Narandžasti izvještaj: Zdravstvena zaštita

KORICE_bos.Ustav Bosne i Hercegovine iz 1995. godine, Rezolucija o politici zdravlja za sve građane_ke Bosne i Hercegovine[1] i Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini nalažu mjere i pružaju smjernice za organizovanje zdravstvenog sistema koji će svim građanima_kama omogućiti adekvatnu pomoć i zaštitu, u cilju postizanja zdravijeg i kvalitetnijeg života bez diskriminacije. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) reproduktivno zdravlje je stanje fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja u svim oblastima vezanim za reproduktivni sistem, u svim fazama života. Strategijom o reproduktivnom zdravlju Svjetske zdravstvene organizacije iz 2004. godine definisano je 5 glavnih problema reproduktivnog zdravlja i to: poboljšanje pretporođajne, porođajne i postporođajne zaštite; pružanje visokokvalitetnih usluga planiranja porodice, uključujući i usluge za liječenje neplodnosti; eliminisanje rizičnog pobačaja; borba sa spolno prenosivim bolestima i promovisanje seksualnog zdravlja.[2]

Liječenje neplodnosti i medicinski potpomognuta oplodnja

Procjene su da je u Evropi više od l5% parova u reprodukcijskoj dobi neplodno ili ima ozbiljnih poteškoća da ostvari željenu trudnoću. Evidentno je da porast neplodnosti uzrokuje negativna demografska kretanja u Evropi. Upozorivši na važnost liječenja neplodnosti, Evropski parlament u saradnji s Evropskim udruženjem za humanu reprodukciju i embriologiju (ESHRE, European Society of Human Reproduction and Embryology) 2008. godine dao je glavne smjernice za smanjenje ovog problema stvaranjem povoljnih uslova za što veću raspoloživost, dostupnost i kvalitetu svih oblika dijagnostike i liječenja neplodnosti, koji uključuju i metode medicinski potpomognute oplodnje (MPO).[3] Polazeći od činjenice da je pravo na porodicu temeljno ljudsko pravo,[4] preporuka je da metode potpomognute oplodnje budu inkorporirane u populacijsku politiku svih zemalja Evrope.

Zvanična statistika pokazuje zabrinjavajuće podatke da se u Bosni i Hercegovini godišnje rode 83 bebe na 10.000 stanovnika te prema stopi nataliteta BiH zauzima posljednje mjesto u regionu.[5] Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u prvih devet mjeseci 2015. godine registrovano je 21.141 živorođeno dijete, što u odnosu na isto razdoblje 2014. godine (21.607) pokazuje pad broja živorođenih za 2,16%. Ovaj alarmantan podatak govori da u Bosni i Hercegovini stopa nataliteta konstantno pada i postaje jasno da se bez konkretnih medicinskih, socijalnih i političkih koraka ovaj problem može produbiti.[6]

Sigurno najveći problem jeste činjenica da u BiH ne postoji Zakon o liječenju neplodnosti MPO na nivou države, a ovo pitanje se rješava na različite načine u FBiH, RS-u i Distriktu Brčko. U RS-u, prema Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji, Fond zdravstvenog osiguranja u cjelosti finansira dva postupka vantjelesne oplodnje ženama do 40 godina starosti, a ženama od 41 do navršene 42 godine Fond finansira 50% troškova. Ženama koje su starije od 42 godine, ukoliko rode dijete postupkom vantjelesne oplodnje, Fond u cjelosti refundira troškove. U prvih osam mjeseci 2015. godine odobreno je ukupno 270 zahtjeva za vantjelesnu oplodnju.[7]

U skladu s Finansijskim planom Fonda zdravstvenog osiguranja Brčko distrikta za 2015. godinu, predviđeno je finansiranje projekta asistirane reprodukcije/vantjelesne oplodnje. Fond finansira maksimalno dva pokušaja za jedan bračni par, odnosno par koji živi u vanbračnoj zajednici. Fond prvi put finansira postupak asistirane reprodukcije u iznosu do 4.400,00 KM, a za drugi put odobrava se iznos do 3.000,00 KM, ženama do 42 godine života.[8]

U FBiH ne postoji zakon koji reguliše ovu oblast. Odlukom o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava u FBiH utvrđeno je da kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja mogu finansirati do dva pokušaja vantjelesne oplodnje, i to ukoliko je žena starosti do 37 godina.[9] Međutim, provedba ove Odluke nije ujednačena na području svih kantona i zavisi od dostupnih finansijskih sredstava svakog pojedinog kantona. Tako naprimjer, u skladu s Finansijskim planom Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona za 2015. godinu je predviđeno finansiranje programa vantjelesne oplodnje maksimalno dva puta za jedan bračni par, odnosno par koji živi u vanbračnoj zajednici. [10] U Zeničko-dobojskom kantonu odobreno je sufinansiranje vantjelesne oplodnje u iznosu od 2.000 KM po bračnom paru. U Kantonu Sarajevo pacijenti imaju mogućnost kupovine dvaju lijekova koji su na esencijalnoj listi i plaćaju se upola cijene.[11] Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona u 2015. godini sufinansirao je 20 bračnih parova u iznosu od 3.000 KM. Uz potrebnu medicinsku dokumentaciju osnovni kriteriji su dvije godine provedene u braku te dobna granice žene do 42 godine. Važno je reći da se parovi ne ograničavaju gdje će uraditi sam medicinski postupak.[12]

Na federalnom nivou, pravo na jedan besplatan postupak imaju parovi koji imaju invaliditet, a sredstva su osigurana iz Fonda solidarnosti FBiH u okviru programa Humana reprodukcija osoba s invaliditetom. U skladu sa Strategijom za unapređenje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u FBiH 2010–2019,16 Vlada je utvrdila Prijedlog zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom[13] i u junu 2014. po hitnom postupku uputila ga u parlamentarnu proceduru. U Predstavničkom domu PFBiH nije bilo podrške za njegovo usvajanje, a do Doma naroda PFBIH nikada nije ni stigao.

U BiH vantjelesna oplodnja se provodi na nekoliko privatnih klinika, jednoj u RS-u (Banja Luka) i šest u FBiH (tri u Sarajevu, dvije u Tuzli i jedna u Mostaru). Veliki broj parova koji su suočeni s nekim oblikom neplodnosti za postupke vantjelesne oplodnje mora izdvojiti velike svote novca. Prema nekim procjenama, za jedan postupak vantjelesne oplodnje potrebno je između 4.000 i 8.000 KM, zavisno od lijekova koji se primjenjuju za stimulaciju jajnika.

Na inicijativu Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Parlamentarne skupštine BiH, grupa eksperata kreirala je Prijedlog državnog okvirnog zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom. Prva rasprava o ovom Okvirnom zakonu održana je u Sarajevu 19. oktobra 2015. Cilj ovog Zakona je omogućiti ostvarivanje potomstva i planiranja porodice za bračne i vanbračne parove, kao i žene sa sterilitetom, postupcima biomedicinski potpomognute oplodnje, uz osiguranje kvalitete i sigurnosti u svim postupcima MPO u skladu s dostignućima biomedicinske nauke, odnosno propisima Evropske unije.[14] Ovo pitanje će se nastaviti razmatrati te će 2016. biti donesena odluka da li će Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova biti predlagač ovog Prijedloga. Također, nezvanično je najavljeno da će jedna od opozicionih stranaka sličan zakon uputiti u parlamentarnu proceduru na nivou FBiH tokom 2016.

Pristup zdravstvenim ustanovama

Decentralizovanost zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite u BiH, kao i različite ekonomske moći entiteta i kantona, čine da je dostupnost zdravstvenih usluga neujednačena, kako usluga primarne zdravstvene zaštite (ruralna i urbana područja, razlike po entitetima i kantonima), tako i specijalističkih i složenijih zdravstvenih usluga.

Problemi u korištenju zdravstvenih usluga s kojima se suočava stanovništvo ruralnih područja su: udaljenost zdravstvenih ustanova, troškovi prevoza, vrijeme koje je potrebno odvojiti za odlaske, cijena pregleda i intervencija u privatnim ordinacijama, kao i cijena lijekova. Većina stanovnika ruralnih područja mora da putuje u grad radi specijalističkih pregleda, stomatoloških pregleda i kupovine lijekova. 12. februara 2015. godine Odjel za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu Evropske komisije (ECHO), u okviru UN-ovog Programa oporavka od poplava “Danas za nas”, donirao je dvije mobilne ginekološke klinike JZU UKC „Tuzla“ i JZU Dom zdravlja „Doboj“. Mobilne klinike opremljene su ginekološkim stolom, mobilnim ultrazvukom i drugom nužnom opremom koja će omogućiti potrebne usluge u oblasti reproduktivnog zdravlja ženama u ruralnim i udaljenim dijelovima tuzlanske i dobojske regije koje su bile pogođene poplavama.[15]

S posebnim problemom u oblasti korištenja zdravstvenih usluga u BiH suočavaju se osobe s invaliditetom. U većini slučajeva zdravstvene ustanove nisu prilagođene ovoj populaciji. Naročito su u tome diskriminirane žene s invaliditetom. Iako imaju iste zdravstvene, reproduktivne i seksualne potrebe te prava i slobode kao i žene bez invaliditeta, one se ipak pri ostvarivanju tih prava često suočavaju s fizičkim i psihološkim preprekama. Zdravstvene ustanove i dalje su nedovoljno pristupačne ženama s invaliditetom. Arhitektonska nepristupačnost podrazumijeva neprilagođen prilaz zgradama, odsustvo liftova, garderoba za presvlačenje i toaleta. Pisane informacije, kao što su prijemni formulari i edukativni materijali za pacijente, nisu dostupni u alternativnim formatima (na Brajevom pismu, audio trakama, uvećanoj štampi). Jedna od glavnih prepreka je i nepostojanje adekvatne opreme kao što su stolovi za ginekološke preglede i porode namijenjeni ženama s invaliditetom, kao i mamografi za pregled dojki, postojeći zahtijevaju da pacijentice stoje. Prema dostupnim informacijama, veoma mali broj javnih zdravstvenih ustanova u BiH, koje brinu o reproduktivnom zdravlju žena, posjeduje adekvatne ginekološke stolove za preglede i porođaj žena s invaliditetom. Evidentno je da u većini slučajeva ne postoji dovoljna senzibiliranost medicinskog osoblja prema ženama s invaliditetom.[16]

U namjeri da se poboljšaju uslovi za korištenje zdravstvenih usluga osobama s invaliditetom u BiH, uspostavljena je saradnja s Agencijom za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu FBiH (AKAZ), koja je osobe s invaliditetom uključila u reviziju standarda za timove obiteljske medicine i centre za mentalno zdravlje. Švedska nevladina organizacija MyRight potpisala je Memorandum o suradnji s Agencijom za certificiranje, akreditaciju i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite RS-a (ASKVA) i nadaju se sličnim rezultatima čim počne revizija standarda u RS-u.[17]

Ovdje treba pomenuti i istraživanje o iskustvima prilikom porođaja u RS-u, koje je tokom februara 2015. provela neformalna grupa građana_ ki DRIP. Od 539 žena koje su se porodile u jednom od 13 javnih i jednom privatnom porodilištu, čak 59% ispitanica odgovorilo je da ukoliko bi mogle birati ne bi se ponovo porodile u istom porodilištu. Oko 60% žena navelo je da u porođajnim salama atmosfera nije bila prijatna, a njih 85% izrazilo je nezadovoljstvo zbog nedostatka privatnosti tokom trajanja porođaja. Gotovo 80% žena navelo je da nisu učestvovale u donošenju odluke o načinu porođaja.[18]

Zabrinjava i činjenica da idalje većina romskih žena i djevojčica nema pristup adekvatnoj zdravstvenoj zaštiti, te da se sredstva za ovu oblast u proteklih nekoliko godina i umanjuju umjesto da to bude obrnuto.

Smjernice za djelovanje

– Nadležne institucije treba da provode kampanje za podizanje svijesti šire javnosti o značaju reproduktivnog zdravlja u svim fazama života te se ova pitanja treba da se uključe u osnovno i srednje obrazovanje;

– neophodno je donijeti Okvirni zakon o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom na nivou države, kako bi se konačno kreirao pravni okvir za implementaciju smjernica s ciljem osiguranja kvalitete i sigurnosti u svim postupcima MPO u skladu s propisima Evropske unije, neophodno je i omogućiti finansiranje usluga vantjelesne oplodnje za sve građane_ke BiH podjednako;

– povećati dostupnost preventivne zdravstvene zaštite i promociju zdravlja u udaljenim ruralnim područjima;

– unaprijediti zdravstvenu zaštitu i povećati dostupnost usluga osobama, a naročito ženama i djeci, s invaliditetom, pogotovo onima koji_e žive u ruralnim sredinama;

– implementirati rješenja koja su definisana u dokumentu Politika u oblasti invalidnosti u BiH, a koja se odnose na oblast porodičnog i intimnog života.

Cjelokupni godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava žena za 2016. godinu dostupan je na ovom linku.

—

[1] Rezolucija o politici zdravlja za sve građane/ke Bosne i Hercegovine usvojena 2002. godine (Službeni glasnik BiH, broj 20 12/2002).

[2] Skupština Svjetske zdravstvene organizacije (WHO, 57. zasijedanje, 2004. godine) usvojila je Globalnu strategiju reproduktivnog zdravlja s ciljem da se ubrza pro­gres na postizanju milenijumskih razvojnih ciljeva, a u cilju poboljšanja seksualnog i reproduktivnog zdravlja populacije svake zemlje.

[3] Ziebe S, Devroy P. Assisted reproductive technologies are an integrated part of national strategies addressing demographic and reporoductive challenges. Hum Reprod Update 2008;14: 583–92.

[4] United Nations: Report of the International Conference on Population and Development. 1994. http://www.un.org./popin/icpd/conference/offeng/poa.html

[5] Pad nataliteta u BiH: Sve veći broj bračnih parova sa sterilitetom, hitno potreban zakon o vantjelesnoj oplodnji, bh.novinska agencija Patria, 19.08.2015, dostupno na: http://nap.ba/new/vijest.php?id=15208

[6] Ana Buntić Ćavar: Rođeno 500 djece manje nego u 2014,Večernji list BiH, 30.12.2015, dostupno na: http://www.vecernji.ba/rodeno-500-djece-manje-nego-u-2014-1048331

[7] BiH: Vantjelesna oplodnja preskupa, Mondo – izdanje BiH, 31.10.2015, dostupno na: http://mondo.ba/a609484/Info/Drustvo/Tretmani-vantjelesne-oplodnje-preskupi-BiH-nema-uskladjene-odredbe-u-finansiranju-tih-pokusaja.html

[8] www.drbalic.ba/index.php/o-nama/novosti-iz-centra/218-refundacija

[9] Odluka o osnovnm paketu zdravstvenih prava FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 21/09)

[10] http://www.zzotk.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=340:zavod-finansira-postupak-asistirane-reprodukcije&catid=34:novosti&Itemid=1

[11] BiH jedina u regiji koja nema zakon o vantjelesnoj oplodnji: pravo na roditeljstvo ne smije biti privilegija bogatih, 05.12.2015, dostupno na:

http://www.faktor.ba/stav-bih-jedina-u-regiji-koja-nema-zakon-o-vantjelesnoj-oplod

[12] Biscani.net: ZZO USK sufinansira vantjelesnu oplodnju, 12.11.2015, dostupno na: http://www.biscani.net/zzo-usk-sufinansira-vantjelesnu-oplodnju/

[13] Vlada Federcije Bosne i Hercegovine: Prijedlog Zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom, mart 2014, dostupno na:

http://predstavnickidom-pfbih.gov.ba/upload/file/sjednice/30_sjednica_bs/7.pdf

[14] Slobodna Bosna, 01. 11. 2015: Pogledajte novi prijedlog Zakona o biomedicin­ski potpomognutoj oplodnji, dostupno na:

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/24665/sb_objavljuje_pogledajte_novi_prijedlog_zakona_o_biomedicin­ski_potpomognutoj_oplodnji.html

[15] UN: Tuzli i Doboju dodijeljene dvije mobilne klinike za zdravlje žena, 13.02.2015, dostupno na: http://ba.one.un.org/content/unct/bosnia_and_herzegovina/bs/home/presscenter/tuzli-i-doboju-dodijeljene-dvije-mobilne-klinike-za-zdravlje-ena.html

[16] Laura Hershey: Women with Disability: Health, Reproduction, and Sexuality, dostupno na: http://www.cripcommentary.com/women.html

[17] Blijesak.info: Zdravstvene ustanove nisu prilagođene invalidima: Žene ne mogu kod ginekologa, djeca kod zubara, 17.06.2015, dostupno na:

http://bljesak.info/rubrika/sci-tech/clanak/zdravstvene-ustanove-nisu-prila­godene-invalidima-zene-ne-mogu-kod-ginekologa-djeca-kod-zubara/122967

[18] Gordana Katana: Reproduktivna prava osoba sa invaliditetom: I mi želimo biti ma­jke, Oslobođenje 26.03.2015, dostupno na:

http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/reproduktivna-prava-osoba-sa-invali­ditetom-i-mi-zelimo-biti-majke