Žene u tijelima političkih stranaka

Žene su podzastupljene u glavnim tijelima najvažnijih stranaka u BiH. Ekstremni primjer su dvije stranke (SDA i SDS) kod kojih ni mjesto predsjednika, kao ni mjesto potpredsjednika ne pripadaju manje zastupljenom spolu, odnosno ženama. U ostalim strankama žena zauzima po jedno potpredsjedničko mjesto, što predstavlja zastupljenost između 10 i 20% (zavisno od broja potpredsjedničkih mjesta). Posebne mjere imenovanja 5 žena članica u Glavni odbor kod SDA strake, s obzirom na brojnost članstva u Glavnom odboru, rezultira prisustvom svega 10% članica u Glavnom odboru. Kod SBB-a je ova mjera polučila 25% članica Glavnog odbora. Iako su stranke organizovane na različitim principima, zajedničko im je da su i u ostalim tijelima stranaka žene apsolutno podzastupljene, odnosno da je zastupljenost od ili iznad 40% iznimka, a ne pravilo. Zastupljenost žena nešto je veća u brojnijim stranačkim tijelima, dok je u užim rukovodstvima stranaka ona uglavnom ispod 20%.[1]

Istraživanje koje je udruženje Infohouse provelo tokom 2015. godine[2] u cilju procjene rodne ravnopravnosti u politikama i djelovanju političkih stranaka u BiH, pokazalo je da rodna ravnopravnost nije adekvatno regulisana kroz političke dokumente stranaka. Posebne mjere za osiguravanje rodne ravnopravnosti unutar stranaka pokazuju neusklađenost stranačkih dokumenata i politika sa Zakonom o ravnopravnosti spolova: sadrže diskriminirajuće odredbe i nije osigurano adekvatno uključivanje manje zastupljenog spola u procese upravljanja, odlučivanja i predstavljanja. Posebne organizacije žena koje djeluju unutar svih stranaka predstavljaju značajan, no nedovoljno iskorišten resurs za promjene unutrašnjih i vanjskih stranačkih politika po pitanju rodne ravnopravnosti. Sve ovo vodi i podupire već ustaljeno nedovoljno učešće žena u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti.

Žene u zakonodavnoj vlasti[3]

Na Opštim izborima 2014. godine učestvovalo je 98 političkih subjekata, odnosno 7.748 kandidata_kinja, od čega je bilo 3.276 žena, odnosno 42%. Ovaj postotak predstavlja povećanje u odnosu na postotak učešća žena na prethodnim izborima koji nije prelazio 36,82% i direktan je učinak usklađivanja Izbornog zakona sa Zakonom o ravnopravnosti polova u BiH.

Prema službenim i konačnim rezultatima, u Predstavnički dom PSBiH je izabrano deset žena (23,81%), što je relativno veći postotak izabranih žena u odnosu na entitetske parlamente. Od toga je šest žena izabrano direktno, a četiri su dobile mjesto u PSBiH putem kompenzacijskih mandata. Najviše žena je izabrano sa listi Demokratske Fronte (DF) – Željko Komšić (60%). Politička partija koja je osvojila najveći broj zastupničkih mjesta 11, SDA, ima izabranu samo jednu ženu koja je svoje mjesto u PSBiH dobila putem kompenzacijskog mandata. SBB s četiri i SDP s tri osvojena mandata nema niti jednu zastupnicu u PSBiH, kao ni četiri političke partije/koalicije koje su osvojile po jedan mandat (BPS, A-SDA, PDP-NDP i DNS-NS-SRS), s izuzetkom HDZ-a 1990 čiji je jedini osvojeni mandat pripao ženi. U sastav Doma naroda PSBiH, od ukupno 15 delegata_kinja samo su 2 žene ili 13,33% (obje iz kluba hrvatskog naroda – HDZ BiH).

U Parlament Federacije BiH je i zabrana 21 žena (21,43%). Procentualno gledano, najviše žena je izabrano s liste Laburista BiH (100%), potom Stranke za BiH (33,33%), a zatim DF-a (28,57%) te SBB-a i BPS-a (po 25%). Brojčano, najveći broj izabranih žena dolazi iz SDA (6 zastupnica), potom iz SBB-a i DF-a (po 4 zastupnice) te iz koalicije koju okuplja HDZ BiH (3 zastupnice). Po jednu zastupnicu u Parlamentu FBiH imaju SDP, BPS, Stranka za BiH i Laburisti BiH, dok HDZ 1990 s osvojena 4 mandata, A-SDA s osvojena 2 mandata, i Naša stranka s 1 mandatom nemaju svoje zastupnice u Parlamentu FBiH. U Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, od ukupno 54 delegata_kinje (Klub srpskog naroda nikada nije formiran u cijelosti, te umjesto 17 ima samo 13 delegata_kinja), samo je 8 žena ili 14,81%. Osam delegatkinja je raspoređeno po klubovima delegata_kinja: 2 delegatkinje od ukupno 17 u Klubu bošnjakog naroda, 2 delegatkinje od ukupno 17 u Klubu hrvatskog naroda i 3 delegatkinje od ukupno 13 u Klubu srpskog naroda. U Klubu ostalih od ukupno 8 delegata_kinja, samo je 1 žena, i to iz SDP-a BiH.

U Narodnu skupštinu Republike Srpske izabrano je 13 žena, odnosno 15,66%, od čega je njih pet izabrano direktno, sedam putem kompenzacijskih mandata, a jedna preraspodjelom mandata s obzirom na to da je nedostajao jedan mandat za zastupnike_ce iz reda hrvatskog naroda. Procentualno gledano, najviše žena je izabrano s listi koalicije DNS-NS-SRS (25%), a najmanje s listi PDP-a (0%). Brojčano, najveći broj izabranih žena dolazi iz SNSD-a (šest zastupnica), potom iz koalicije DNS-NS-SRS i koalicije SDS-PUP-Radikali SRS RS (po dvije zastupnice), dok iz koalicije Domovina, Narodnog demokratskog pokreta i Socijalističke partije dolazi po jedna zastupnica. Jedina politička opcija koja u Narodnoj skupštini nema svoju zastupnicu je PDP, iako je ova partija osvojila ukupno sedam mandata. U odnosu na drugi dom parlamenta FBiH, Vijeće naroda Republike Srpske ima skoro duplo veće učešće žena. Od ukupno 28 delegata_kinja, u svom sastavu ima 8 žena ili 28,57%, što je i najveći postotak učešća žena u nekom od domova parlamenata na entitetskom i državnom nivou. U klubovima delegata_kinja iz reda reda srpskog i bošnjačkog naroda, od ukupno 8 delegata u oba kluba, 2 su žene. U klubovima hrvatskog naroda i u klubu ostalih, po 3 su delegatkinje.

Udio žena u novoizabranim kantonalnim skupštinama iznosi 18,71%, i varira od kantona do kantona. Tako je najmanji udio žena u Skupštini Livanjskog kantona, gdje žene čine 4% skupštinskih zastupnika_ca (24:1 u korist muškaraca), a najveći udio žena je ubjedljivo u Skupštini Zapadnohercegovačkog kantona, gdje žene čine 30,43% skupštinskih zastupnika_ca (16:7). Kanton Sarajevo, Zeničko-dobojski i Bosanskopodrinjski kanton kao jedini imaju žene na čelu skupštine.

Nakon Opštih izbora 2014. godine, u zakonodavnoj vlasti 2015. godine je ukupno 19,90% žena na svim nivoima vlasti. Uprkos različitim nastojanjima da se zastupljenost žena u vlasti poveća, ni ove godine nismo dostigli_e rekordni udio žena od 20,15% iz 2002. godine, a 40% se i dalje čini nedostižnim. Za utjehu je podatak da ipak možemo govoriti o uzlaznom trendu, s obzirom da je 2006. godine taj procenat iznosio 17,21%, a 2010. godine je od ukupnog broja izabranih bilo 17,37% žena. PSBiH je 2015. formirala interresornu radnu grupu koja radi na izmjenama Izbornog zakona. Primijećeno je da u radu grupe nije spominjano pitanje ravnopravnog sudjelovanja žena i muškaraca u političkim procesima. Sarajevski otvoreni centar ovim povodom je organizovao press konferenciju ispred Parlamentarne skupštine BiH u januaru 2016. godine te izrađene konkretne amandmane na Izborni zakon, kojima će se nastojati ispraviti trenutno stanje, predao na protokol Parlamentarne skupštine BiH. Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova PD PSBiH uskoro treba razmatrati amandmane, a isti predviđaju jednak broj žena i muškaraca na kandidatskim listama, dok bi imena žena i muškaraca trebalo da budu naizmjenično navođena, a sve s ciljem povećanja broja izabranih žena u tijelima vlasti.

Višestruko marginalizovane žene (Romkinje, LBT žene, žene sa invaliditetom) su u potpunosti isključene iz političkog života.

Žene u izvršnoj vlasti

Nakon Opštih izbora 2014. godine, proces formiranja vlasti na svim nivoima je trajao skoro godinu dana, a politički dogovor oko sastava Vijeća ministara BiH, entitetskih i kantonalnih vlada bio je obilježen unutar i međustranačkim borbama za raspodjelu pozicija u izvršnoj vlasti, nestabilnom vladom u Federaciji BiH i izlaskom Demokratske fronte (DF) iz izvršne vlasti na državnom i entitetskom nivou. U ovakvoj turbulentnoj političkoj situaciji, pitanje učešća žena i rodne ravnopravnosti u grani vlasti koja nosi pozicije najveće moći, za političke stranke je bilo u drugom planu. Rijetke reakcije na činjenicu da formiranje vlada nije izvršeno na način da je ispunjen cilj iz člana 20. Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH došle su od organizacija civilnog društva te od određenih parlamentarnih tijela i institucionalnih mehanizama za ostvarivanje ravnopravnosti spolova.

U trenutnom sazivu Vijeća ministara BiH, od 9 ministarstava, na čelne pozicije 2 (22,22%) ministarstva su imenovane žene: ministrica za ljudska prava i izbjeglice, Semiha Borovac (SDA) te ministrica odbrane, Marina Pendeš (HDZ BiH). U Vijeću ministara BiH nema niti jedne zamjenice ministra_ice.

U Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, nakon raspada koalicije SDA i DF i ulaskom SBB-a u izvršnu vlast, imenovane su 4 žene: ministrica finansija i zamjenica premijera Jelka Miličević (HDZ BiH), ministrica obrazovanja i nauke Elvira Dilberović (SDA), ministrica kulture i sporta, Zora Dujmović (HDZ BiH) i ministrica okoliša i turizma, Edita Đapo (SBB). Procentualno učešće žena u sastavu Vlade FBiH je nešto veće od učešća u državnoj vladi i iznosi 23,53%.

U Vladi Republike Srpske je imenovana premijerka – Željka Cvijanović (SNSD) i tri ministrice: ministrica uprave i lokalne samouprave, Lejla Rešić (DNS), ministrica za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, Srebrenka Golić (SNSD) te ministrica za porodicu, omladinu i sport, Jasminka Davidović (SP). Učešće žena u sastavu Vlade Republike Srpske je identično učešću žena u Vladi FBiH: 23,53%.

U vladama kantona nijedna žena nije imenovana za premijerku kantonalne vlade, dok zastupljenost ministrica u kantonalnim vladama iznosi 17,5% (broj ministrica varira od 0% do 20%, u zavisnosti od kantona). Najdrastičniji primjeri su vlade Zeničko-dobojskog i Hercegovačkoneretvanskog kantona u kojima nije imenovana niti jedna žena. U Vladi Unsko-sanskog kantona imenovana je jedna ministrica. Isti broj ministrica imaju i vlade Srednjobosanskog, Livanjskog i Bosanskopodrinjskog kantona. U Vladi Kantona Sarajevo imenovane su 2 ministrice (15,38%). U Vladu Zapadnohercegovačkog i Posavskog kantona t akođe s u i menovane 2 m inistrice ( 20%). D vije m inistrice (15,38%) imenove su i u Vladu Tuzlanskog kantona.

Ukupni broj ministrica na svim nivoima izvršne vlasti iznosi 23. Najveći broj ministrica u izvršnoj vlasti dolazi iz HDZ BiH (čak 8), dok najmanje (po 1) iz sljedećih stranaka: DNS, SP; A-SDA, SBiH, i NSRzB. Po tri ministrice imaju SDA, SBB i SNSD. U Vijeću ministara BiH i Vladi Federacije BiH došlo je do povećanja zastupljenosti žena u odnosu na prethodni izborni ciklus, dok je u Vladi Republike Srpske i kantonalnim vladama došlo do smanjenja zastupljenosti žena na ministarskim pozicijama.

Evidentno je da su žene u mandatu 2014–2018. u izvršnoj vlasti dobile pozicije u ministarstvima koja se tiču pravosuđa, pravde i uprave, obrazovanja, rada i socijalne politike, ekologije, prostornog uređenja, ljudskih prava, porodice, tj. oblastima i temama koje se tradicionalno vežu za žensku ulogu u društvenom životu ili tamo gdje su one već ostvarile značajno učešće (npr. pravosuđe).

Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova PD PSBiH, a na inicijativu Agencije za ravnopravnost spolova BiH i Sarajevskog otvorenog centra, u decembru 2015. godine je uputila u parlamentarnu proceduru Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vijeću ministara BiH. Prijedlog predviđa uvođenje rodne kvote od 40% u sam zakon. Ovo predstavlja pozitivan primjer saradnje institucija koje se bore za ostvarivanje ravnopravnosti spolova i primjer kako je moguće doći do konkretnih zakonskih prijedloga za unpređenje ravnopravnosti spolova. O izmjenama i dopunama Zakona o Vijeću ministara BiH na februarskoj sjednici trebali bi se izjasniti poslanici Predstavničkog doma PSBiH.

Žene u sudskoj vlasti, vojsci i policiji

Žene u BiH zastupljene su u sudskoj vlasti više nego u bilo kojoj drugoj grani vlasti. Međutim, broj žena koje rade u sudstvu je dosta veći od broja žena koje se nalaze na visokim funkcijama u pravosudnim organima ili u sudovima više nadležnosti. Na mjestima moći i odlučivanja žene se i dalje suočavaju s fenomenom „staklenog plafona”. [4] Zastupljenost žena u pravosudnoj vlasti na svim nivoima iznosi 59,64%, a manji procent (i ispodpolovično učešće žena) se odnosi na žene na rukovodećim pozicijama u pravosuđu (42,46% posto za sudove, te 35% posto za tužilaštva).[5]

U januaru 2016. godine, Vijeće ministara BiH usvojilo je Izvještaj Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice o provedbi Akcionog plana za implementaciju Rezolucije UN-a 1325 „Žene, mir i sigurnost“ u Bosni i Hercegovini za period 31.7.2014–31.7.2015. godine. Izvještaj je dao pregled stanja u kojem se navodi da je evidentan trend povećanog interesa lica ženskog spola za prijem u OS BiH, od 23 kandidatkinje koje su se prijavile na prvi oglas 2008. godine do 595, koliko se prijavilo na pretposljednji oglas 2014. godine. Iako je dosadašnji nivo učešća pripadnika_ca Oružanih snaga BiH na različitim edukacijama bio nizak (zbog potrebnih predispozicija kandidata: čin, nivo znanja stranog jezika, rod službe i drugo), primjetno je povećanje učešća pripadnica OS BiH na edukacijama, kao i pomak u otklanjanju barijera za učešće žena na kursevima. Nadalje, u ovom Izvještaju se navodi da je provođenje sveobuhvatnih strateških mjera kroz Akcioni plan za implementaciju Rezolucije UN-a 1325 dovelo do kreiranja povoljnijeg okruženja za povećanje učešća žena u policijskim i vojnim snagama, iako je to povećanje i dalje najuočljivije na nižim pozicijama. Zastupljenost žena u Oružanim snagama prema Izvještaju o provedbi Akcionog plana za implementaciju Rezolucije UN 1325 prikazana je u tabeli ispod.

MO/OS BiH	2011. % žena	2012. % žena	2013. % žena
Zaposleni_ce u MO BiH	36,4	35,6	36
CL u OS BiH	23,8	23,8	24
PVL u OS BiH	3,8	4,8	5,4
Pripadnici_e OS BiH	5,4	6,5	6,6
Pripadnici_e mirovnih misija		3,5

Tabela: Zastupljenost žena u sektoru odbrane

Prema izjavama predstavnica udruženja Mreža žena policajaca,[6] žene su zastupljene sa 10% u svakoj policijskoj agenciji, što je veoma malo u odnosu ukupan broj policijskih službenika_ca. Procenat žena sa visokim činovima u svim agencijama za provođenje zakona u BiH iznosi oko 0,50 posto.[7] Podaci za učešće žena u policijskim snagama iz Izvještaja o provedbi Akcionog plana za implementaciju Rezolucije UN-a 1325 dostupni su za SIPA-u. Od ukupno 737 izvršilaca, 191 je žena i 546 muškaraca.Tabela: Zastupljenost žena u sektoru odbrane

SIPA	2012. (% žena)	2015. (% žena)
Ukupan broj zaposlenih	23,50	25,9
Policijske službenice	12,82	13,47
Državne službenice	50	47,56
Zaposlenice	57,14	58,04
Pripadnice mirovnih misija		10

Tabela: Zastupljenost žena u SIPA-i

Smjernice za djelovanje

– Političke partije moraju osigurati ravnopravno učešće žena u procesima upravljanja, odlučivanja i predstavljanja unutar stranaka, a naročito u rukovodećim tijelima;

– političke partije treba da osiguraju jednaku vidljivost kandidata i kandidatkinja tokom predizbornih kampanja i preuzmu odgovornost te u budućnosti pozicioniraju žene na kandidatskim i kompenzacijskim listama tako da imaju veće šanse za izbor;

– izmijeniti Zakon o finansiranju političkih partija BiH kako bi se još više podržale stranke koje imaju natprosječno velik broj izabranih žena;

– moraju se preduzeti sve mjere da se imenovanje žena na mjesta donošenja odluka vrši ravnopravno u odnosnu na muškarace, a u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova i predviđenom rodnom kvotom od 40%. Konkretno su potrebne izmjene i usklađivanje Izbornog zakona BiH, Zakona o Vijeću ministara, Zakona o vladama entiteta i kantona te Zakona o lokalnoj samoupravi u BiH;

– osigurati daljnju efikasnu i efektivnu provedbu Akcionog plana za implementaciju Rezolucije 1325 koja će dovesti do većeg učešća žena u vojnim i policijskih snagama.

Cjelokupni godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava žena za 2016. godinu dostupan je na ovom linku.

—

[1] Podaci su preuzeti iz publikacije Mapa ravnopravnosti spolova. Prijedlog planova za postizanje ravnopravnosti spolova unutar političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, dostupno na http://infohouse.ba/doc/maparavnopravnosti.pdf

[2] Rezultati istraživanja su dostupni na: https://ba.boell.org/sites/default/files/50nijansisive.pdf. Analizirani su dokumenti i praksa stranaka koje su osvojile najveći broj glasova za najviše zakonodavno tijelo u BiH na Općim izborima 2014. godine i to: SDP, DF, SDA, SBB, HDZ BiH, HDZ 1990, SNSD i SDS.

[3] Podaci o učešću žena u predstavničkim domovima zakonodavne vlasti su preuzeti iz publikacije Politička participacija žena u Bosni i Hercegovini: Analiza učešća žena na stranačkim listama i konačnih rezultata općih izbora 2014., dostupna na: http://soc.ba/site/wp-content/uploads/2015/02/Mapa_Politicka-participacija_Edita_Knjizni-blok_Za-stampu.pdf

[4] http://www.gcfbih.gov.ba/project/ucesce-zena-u-javnom-i-politickom-zivotu/

[5] Godišnji izvještaj VSTV-a za 2014. godinu, dostupno na: http://vsts.pravosudje.ba/vstv/faces/pdfservlet?p_id_doc=30135

[6] Udruženje “Mreža žena policajaca” sa sjedištem u Sarajevu, zvanično je registrovano početkom 2012. godine, a okuplja policijske službenice iz 15 policijskih agencija u BiH (Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH, SIPA, Granična policija BiH, Federalna uprava policije, Policija Brčko distrikta i 10 kantonalnih MUP-ova)

[7] http://www.klix.ba/vijesti/bih/suvada-kuldija-nema-puno-zena-na-rukovodnimfunkcijama-u-policiji/151115013