Trenutno je otvorena javna rasprava za Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, što smo iskoristili_e da predložimo naše amandmane kojim bi se unaprijedio položaj LGBTI osoba i žena u Bosni i Hercegovini, usklađivanjem Krivičnog zakona sa Konvencijom Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija).

Članom 1. dodaje se novi stav u okviru člana 49. kojim se vrši usklađivanje Krivičnog zakona sa članom 46. Istanbulske konvencije koji nalaže državama članicama da određene okolnosti uzmu kao otežavajuće prilikom određivanja kazne za prijestupe utvrđene Konvencijom.

Izmjenama sadržanim u Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona FBiH definiše se pristanak u skladu sa članom 36. Konvencije. Stav 2. naveden u Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona FBiH se briše s obzirom da takve odredbe nisu predviđene Istanbulskom konvencijom. U Konvenciji se navodi da je ključno osigurati da nema iznimaka kriminalizaciji i progonu takvih činova. Ovakva odredba bi bila u suprotnosti sa definicijom pristanka, odnosno svojevoljnog stupanja u spolni odnos. To bi nas ponovo moglo dovesti u situaciju da se određena ponašanja žrtve, kao što je „zamrzavanje“ prouzrokovano strahom, koje se navodi kao najčešći vid reakcije na silovanje, tumače kao pristanak na spolni odnos, odnosno otklonjiva zabluda u pogledu postojanja pristanka. U presudi Evropskog suda za ljudska prava M.C. protiv Bugarske navodi se mišljenje psihologa i psihijatra koji tvrde da sva značajna istraživanja ukazuju na to da je „zamrzavanje“ prirodna reakcija žrtve u većini slučajeva silovanja, što su naknadno utvrdili i provođenjem vlastitog istraživanja. Dalje se navodi da utvrđivanje pristanka može biti problematično, naročito ako je žrtva poznavala počinitelja. Kao primjer se navodi slučaj silovanja koji se desio u Danskoj, gdje je počinitelj oslobođen zbog tvrdnje da nije shvatio da žrtva ne pristaje na seksualni odnos jer nije reagovala na razgovor o njegovim seksualnim potrebama koji je on započeo. Naveden je i sličan slučaj koji se dogodio u Ujedinjenom kraljevstvu, s tim da je sud donio osuđujuću presudu uz obrazloženje da postoji razlika između pristanka i podnošenja, svaki pristanak uključuje podnošenje, što ni u kom slučaju ne znači da svako podnošenje uključuje pristanak, te je neophodno fokusirati se na stanje uma žrtve neposredno prije čina spolnog odnosa.

Članom 3. se vrši usklađivanje sa članom 40. Konvencije. S obzirom da je seksualno uznemiravanje predviđeno kao krivično djelo u Zakonu o ravnopravnosti spolova BiH, stava smo da ova dva zakona moraju biti usklađeni kako ne bi došlo do pravne nesigurnosti i dileme koji će se zakon primjenjivati u svakom konkretnom slučaju, stoga navedenu definiciju i predviđenu sankciju preuzimamo iz Zakona o ravnopravnosti spolova BiH.

Ukoliko i vi želite učestvovati u javnoj raspravi, pozivamo vas da pošaljete amandmane koje je predložio Sarajevski otvoreni centar na e-mail [email protected], najkasnije do 25. augusta.