Feministička škola Žarana Papić
O Feminističkoj školi Žarana Papić
Sarajevski otvoreni centar je od 2015. godine kroz Feminističku školu Žarana Papić, nastavio program Ženskih studija Žarana Papić, koji je 1998. godine pokrenulo i vodilo Udruženje Žene ženama kao prvi studij o ženama u Bosni i Hercegovini. Feministička škola Žarana Papić je dvosemestralni akademsko-aktivistički obrazovni program, čiji je cilj da kroz teorijsko-praktične module i jedan zagovaračko-aktivistički seminar pruži feminističko obrazovanje o teorijama, konceptima i praksama potrebnim, između ostalog i, za stručno i kritičko javno djelovanje u domaćim, regionalnim, međunarodnim, vladinim i nevladinim organizacijama. Predavačko osoblje sastoji se od stručnjakinja/a iz različitih naučnih oblasti.
Zadatak Feminističke škole Žarana Papić jeste da pruži feminističko obrazovanje koje će, kroz kritičko i analitičko feminističko razmišljanje, odgovornost, solidarnost i povezivanje, osnažiti osobe u političkim, kulturnim i civilnim inicijativama da preuzimaju odgovornost i društveno djeluju. Feministička škola Žarana Papić nudi reviziju i evaluaciju dominantnih znanja kroz transdisciplinarno feminističko formalno, neformalno i zanemareno znanje, kako bi se mogla analizirati politička, kulturna, socijalna i pravna pitanja, problemi i konteksti. Feministička škola Žarana Papić djeluje podjednako na produkciju znanja, omogućavajući interakciju između nauka i različitih segmenata društva, kao i na poticanje konkretnih zagovaračkih i aktivističkih inicijativa u našem okruženju.
Svoj moto Feminističke škole Žarana Papić preuzima od toretičarke Judith Butler i njenog djela Raščinjavanje roda: “Feministička teorija nije nikada u potpunosti zasebna od feminizma kao društvenog pokreta. Feministička teorija ne bi imala sadržaja da nema pokreta, a pokret je, u svojim različitim smjerovima i oblicima, uvijek bio uključen u akt teorije. Teorija je aktivnost koja ne ostaje ograničena na akademiju. Ona se dešava svaki put kada se zamisli mogućnost, kada se odigra kolektivna samorefleksija, kada se pojavi spor oko vrijednosti, prioriteta i jezika.”
