Narandžasti izvještaj: Obrazovanje i učešće na tržištu rada

KORICE_bos.Obrazovanje – šta govori statistika?

Posljednji dostupni podaci o stanju u oblasti obrazovanja žena koje je izradila Agencija za statistiku BiH, kao i prethodnih godina, utvrdile su sljedeće: osnovno obrazovanje na kraju školske 2014/15. godine okončalo je 36.939 učenika_ca od kojih je ukupno 18.246 učenica, a srednju školu u školskoj 2013/14. godini od ukupno 43.991 učenika_ca okončalo je 21.402 djevojaka. Zabilježen je podatak da srednju školu u 2014/15. pogađa 71.786 učenica od ukupno 143.881 učenika_ca na cijelom teritoriju BiH. Može se zaključiti da učenice i učenici ravnopravno učestvuju u osnovnom i srednjem obrazovanju.

Situacija u visokom obrazovanju je malo drugačija. U 2014/15. godini od ukupno upisanih studenata_tica 96.425, 53.599 je žena, a 42.826 je muškaraca. U 2014. godini od ukupno 16.351, diplomiralo je 9.740 žena. Od ukupnog broja diplomiranih studenata_tica u 2014/15. godini 59% čine žene. Kada se govori o postdiplomskim studijima, žene nadmašuju broj muškaraca na magistarskim studijima, dok ih je na doktorskim studijima manje u odnosu na muškarce. U 2014. godini od ukupno 3.364 magistra_ice, 2001 je žena, a na doktorskom studiju od ukupno 301 doktoranta_ica 116 je žena. Za 2015. godinu još uvijek nisu poznati podaci o broju magistara_ica i doktoranata_ica.

Kao prosvjetne radnice, žene su brojnije od muškaraca. U osnovnim školama zaposleno je 70,7% prosvjetnih radnica, a u srednjim školama 59%.

Pitanje ravnopravnosti spolova i dalje nije tema nastavnih sadržaja snovnog i srednjeg obrazovanja. Ravnopravnost spolova nije integrisana u obrazovni sistem, u nastavnim sadržajima preovladavaju priče o muškarcima (autori, muškarci u historiji, naučnici i slično), a uopšte se ne radi na eliminaciji stereotipnog predstavljanja uloga žena i muškaraca u privatnom i javnom životu. Od svih manjinskih zajednica i višestruko diskriminisanih žena, najteži život vode romske djevojčice i mlade žene, ali i djevojčice (i dječaci) sa invaliditetom, koje su skoro pa u cjelosti isključene iz obrazovnog sistema.

Učešće na tržištu rada

Podaci o učešću žena na tržištu rada, kao i prethodnih godina, pokazuju njihovu neravnopravnost. Učešće žena u ukupnoj zaposlenosti u drugom kvartalu 2015. godine iznosilo je svega 41,3%.[1] Upoređujući statističke podatke o obrazovanju žena i učešću žena na tržištu rada možemo zaključiti da, kao i u prethodnih nekoliko godina, trend zapošljavanja žena ostaje isti – vrlo nizak. Prema podacima iz Ankete o radnoj snazi za 2015. godinu[2] žene čine 49,4% aktivne radne snage s osnovnom školom, 41,7% sa srednjom stručnom spremom i 9,0% s visokom/višom stručnom spremom, magisterijem ili doktoratom, što je djelimično izjednačeno u poređenju s prethodne tri godine s odstupanjem od najviše 2%. Iako postoji blagi trend opadanja broja žena zaposlenih u određenim djelatnostima kao što su uslužna i poljoprivredna djelatnost, najveći broj žena i dalje radi upravo u uslužnoj djelatnosti (65,5%) i nešto više u odnosu na prethodnu godinu u nepoljoprivrednoj djelatnosti (17,7%), dok je smanjenje broja zaposlenih žena u poljoprivrednoj djelatnosti (16,8%). Pogledamo li podatke kantonalnih službi za zapošljavanje u FBiH može se uočiti porast broja žena koje traže zaposlenje u decembru 2015, a u odnosu na januar iste godine.[3]

Pozicija žena na selu je i dalje teška. Vlada Republike Srpske je 2015. godine provodila Akcioni plan za unapređenje položaja žena na selu u RS-u do 2015. godine. Ciljevi Akcionog plana su unapređenje ekonomskog položaja žena na selu, poboljšanje uslova života, poboljšanje pristupa javnim uslugama za žene na selu, osnaživanje njihovog društvenog položaja te povećanje svijesti stanovništva o njihovoj ulozi, značaju i doprinosu.[4] Vlada F BiH do sada nije imala posebne politike za unapređenje položaja žena na selu, ali je ovo pitanje tematizovano kroz Godišnji operativni plan za 2016. godinu, izrađenog na osnovu Gender akcionog plana. Zapošljavanje žena sa invaliditetom ostaje veliki izazov.

Novi entitetski zakoni o radu

Oba entiteta su u 2015. godini u hitnoj proceduri na prijedlog vlada usvojila zakone o radu. Zakon o radu FBiH, za razliku od Zakona o radu RS, eksplicitno propisuje zabranu diskriminacije, između ostalog, i na osnovu bračnog stanja, porodičnih obaveza kao i trudnoće. Prekovremeni rad se u oba zakona zabranjuje trudnim ženama, majkama s djetetom do tri godine kao i samohranom roditelju i usvajatelju djeteta mlađeg od 6 godina. Iako Zakon o radu FBiH pod zaštitom žena podrazumijeva i to da žena ne može biti zaposlena na poslovima pod zemljom, oba zakona na sličan način regulišu zabranu nejednakog postupanja sa ženama kao i položaj žene za vrijeme trudnoće i porođaja. Pri zasnivanju radnog odnosa, Zakon o radu FBiH propisuje da se od radnika_ce ne mogu tražiti podaci koji nisu u vezi s radnim odnosom, dok u RS-u se eksplicitno navodi da poslodavac ne može zahtijevati podatke o porodičnom/bračnom statusu te da ne može uslovljavati zasnivanje radnog odnosa testom trudnoće osim ako je riječ o poslovima kod kojih postoji znatan rizik za majku i dijete.

Oba zakona o radu regulišu mobing. Žene su nerijetko žrtve mobinga, ali zbog straha od gubitka posla, veoma mali broj slučajeva mobinga dođe na sud.

Porodični život i tržište rada

Kada govorimo o pravima porodilja na teritoriji FBiH i razlikama u porodiljskim naknadama koje su regulisane ovisno od kantona i sektora rada, situacija je skoro nepromijenjena.

Podsjećanja radi, diskriminacija porodilja u privatnom i javnom sektoru i dalje je prisutna jer je isplata razlike plate u privatnom sektoru ostavljena na volju poslodavcu, dok je u javnom sektoru ova obaveza definisana posebnim kolektivnim ugovorima te se isplaćuje iz budžeta. Diskriminacija se dešava u odnosu na: a) obavezno vrijeme rada prije porodiljskog odsustva kao uslova za ostvarivanje tog prava (od 6, u slučaju Kantona Sarajevo i Zapadnohercegovačkog kantona, do 9 mjeseci u Livanjskom kantonu) i b) visinu naknade u odnosu na platu (od 50% u slučaju Unsko-sanskog i Srednjobosanskog kantona; 60% Sarajevski kanton; 70% Zapadnohercegovački kanton; 80% Zeničko-dobojski i Bosansko-podrinjski; 90% Tuzlanski kanton i do 100% u Livanjskom kantonu). U Hercegovačko-neretvanskom kantonu se svim porodiljama isplaćuje samo jednokratna pomoć u iznosu od 400,00 KM.

U Specijalnom izvještaju o stanju zaštite majke i materinstva u FBiH Institucije ombudsmena, konstatovano je da se propuštanjem Hercegovačko-neretvanskog kantona da uredi oblast zaštite porodica sa djecom krše osnovna prava, a jednokratna pomoć koja se dodjeljuje ne može se smatrati naknadom za vrijeme trajanja porodiljskog odsustva.[5] Osam kantona je donijelo kantonalne zakone o osnovama socijalne zaštite, zaštite žrtava rata i zaštite porodice sa djecom. U septembru 2015. godine i Vlada Posavskog kantona donijela je Uredbu o porodnim naknadama. Podsjećanja radi, Posavski kanton do sada nije nikako regulisao i isplaćivao porodiljske naknade.

Zakon o radu RS reguliše pitanje isplate naknade za zaposlene roditelje (majke i očeve) kroz Javni fond za dječiju zaštitu RS. Pravo na naknadu se reguliše za zaposlene porodilje i to u visini prosječne plate koju je žena ostvarila u toku posljednjih 12 mjeseci prije počinjanja porodiljskog odsustva (član 111. i 123). Na temelju odredbi Zakona o radu RS te Zakona o dječijoj zaštiti, osnovan je poseban fond koji na pisani zahtjev poslodavca_ke priznaje pravo na sredstva za isplatu naknade neto plate majci koja je na porodiljskom odsustvu. 2014. godine ovo pravo je iskoristilo 2651 žena i jedan muškarac[6]. Iako su im prava zagarantovana zakonom i isplata predviđena budžetom, porodilje ostaju uskraćene za svoja prava. Porodilje su i 2015. godine izlazile na ulicu i na mirnim okupljanjima od nadležnih vlasti zatražile da se ukine cenzus na dječiji dohodak, odnosno da svako dijete dobija dodatak od minimum 100,00 KM, ukidanje PDV-a na osnovne potrepštine za bebu te da osnovni lijekovi za trudnice i porodilje budu besplatni.[7] Također, organizovano je i potpisivanje peticije kojom bi se osigurao dječiji dodatak za svu djecu u iznosu ne manjem od 100,00 KM.[8]

Smjernice za djelovanje

– Kroz Gender akcioni plan i godišnje operativne planove po GAP-u neophodno je provoditi mjere za uključivanje ravnopravnosti spolova u nastavne sadržaje (nastavni planovi, udžbenici, planovi za obrazovanje i dokvalifikaciju prosvjetnih radnika_ca);

– neophodno je postići politički dogovor da se pitanje porodiljskih naknada za zaposlene porodilje i roditelje (u slučaju da otac koristi roditeljsko odsustvo) uredi kroz poseban zakon na nivou Federacije BiH te da se osnuje javni fond za isplatu porodiljskih naknada, kako bi se ovo pravo na jedinstven način uredilo i ukinula diskriminacija na osnovu sektora zaposlenja i mjesta prebivališta;

– sankcionisati sva pravna lica koja vrše diskriminaciju nad ženama pri zapošljavanju i u radnom okruženju proaktivnom ulogom radnih inspekcija;

– ukinuti cenzus na dječiji dohodak u RS-u te obezbijediti osnovne potrepštine za dijete i majku, uključujući i potrebne lijekove.

Cjelokupni godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava žena za 2016. godinu dostupan je na ovom linku.

—

[1] Agencija za rad i zapošljavanje BiH: Statistički informator. Dostupno na: http://www.arz.gov.ba/publikacije/statisticki_informatori/default.aspx?id=2012&langTag=bs-BA

[2] Agencija za statistiku BiH: Anketa o radnoj snazi 2015. Dostupno na: http://www.bhas.ba/ankete/LFS_saopcenje-bos.pdf

[3] Izvještaji kantonalnih službi za zapošljavanje. Dostupno na:

http://www.fzzz.ba/sarajevski-godine/godina-2015-kanton-sarajevo

http://www.fzzz.ba/tuzlanski-godine/godina-2014-tuzlanski-kanton-2

http://www.fzzz.ba/unsko-sasnki-godine/godina-2015-unsko-sanski-kanton

[4] Vlada Republike Srpske. Dostupno na: http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/centri/gendercentarrs/media/vijesti/Pages/Usvojen_Akcioni_plan_za_unapredjenje_polozaja_zena_na_selu_u_RS_do_2015_godine.aspx

[5] Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH: Specijalni izvještaj o zaštiti majke i materinstva na području FBiH, dostupno na: http://www.ombudsmen.gov.ba/documents/obmudsmen_doc2015102111102085bos.pdf

[6] Republički zavod za statistiku: žene i muškarci u Republici Srpskoj, str. 34. Dostupno na: http://www2.rzs.rs.ba/static/uploads/bilteni/zene_i_muskarci/Zene_i_muskarci_u_RS_br8.pdf

[7] Dostupno na: http://www.banjaluka.com/drustvo/2016/01/19/majke-i-trudnice-vratite-nam-dostojanstvo-foto/

[8] Dostupno na: http://4plus.rs.ba/novisajt/?p=308