Izmjene Krivičnog zakona BiH

U maju 2015. godine u Parlamentarnoj skuštini BiH su usvojene izmjene i dopune Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine[i] kojima je, između ostalog, definicija silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja počinjenih kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva ili kao zločin protiv čovječnosti, usklađena s međunarodnim standardima i jurisprudencijom prvobitno razvijenom pred međunarodnim krivičnim sudovima. Iz definicije ovog čina je, naime, ukinut dio koji se odnosi na „prisiljavanje druge osobe upotrebom sile ili prijetnje direktnim napadom na njezin život ili tijelo ili na život ili tijelo njoj bliske osobe“, kao element ovog zločina. Dosadašnja definicija je implicirala da su upotreba sile ili prijetnje silom jedina sredstva dostupna kako bi se utvrdilo da se silovanje ili druge seksualne radnje desilo bez pristanka osobe. Za razliku od toga, međunarodna jurisprudencija je razvila princip prema kojem samo postojanje takozvanih okolnosti prisile mogu ukazivati na nedostatak pristanka, a takve okolnosti mogu biti inherentne određenim specifičnim stanjima poput oružanog sukoba. Takve okolnosti u kojima se desilo seksualno nasilje same po sebi impliciraju nepristanak osobe na seksualnu radnju, onda kada je jasno da se osoba nalazila u stanju prinude koje je isključivalo njenu mogućnost uživanja seksualne autonomije.

Ovo je primjer koji treba slijediti ne samo u odnosu na slučajeve ratnog, nego i seksualnog nasilja nastalog u mirnodopskim uslovima. Na ovaj način se proširuje krug osoba koje će biti moguće krivično goniti ubuduće jer se u tekstu zakona uklanja prepreka dokazivanju počinjenja ovog krivičnog djela. Ova izmjena je također bitna u smislu odvraćajućeg efekta za ponovno počinjenje zločina te u tom smislu dogoročno ima potencijal i preventivne funkcije.

Naknade žrtvama ratnog seksualnog nasilja dosuđene u okviru krivičnog postupka

U junu 2015. godine, Sud Bosne i Hercegovine je u okviru dva predmeta (protiv Slavka Savića[ii] te Bosiljka i Ostoje Markovića[iii]) donio veoma značajne, nepravosnažne presude u kojima je, osim izrečene kazne zatvora, po prvi put u okviru krivičnog postupka provedenog u cilju procesuiranja ratnih zločina oštećenim licima – žrtvama ratnog silovanja, dosuđena i novčana naknada za pričinjenu nematerijalnu štetu, i to na način da su počinitelji zločina obavezani da isplate značajne novčane iznose dvjema ženama koje su bile žrtve tog seksualnog nasilja. U jednom slučaju se radi o 30.000 KM, a u drugom 26.500 KM, na ime duševnih bolova zbog povrede slobode ili prava ličnosti i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti. Navedene presude predstavljaju presedan ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i širem regionu. Do pomenutih presuda u BiH niti jedna žrtva ratnog seksualnog nasilja, kao ni uopšte žrtve ratnih zločina nisu ostvarile u okviru krivičnog postupka pravo na naknadu za pretrpljenu štetu, uprkos pravima koja su im dodijeljena kroz krivično procesno zakonodavstvo putem relevantnih odredbi Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine o ostvarivanju imovinsko-pravnog zahtjeva.

Kao posljedica takvog stanja, većina preživjelih, a naročito žrtve silovanja ili drugih oblika seksualnog nasilja iz rata, koje_i ne primaju nikakvu pravnu podršku od države, odustaju od ostvarivanja svojih osnovnih prava na naknadu, jer parnični postupci na koje se upućuju iziskuju dodatne finansijske izdatke, ponovna svjedočenja i s tim povezanu retraumatizaciju, a podrazumijevaju i otkrivanje njihovih identiteta, koji su često zaštićeni tokom krivičnih postupaka. To su osnovni razlozi zašto ove odluke predstavljaju veliku pobjedu za žrtve rata u BiH i jačaju njihovo povjerenje u rad bh. pravosudnih institucija i implementaciju pozitivnih zakonskih odredbi. Pored toga, ovakve presude imaju i potencijal nezanemarivog doprinosa oporavku preživjelih te jačanju njihove percepcije položaja u okviru krivičnog postupka od pukog dokaznog sredstva, svjedoka korištenog za utvrđivanje krivične odgovornosti optuženog, s čime je povezan osjećaj iskorištenosti i reviktimizacije, koji je posebno kod žrtava seksualnog nasilja u ratu u praksi često vidljiv nakon suđenja, ka položaju aktivne strane koja na tom mjestu može bar djelomično ostvariti svoja osnovna ljudska prava na kompenzaciju i satisfakciju.

Zakon o žrtvama torture BiH

Dana 26. juna 2015. godine, Zajednička komisija za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH po prvi put je održala tematsku sjednicu u povodu Međunarodnog dana podrške žrtvama torture. Tom prilikom je, između ostalog, zaključeno kako je potrebno zadužiti Vijeće ministara BiH da do kraja 2015. godine pripremi i u parlamentarnu proceduru uputi Prijedlog zakona o pravima žrtava torture. U toku 2015. godine formirana je interresorna radna grupa u tu svrhu te su pod vodstvom Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH započele aktivnosti na pripremi Prijedloga ovog zakona. On, međutim, nije upućen Vijeću ministara BiH pa samim tim ni Parlamentarnoj skupštini BiH. U Programu rada Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice i u Programu rada Vijeća ministara BiH za 2016. godinu predviđena je izrada novog teksta zakona o pravima žrtava torture. Najavljeno je donošenje sličnog zakona i na nivou Republike Srpske.

U okviru sudskih postupaka koje su žrtve ratnih zločina pokrenule u nedostatku ovog zakona, u 2015. godini nastavljena je neujednačena sudska praksa širom Bosne i Hercegovine, od koje je najprobelmatičnija praksa odbijanja tužbenih zahtjeva za naknadu štete proistekle iz ratnih zločina primjenom zastarnih rokova. Povrh odbijanja tužbenih zahtjeva, 2015. godinu su obilježili i brojni izvršni postupci pokrenuti u cilju naplate, od strane žrtava ratnih zločina, sudskih troškova koji su nastali na strani Pravobranilaštva Republike Srpske. Ovakva situacija je posebno zabrinjavajuća jer predstavlja izvor reviktimizacije i retraumatizacije žrtava ratnog seksualnog nasilja i torture, zbog čega se potcrtava značaj uspostavljanja kolektivnog administrativnog mehanizma putem kojeg bi se pitanje naknade štete riješilo na sistemski način.

Izmjena zakona u vezi sa sticanjem statusa žrtve seksualnog nasilja

Iako su najavljene dalekosežne i sistemske reforme sektora socijalne zaštite u Federaciji Bosne i Hercegovine, Vlada FBiH je krajem 2015. godine pristupila izmjenama i dopunama postojećeg Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom FBiH. Nacrt zakona predviđa formiranje posebne komisije od strane federalnog ministra rada i socijalne politike koja će davati mišljenje da li je podnositelj_ica zahtjeva žrtva seksualnog nasilja. Na ovaj način u proceduru se uvodi nepotrebno novo tijelo, umjesto da se koriste postojeći i ustaljeni mehanizmi, tj. zvaničan Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja u Federaciji BiH. Pored toga, cijeli proces reforme sektora socijalne zaštite se odvija iza zatvorenih vrata, bez upoznavanja organizacija civilnog društva i zastupnika_ca o detaljima.

Studija o položaju srpskih žena žrtava seksualnog nasilja

2015. godine Narodna skupština Republike Srpske razmotrila je informaciju o nalazima i preporukama studije o položaju srpskih žena žrtava ratnog zločina seksualnog nasilja u BiH, koju je izradio Gender centra Republike Srpske. Veliki broj organizacija civilnog društva reagovao je na ovu studiju, pozdravljajući angažman institucija Republike Srpske, imajući na umu da je ovo pitanje do sada bilo u potpunosti marginalizovano. S druge strane, organizacije su ukazale na činjenicu da su se nalazi studije odnosili na žrtve jedne etničke pripadnosti, a ne i sve osobe koje žive na teritoriji RS[i].

[i] http://womenorganizingforchange.org/izjave/otvoreno-pismo-narodnoj-skupstini-republike-srpske-povodom-rasprave-ns-rs-o-informaciji-o-nalazima-i-preporukama-studije-o-polozaju-srpskih-zena-zrtava-ratnog-zlocina-seksualnog-nasilja-u-bih/

 Smjernice za djelovanje

•  Potrebno je nastaviti pozitivnu praksu odlučivanja o imovinsko-pravnim zahtjevima žrtava ratnog seksualnog nasilja u okviru krivičnih postupaka kroz provođenje zakonskih obaveza postupajućih tužilaca i sudija;
• Vijeće ministara BiH i Parlamentarna skupština BiH moraju što prije pripremiti i usvojiti zakon kojim će se urediti prava žrtava torture u BiH;
• Republika Srpska mora osloboditi žrtve torture iz rata plaćanja sudskih troškova, koje im je naloženo kao rezultat odbijanja njihovih tužbenih zahtjeva za naknadu štete primjenom zastarnih rokova;
• iz predloženog Nacrta zakona o izmjena i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom FBiH koji je 2015. upućen u parlamentarnu proceduru, potrebno je izostaviti novu regulaciju vezanu za priznavanja statusa žrtve seksualnog nasilja.

Cjelokupni godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava žena za 2016. godinu dostupan je na ovom linku.

—-

[i] Službeni glasnik BiH, br. 40/15.

[ii] Slavko Savić, Sud BiH  S1 1 K 017213 14 KrI, 29.06.2015. Apelaciono vijeća Suda BiH je potvrdilo ovu odluku 2016. godine, dostupno na:

http://diskriminacija.ba/vijesti/potvr%C4%91ena-presuda-za-ratno-silovanje-u-predmetu-savi%C4%87

[iii] Marković Bosiljko i dr., Sud BiH S1 1 K 012024 14 Kri, 24.06.2015

[iv] http://womenorganizingforchange.org/izjave/otvoreno-pismo-narodnoj-skupstini-republike-srpske-povodom-rasprave-ns-rs-o-informaciji-o-nalazima-i-preporukama-studije-o-polozaju-srpskih-zena-zrtava-ratnog-zlocina-seksualnog-nasilja-u-bih/