeva da se u Nacrt zakona o zaštiti od nasilja u porodici u FBiH unesu odredbe kojima bi se omogućilo da se sigurne kuće osnivaju u skladu sa Zakonom o ustanovama BiH, ali i u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama BiH i FBiH. Ovakvo rješenje bi omogućilo dalji nastavak rada postojećih sigurnih kuća, ali i osnivanje novih po Zakonu u ustanovama. Tokom 2016. godine organizacije civilnog društva u BiH će nastaviti svoj rad na ovom pitanju kako bi se došlo do najprihvatljivijeg rješenja za sve.

Smjernice za djelovanje

• Hitno pristupiti usaglašavanju zakonskog i institucionalnog okvira sa Istanbulskom konvencijom;
• kroz izmjene i dopune člana 35. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH mora se omogućiti da postojeće sigurne kuće mogu nastaviti djelovati te im se mora obezbijediti finansiranje od najmanje 70% troškova, što uključuje i troškove osoblja i opšte troškove sigurnih kuća.

Cjelokupni godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava žena za 2016. godinu dostupan je na ovom linku.

—

[i] Maida Zagorac: Pravne mjere sprečavanja i borbe protiv nasilja nad ženama, 28.10.2014. Dostupno na: https://soc.ba/pravne-mjere-sprjecavanja-i-borbe-protiv-nasilja-nad-zenama/

[ii] http://www.gcfbih.gov.ba/project/nasilje-nad-zenama/

[iii] Dostupno na: http://www.gcfbih.gov.ba/wp-content/uploads/2014/01/studija_prevalenca.pdf

[iv] Dostupno na: http://arsbih.gov.ba/wp-content/uploads/2015/10/CAHVIO_Strategija.pdf

[v] Vidi vijest sa web-stranice Agencije za ravnopravnost spolova BiH:

[vi] Vidi vijest na http://arsbih.gov.ba/potpisan-memorandum-o-grant-sredstvima-izmedu-usaid-a-i-ministarstva-za-ljudska-prava-i-izbjeglice/

[vii] Sarajevski otvoreni centar, Finansiranje i osnivanje sigurnih kuća u Federaciji BiH – Ka boljim rješenjima, str 3, 2015. Dostupno na:

https://soc.ba/finansiranje-i-osnivanje-sigurnih-kuca-u-federaciji-bih-ka-boljim-rjesenjima/

[viii] Sarajevski otvoreni centar, Finansiranje i osnivanje sigurnih kuća u Federaciji BiH – Ka boljim rješenjima, str 12, 2015. Dostupno na:

https://soc.ba/finansiranje-i-osnivanje-sigurnih-kuca-u-federaciji-bih-ka-boljim-rjesenjima/