Centar za mlade KVART: Gradimo slobodne prostore za LGBTI osobe

Piše: Vanja Šunjić

Početkom 2021. godine pokrenuta je implementacija projekta „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“ kojeg u partnerstvu provode Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Krila nade, finansira Evropska unija, a Centar za mlade KVART iz Prijedora je jedna od organizacija koja učestvuje na projektu i pruža psiho-socijalnu podršku LGBTI osobama.

Projekat ima za cilj stvoriti okruženje u kojem će LGBTI osobe biti ohrabrene i podržane u pristupu sistemima mentalnog zdravlja i socijalne zaštite koji pružaju inkluzivne i senzibilizirane usluge, te ojačati i proširiti institucionalnu i mrežu organizacija civilnog društva koje pružaju psiho-socijalnu podršku za LGBTI osobe u BiH.

KVART je aktivistička i grassroot organizacija čiji su rad i djelovanje zasnovani na beskompromisnom poštovanju univerzalnih ljudskih vrijednosti kao što su mir, nenasilje, demokratija, sloboda, jednakost, poštovanje ljudskih prava, antifašizam i pravda. Organizacija je osnovana 2006. godine, a djelovanje Centra za mlade “KVART” je usmjereno na mlade kao najvitalniji dio društva i najadekvatnijeg za postizanje pozitivne društvene promjene, kroz viziju društva jednakih i slobodnih, te s misijom borbe protiv svih oblika društvene nepravde i nejednakosti.

Tokom rada i djelovanja organizacija na različitim strateškim poljima (suočavanje s prošlošću, socijalna pravda i ljudska prava LGBTI osoba) aktivisti i aktivistice su često izloženi_e diskriminaciji, zločinu i govoru mržnje što ih je potaklo da se sistematičnije i adekvatnije bave problemima i borbom za LGBTI prava, ali i da njeguju feminističku etiku brige i odgovornosti. Trenutno je u RS-u Centar za mlade KVART jedina registrovana organizacija koja se strateški i programski kroz svoje statutarne ciljeve bavi pitanjima zaštite prava LGBTI osoba, a uz podršku i kroz saradnju sa SOC-om i Tuzlanskim otvorenim centrom (TOC), te drugim organizacijama i aktivističkim kolektivima kako u BiH, tako i u regionu.

KVART je otvoren i slobodan prostor u kojem su sve dobronamjerne osobe dobrodošle. Tokom zadnjih nekoliko godina rada organizacija se isprofilisala za rad s LGBTI osobama, te je jedan od važnih ciljeva Centra za mlade KVART osnaživanje same LGBTI zajednice. Kroz programe se uključuju LGBTI osobe u edukativne, kreativne, psihološke i druge radionice osnaživanja koje imaju za cilj izgradnju ličnih kapaciteta LGBTI osoba, ali i pomoć u slučajevima nasilja ili diskriminacije. Kroz prethodne godine rada i djelovanja opremljen je “gaym room” koji služi kao sigurni dnevni prostor za LGBTI osobe u Prijedoru, u kojoj su dostupne knjige i video materijali LGBTI tematike i koja je svakodnevno na raspolaganju korisnicima_ama.

“Potreba da se ovaj pristup i rad na osnaživanju LGBTI osoba nastavi, kao i da se pruže novi programi i pristupi u radi s LGBTI osobama su nam bili glavna motivacija da se uključimo i budemo dio projekta ‘Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini’.”- govori Branko Ćulibrk iz KVART-a.

Krajem prošle godine počele su s radom grupe podrške u Banjaluci i Prijedoru kao mjesto za razmjenu iskustva, osjećaja i razmišljanja. Cilj ovih grupa podrške je da kroz njegovanje povjerljivosti, prihvatanje i razumijevanja razvijaju kapacitete pozitivnog samoprihvatanja, razvijanje samopouzdanja i pozitivne slike o sebi, a članovi i članice grupe međusobno pomažu jedni drugima kroz razgovor u sigurnom okruženju i prijateljskoj atmosferi.

Osim grupa u Banjaluci i Prijedoru, trenutno je aktivna neformalna grupa „Oqueerno“ u Banjaluci koja organizuje različite društvene aktivnosti za LGBTI osobe, uz saveznike_ce iz društva. Jedni od njih su psihološko udruženje „Novi dan“ iz Banja Luke, kao i kolektiv „Banjalučki socijalni centar“. U Prijedoru je aktivno psihološko udruženje „Psiholuminis“ koje pruža usluge savjetovanja i psihoterapije, te čija je članica, odnosno psihoterapeutkinja prošla obuku za rad s LGBTI osobama kroz ovaj projekat. Svakako da trenutni kapaciteti nisu dovoljni i da je potreba zajednice puno veća, ali upravo je ovaj projekat jedan od doprinosa unapređenju kvaliteta života LGBTI osoba i sigurni smo da će imati značajne rezultate u godini ispred nas.

Govoreći o vlastitoj motivaciji da postane dijelom projekta „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“ kojeg u partnerstvu provode Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Krila nade, a finansira Evropska unija, psihološkinja i psihoterapeutkinja Irena Đumić govori: “Moja motivacija je lične i profesionalne prirode. U praksi se sve više ljudi iz LGBTI spektra javlja za terapiju i bio mi je profesionalni izazov da se usavršim u tom pravcu i pomognem ljudima koji pate u našem društvu. I privatno su se moji neki prijatelji i prijateljice autovali, te sam i s te strane bila zainteresovana da što više uđem u tu temu. Prije 5-6 godina krenula sam da vodim jednu grupu mladih LGBTI osoba i tada počinje moja saradnja s njima. Ja učim uz njih, a oni uče o sebi uz mene kroz grupe podrške i savjetovanje.“

Đumić trenutno u sklopu ovog projekta vodi grupe podrške u Banjaluci i Prijedoru. O načinu rada govori: „Te grupe su bile u cilju obrađivanja različitih tema kroz lična iskustva. Nisu bile potpuno terapijske, nego su imale teme i bile su struktuirane. Neke od tema su predrasude, diskriminacija, autovanje, tehnike nošenja sa stresom i teme koje su učesnici_e adresirali. Nakon toga s grupom u Banjaluci sam nastavila da radim mimo projekta jer su mi jako dragi, lijepo mi je s njima i vidim da im treba grupa, a onda je uslijedio nastavak projekta. Dirljivo je koliko ističu da im je grupa koja je počela u aprilu značila u životu. Ne samo grupa i terapija, nego i njihovo upoznavanje, podrška i mjesto koje im pomaže da o sebi razmišljaju i uvide šta mogu da promijene. Oni_e su se promijenili i porasli za to vrijeme.“

Govoreći o najvećim problemima LGBTI osoba, Ćulibrk naglašava: “Najveći problem među LGBTI osobama je nasilje koje se skoro svakodnevno dešava i kojem svakodnevno svjedoče. Kroz naš rad najčešći problemi s kojima su se osobe javljaju su bili poremećaji vezani za promjenu ponašanja uslijed promjene životnih okolnosti, depresivna stanja, savjetovanja u slučajevima porodičnog nasilja, podrška trans osobama kojima je u jednom periodu pandemije bilo onemogućeno nabavljanje hormonske terapije što je dodatno zakomplikovalo proces tranzicije.”

Na pitanje da li je upoznata koliko struka adekvatno odgovara na potrebe LGBTI zajednice u Bosni i Hercegovini, Đumić kaže: „Kolege i kolegice s kojima sam u kontaktu su otvoreni za rad s LGBTI populacijom, samo je pitanje koliko su edukovani. Pohvalno je to što ih se veliki dio pridružuje edukacijama. U Banjaluci postoji otvorenost prema LGBTI populaciji, ali iz slučajeva ljudi koji dolaze na grupe i s kojima radim, znam da su nailazili i na loše tretmane i nerazumijevanje u javnom sektoru, nerazumijevanje adolescenata koji istražuju svoju seksualnost uvjeravajući ih da je to faza koja će proći, kao i situacije u kojima su se mladi autovali pred profesionalcima, pa su nailazili na loše reakcije, oni su ih „vraćali na pravi put“  i ubjeđivali da je pogrešno to što rade. Postoje različiti pristupi, ali generalno imamo dobru klimu.“

Veliki dio LGBTI osoba u našoj zemlji se autuje tek nakon što se osamostale, ili nakon što odu iz države, zbog homofobnih preferencija našeg društva. Najveći problem je autovanje roditeljima i strah od neprihvatanja porodice, a onda i u društvu, u školi, na fakultetu… Osim neprihvatanja, sveprisutno je i fizičko nasilje kojem su LGBTI osobe izložene, osobito muškarci, jer u konzervativnim i patrijarhalnim konstelacijama koje živimo prihvatljivije je vidjeti dvije djevojke koje se drže za ruke, nego dva dečka, što dodatno govori o duplim pravilima i licemjerju.

“Kada govorimo o nasilju nad LGBTI osobama ono je višestruko. Nasilje ne dolazi samo u formi fizičkog i mentalnog, nego i seksualnog, ekonomskog, institucionalnog i drugog nasilja. Sve ovo je vrlo kompleksno i generalno snažno utiče na marginalizovane grupe koje su zbog toga često meta i žrtve zločina iz mržnje I govora mržnje, kako u sferi javnog i online prostora, tako I u sferi privatnog. Česti su slučajevi porodičnog nasilja i vršnjačkog nasilje koje ostavlja dugotrajne posljedice jer su takva iskustva sama po sebi traumatična i zahtijevaju ozbiljniji angažman cijelog jednog sistema za kojeg bih rekao da nije dovoljno senzibilisan i pored toga što ne prepoznaju nasilje, vrlo indolentno reaguje na slučajeva nasilja kada se oni i prijave. Kroz ovaj projekat se pokušava doći do što većeg broja straučnjaka_inja i iz institucija koji će proći određene obuke, te se nadam da ćemo u narednom period imati adekvatniji pristup u reagovanju na nasilje koje se dešava u našem društvu.”- zaključuje Ćulibrk.

„Kroz povezivanje u zajednici, LGBTI osobe počinju da se osjećaju sigurno, no budući da je zajednica mala,  važno je da im svi zajedno pružimo sigurnost.“- poručuje Đumić.

Pisanje ovih članaka i kreiranje medijskih kampanja, kroz projekat „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“, finansirala je Evropska unija. Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su autorski i ne odražavaju nužno i stavove Evropske unije.