Već drugu godinu za redom, Sarajevski otvoreni centar (SOC) organizuje redovna dvomjesečna druženja sa LGBTI zajednicom i svim našim podržavateljima_cama iz BiH.
Ciklusi druženja koji su započeli prošle godine nastavili su se i u 2016. godini:
– ciklus „Osnaži se“ podrazumijeva niz radionica i diskusija na kojoj učesnici_e imaju priliku da diskutuju i prolaze kroz vlastite procese sa grupom;
– “Čajanke” su predviđene za predavanja, koja obično vode predavači_ce iz regije, gdje smo saznali_e i raspravljali_e o relevantnim LGBTI temama;
– dio “Queers wanna have fun” predviđen je za društvene igre, takmičenja, roštilje ili filmske večeri kada se družimo i zabavljamo.

Od januara do kraja jula organizovani je ukupno 12 druženja sa LGBTI zajednicom čiji je glavni cilj osnažiti lezbejke, gejeve, biseksualne, transrodne i interspolne osobe u našoj zajednici.
U januaru smo otvorili sezonu sa “Coming out” radionicom koja je bila posvećena našim unutarnjim procesima i autovanju samom/j sebi i drugima u bh. društvu u kojem se zbog visokog nivoa homofobije i transfobije veliki broj osoba ne osjeća dovoljno sigurno da učini taj korak.
U februaru smo saznali kako je to bilo biti homoseksualna osoba u bivšoj Jugoslaviji, kroz druženje sa predavačem iz Hrvatske, Frankom Dota. Franko koji je istoričar i jedan od osnivača Zagreb Pridea, s upoznao nas je sa zakonskim regulativama kao i atmosferom koja je 40ih, 50ih godina vladala u tadašnjoj Jugoslaviji. Na drugom druženju u februaru ugostili smo Anu Brakus, dugogodišnju hrvatsku aktivistkinju, lezbejku i feministkinju, koja je kroz radionicu o aktivizmu pokrila najvažnije segmente aktivizma u oblasti LGBTI ljudskih prava u našoj regiji – kako se organizirati, koja je poruka koju želimo poslati, te koje sve metode možemo koristiti, kako bi se unaprijedio položaj LGBTI osoba u jednom društvu.
Mart smo otvorili radionicom o samoodbrani, kada su nam ponovo došle naše drage gošće iz Autodefense et Autonomie, queer-feminističke skupine iz Francuske, koja pruža radionice o samoobrani. S obzirom na napade koji su se desili malo prije ove radionice na LGBTI osobe, ovo druženje i učenje osnovnih tehnika bilo je od velikog značaja. Umjesto da živimo u strahu, radili_e smo na našem psihičkom i psihološkom osnaživanju. Drugi događaj u martu, bio je posvećen Danu vidljivosti trans* osoba – i tome kako je živjeti kao transrodna osoba u BiH. Na ovom druženju razgovarali_e smo o trenutnoj situaciji u zemlji i regiji, o procesima, tranziciji, medicinskim uslugama i opštoj atmosferi koja ima veze sa svakodnevnim životima trans * osoba. Također smo pogledali film “Ovo je moje dijete”, režiserke Elme Islamović koja je bila sa nama to večer, kao i jedna od protagonistkinja filma, koja trenutno živi van BiH a koja nam se pridružila.
U aprilu smo napravili pauzu od ozbiljnih tema, te smo organizirali turnir u igranju igre Pictionary, na kojem je kao nagradu cijela grupa dobila karte za predstavu „Kada bi zidovi govorili“. U ovom mjesecu otkrivali_e smo i queer momente u klasičnom jugolsovenskom filmu, uz pomoć Nebojše Jovanovića, vrsnog predavača i poznavaoca filma, koji nas je proveo kroz vremeplov jugoslavenskih klasičnih filmova s naglaskom na queer trenutke u njima. Sigurni_e smo da nakon ovog Nebojšinog predavanja gledanje domaćih filmova više neće biti isto.
U maju smo ugostili gošće sa Kosova, razgovarali_e, dijelili_e iskustva i poredili_e situaciju, zakone i život LGBTI osoba na Kosovu i u BiH.
Cijeli mjesec jun bio je posvećen paradama i prisjećanju na Stonewall kao prekretnicu u LGBTI istoriji za sve nas. Pogledali smo film “Stonewall Uprising”, dokumentarac nakon kojeg smo razgovarali o stvarnoj borbi LGBTI osoba u kasnim 60-im, te gdje smo mi sada. Drugi događaj u junu, bio je posvećen pionirima_kama LGBTI pokreta u Jugoslaviji, gdje smo imali goste_šće iz Srbije – Milana Đurića iz Gaytena i Ljiljanu Živković jednu od suosnivačica Labrisa, dvije najistaknutije i najpoznatije nevladine organizacije u Srbiji. Milan i Ljilja bili su jedni od prvih koji su okupljali_e zajednicu, a učestvovali su i u organizaciji prvog beogradskog prajda. Njihove lične priče i sjećanja daju vjetar u leđa aktivizmu danas i aktivistima_kinjama.
U julu smo zbog potrebe koja je došla iz same zajednice, jedno druženje posvetili razgovoru o našoj seksualnosti i duhovnosti. Razgovarali smo o tome da li je moguće biti religiozan_na i LGBTI osoba u isto vrijeme? Na ovom druženju imali smo goste_šće Hrvatske koji su s nama podijelili njihove lične priče, iskustva kao i tumačenja nekih vjerskih tekstova, koje nas tjeraju na razmišljanje. Tradicionalno juli smo zatvorili sa velikim queer roštiljom. Uz roštilj, muziku, razgovor, smijeh i ples, zaključili smo sezonu događaja i najavili augustovsku pauzu, nakon koje spremamo zanimljiv septembar.
Na 12 događaja za LGBTI zajednicu u Sarajevskom otvorenom centru od januara do kraja jula bilo je ukupno 175 osoba, od čega su 44 osobe po prvi put bile sa nama. Nadamo se da ste se zabavili, ali i da je svako uspio pronaći nešto za sebe!

Hvala vam što ste bili_e i družili_e se sa nama, dijeleći svoja mišljenja, iskustva i lične priče u proteklih sedam mjeseci.
Pozivamo vas nam se pridružite ponovo od septembra, a molimo vas i da nam svoje komentare, prijedloge ili kritike pošaljete na [email protected]. Vaša iskustva sa ovih druženja, kao i ideje za neka naredna veoma su nam značajne i mogu nam mnogo pomoći da u narednom periodu osmislimo još šareniji program i dotaknemo se tema koje su nama svima bitne i korisne..
Ako želite da budete dio aktivističke grupe, da uzmete neku publikaciju ili želite samo razgovarati uz čaj ili kafu svakako nas posjetite. Naša vrata su vam uvijek otvorena!
Naša peer to peer savjetovanja su uvijek tu za vas, kada vam je potrebno. Za to nas možete kontaktirati na [email protected]
Vidimo se u septembru, a dotad uživajte u ljetu! 🙂