U subotu, 24.10.2015. godine održana su predavanja u okviru Modula 3 (Kultura i ideologija) i Modula 4 (Feministička etička i politička teorija) koje su vodili Nebojša Jovanović, doktor rodnih studija, i Amila Ždralović, magistrica socioloških nauka i viša asistentica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, kao i zagovaračko-aktivistički seminar koji je vodila Tijana Cvjetićanin.

 

Drugi sastanak u okviru zagovaračko-aktivističkog seminara bio je posvećen planiranju akcije za poboljšanje stanja i financiranja sigurnih kuća za žene žrtve nasilja u obitelji u Bosni i Hercegovini, a koja će se realizirati tokom decembra ove godine.

Amila Ždralović je predavanje Feminističke kritike Habermasove etike počela osvrtom na razloge i mjeru neprihvatljivosti individualističkih/liberalnih i komunitarnih teorija, u postojećim oblicima, za feminističku teoriju. Takođe se osvrnula na različite pristupe/pozitivistička razmatranja pravde i pravednosti. Prateći liberalne tradicije, učesnice_i su analizirale_i postulate individualnosti, jednakosti i slobode, u kontekstu načina kako se tumače unutar pojedinih neoliberalnih teorija. Tako su date paralele liberalizma i komunitarizma, pri čemu liberalizam daje svima iste inicijalne pozicije/šanse, te propagira tretiranje svih pojedinaca na isti način, odnosno tezu da nikoga ne treba tretirati na poseban način, dok komunitarizam uzima u obzir da ne možemo svi biti jednaki ukoliko nas oblikuju različite društvene okolnosti.

Referirajući se na Nancy Fraser i njena tri momenta opravdane feminističke kritike, predavačica je ukazala da svekolike feminističke kritike, bile one opravdane ili ne, trebamo uzimati sa rezervom, odnosno kako nam odgovara u konkretnom trenutku. Predavačica je naglasila da pri kritici liberalizma kod feminističkih teoretičarki, postoji previše oduševljenja komunitarizmom, koji ne raspravlja o feminističkom pokretu izvan okvira kolektivih prava. U tom kontekstu, ukazano je na glavne postulate kritike liberalizma. Prije svega, ova kritika pokušava odgovoriti na pitanje što je prvotno i važnije – pojedinac (kako insistira liberalizam) ili zajednica (kako insistira komunitarizam). Osnovna kritika komunitarističkog poimanja zajednice je što, u procesu definiranja zajedničkih dobara, pri čemu ih članovi zajednice prihvataju kao vrijednosti, nije utvrđeno ko određuje što su to zajedničke vrijednosti grupe. Dalje, kritike liberalizma idu ka tome da se umanji značaj univerzalnih teorija na kojima insistira liberalizam, a koje odbacuje komunitarizam. U tom smislu, feminističke kritike nastoje kontekstualizirati univerzalne vrijednosti konkretnim uvjetima života, gdje se određena prava pojedinaca trebaju kretati od pukog poštivanja ka stvarnoj brizi u socijalnom sistemu. Feministička kritika postavlja i pitanje koliko smo sposobne_i realizirati tu ideju na globalnom nivou.

U drugom dijelu predavanja predstavljena je Habermasova teorija komunikativnog djelovanja i model deliberativne demokracije koji se, smatra predavačica, postavljaju kao jedina moguća alternativa, a na što upućuje i revidiranje istih u radovima Sheyle Benhabib. Tako su predstavljene četiri ključne aktivnosti koje Habermas identificira u modelu deliberativne demokracije: strateško (ciljno-racionalno) djelovanje koje ima epistemološki cilj, normativno motivirano koje se dešava skoro pa po navici, zatim dramaturško kojem je cilj način predstavljanja drugima, te komunikološko pri kojem se jezik koristi za sporazumijevanje i logičku argumentaciju, čime se stvaraju pretpostavke za razumijevanje pozicije drugog/drugih, te se stiče i valjan razlog za prihvatanje/odbijanje istih. U ovoj komunikaciji, ističe Habermas, dogovor, za razliku od istinskog sporazuma, je moguće postići, jer u stvarnosti nikada ne postoji idealna komunikacija.

S. Benhabib, u svojoj reviziji Habermasove etike, smatra da se, iako postoje različiti vidovi komunikacije, pa time i demokracije, moramo moći dogovoriti oko nekih temeljnih principa, te da idealna komunikacijska situacija na nivou države ne postoji, već da se najbolje realizira u određenim lokalnim zajednicama koje mogu preuzimati modele iz drugih zajednica.

Na kraju predavanja fokus je stavljen na sporna pitanja Habermasove teorije komunikativnog djelovanja (distinkcija između privatne i javne sfere, problem homogenizacije javne sfere, etika diskursa vs. etika konteksta).

Nebojša Jovanović je predavanje Magistralni marksistički meandri počeo pregledom odnosa Marksa i tzv. marksističke vulgate, odnosno kasnijih interpretacija marksističkih teorija i konceptualizacija ideologije, čija je glavna uloga suprotstavljanje buržoaskoj misli. Analizirano je djelo Stuarta Halla, “The problem of ideology: Marxism without guarantees“, te je zaključeno da se, iz svega što je Marks mislio, izdvaja stanovište da se ekonomska pozicija nužno poima kao klasna pozicija. Na tom tragu, objašnjen je pojam ekonomskog redukcionizma gdje se svi društveni problemi/antagonizmi na kraju svode na ekonomske.

Učesnice_i su se osvrnule_i na Gramscijev pojam hegemonije u kojem je ključno oruđe nenasilni pristanak onih koji se nalaze u ideološkoj borbi, odnosno ratu pozicija. Takođe je dat osvrt na svojevrsnu shizofreniju Thatcherizma, pri čemu je potvrđeno da su sve tradicionalne vrijednosti po pravilu komunitarne, te su, u tom smislu, analizirani ključni momenti uspjeha politike(a) Margaret Thatcher u kojima je, prvobitno otkrivajući formulu zajednice, stvarno nametnula neoliberalizam koji je isključivo fokusiran na sposobnosti pojedinca bez uplitanja/pomoći države. Predavač je posebno ukazao i da se cilivno društvo danas često javlja kao domena u kojoj se održava i obnavlja, odnosno reproducira hegemonija.

Ono što se nametnulo kao zaključak je da, po pravilu, u svim društvenim koncepcijama ideologije iznova nalazimo rod, kao uvijek problematičan i neadekvatno regulisan.

U subotu, 7. novembra predavanja počinju u 12h. U okviru Modula 4, Damir Banović će govoriti, u kontekstu politika identiteta, o vezi(ama) roda, identiteta i seksualnosti. U okviru Modula 3, Nebojša Jovanović će govoriti o Foucaultovoj intervenciji.

 

Realizaciju Feminističke škole Žarana Papić finansijski podržava Švedska vlada putem Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (Sida).