Piše: Marija Lučić – Ćatić

Kada govorimo o efikasnoj borbi protiv zločina iz mržnje odnosno protupravnih ponašanja počinjenih iz predrasude kao motiva mnogo je toga što bi trebalo unaprijediti: pravni okvir, identificiranje zločina iz mržnje, prijavljivanje od strane žrtve, svjedoka i zajednice, razumijevanje koncepta među stručnjacima, podizanje svijesti o društvenoj opasnosti ovog fenomena i sl. no svi ti napori neće polučiti rezultate ukoliko onih koji se prvi susreću sa žrtvama ovih djela budu vođeni svojim osobnim predrasudnim stavovima.

Naime, policijski službenici su prvi kojim bi se žrtve trebale obratiti u slučaju viktimizacije te kada je viktimizacija uzrokovana predrasudom počinitelja vrijednosni stavovi policijskog službenika imaju iznimno veliku a nerijetko i odlučujuću ulogu za daljnji tijek stvari. Upravo zbog toga je iznimno bitno osvijestiti, rasvijetliti i riješiti predrasudne stavove policijskih službenika.

Veliki je broj definicija pojma predrasude no najšire ih možemo shvatiti kao negativne vrijednosne sudove ili mišljenja o nekoj osobi, grupi ili pojavi. Fundirajući kao takve one neće nužno polučiti negativne posljedice ali ako uzmemo u obzir činjenicu da su predrasude stavovi koji utječu na osobu, tako da ona sama na povoljan ili nepovoljan način djeluje prema drugoj osobi ili pak grupi ljudi postaje jasno koliko razoran efekt one mogu imati. Osobito kada govorimo o predrasudnim stavovima policijskih službenika neovisno o time da li su predrasude usmjerena prema određenoj religiji, naciji, rasi, seksualnoj orijentaciji, jeziku, ili kakvoj drugoj zaštićenoj karakteristici.

Mnogi su načini i mjere za rješavanje predrasudnih stavova koji se mogu primijeniti u policiji no ako krenemo od činjenice koju ističu mnogi teoretičari da su predrasude negativni stavovi o osobi, grupi ili pojavi stvoreni prije realnog, direktnog iskustva s tom osobom, grupom ili pojavom, ili bez poznavanja ili istraživanja činjenica o tome onda se kao najsvrsishodnije mjere ističu podizanje svijesti o negativnim implikacijama predrasuda, izlaganje različitostima te senzibilizacija i edukacija.

Kada govorimo o podizanju svijesti o negativnim implikacijama predrasuda u biti govorimo o transformaciji i produbljivanju komunikacije između policije i zajednice koja će u konačnici imati dvosmjerno dejstvo. Naime, pored djelovanja na predrasudne stavove policijskih službenika ova mjera će djelovati i na predrasude koje zajednica ima spram policijskih službenika što će voditi ka većem povjerenju zajednice u policiju ali će uticati i na povećanje broja prijava ovih kaznenih djela. Bilo da se sprovodi u okviru koncepta rada policije u zajednici kao tehnika kontakta i suradnje ili u vidu treninga i radionica koje će se sprovoditi u okviru drugih aktivnosti njen učinak je od velikog značaja.

U direktnoj, gotovo neodvojivoj svezi sa ovom mjerom je i mjera izlaganja različitostima. Naime, veliki broj istraživanja ukazuje na činjenicu da će kontakt sa osobom, grupom ili zajednicom spram koje pojedinac ima predrasudne stavove uticati na iste i to u pravcu njihovog reduciranja. Upravo to čini ovu mjeru iznimno efikasnom. Bilo da se vrši interpoliranjem osoba koje su nositelji karakteristika koje pobuđuju predrasude u edukativne procese policijskih službenika, putem primjene tehnika žive biblioteke ili, također, integriranjem u koncept rada policije u zajednici ova mjera se nameće kao nezaobilazna.

Edukacija, iako iznimno stara, i dalje je neprevaziđena mjera u borbi protiv predrasuda. Naime, nerijetko se ističe da su predrasude negativni stavovi o osobi, grupi ili pojavi kreirani bez znanja o istome što samo po sebi apostrofira nezaobilaznost ove mjere. Moguće ju je vršiti u vidu osnovne policijske obuke, permanentnih obuka ili povremenih radionica i treninga te bi kao takva svakako trebala biti nezaobilazna u strategiji borbe protiv zločina iz mržnje.

I na koncu, primjena svih navedenih mjera u sebi sadrži mjeru senzibilizacije. Stjecanjem znanja o određenog osobi, grupi ili pojavi, osvješćivanjem negativnih implikacija predrasuda te izlaganjem policijskog službenika onome spram čega je gajio predrasude će neminovno rezultirati povećanjem njegovog senzibiliteta spram te osobe, grupe ili pojave što će dugoročno unaprijediti njegovo postupanje između ostalog i u oblasti zločina iz mržnje.

Tekst je nastao u okviru projekta “Zaštita marginaliziranih zajednica: poboljšanje primjene regulacije o zločinu iz mržnje u Bosni i Hercegovini“, a kojeg implementira Sarajevski otvoreni centar u saradnji sa Misijom OSCE u BiH, a finansijski podržava Stalna misija Kraljevine Nizozemske pri OSCE u Beču.