Centar za psihoterapiju „Budi OK“ iz Bijeljine: sigurno mjesto susreta i pomoći za LGBTI osobe

PIŠE: Matej Vrebac

LGBTI osobe u Bosni i Hercegovini se generalno ne osjećaju ohrabreno u potraživanju psihološke i psihoterapijske podrške. Nerijetko se dešavalo da pojedinci/ke u potraživanju psihološke pomoći i podrške dođu do različitih, ne baš uvijek, senzibiliziranih stručnjaka/inja u oblasti mentalnog zdravlja. Ipak postoje pojedinci i pojedinke koji svojim radom, zalaganjem i djelovanjem čine da se takve stvari mijenjaju, a Angela Gavrić i Borjana Gavrić su dio te pokretačke snage. Od 2016. u Bijeljini djeluje Centar za psihoterapiju „Budi OK“ čije su osnivačice Borjana i Angela, a simbolični naziv Centra govori o njegovoj primarnoj svrsi i viziji: potruditi se da svaka osoba bude OK te očuva i unaprijedi svoje mentalno zdravlje.

Angela Gavrić je magistra psihologije, savjetnica pod supervizijom iz transakcione analize, te ima završene bazične treninge iz ACT-a i CFT-a, a njena kolegica Borjana Gavrić je, takođe magistra psihologije, REBT psihoterapeutica, također ima završene bazične treninge iz ACT-a i CFT-a te Shema psihoterapeutica pod supervizijom. Njihov Centar „Budi OK“ kreira mnoštvo pozitivnih priča te je na području Bijeljine prepoznat i vrednovan za svoj rad, a nedavno su Angela i Borjana pokrenule prvu grupu podrške te ne isključuju mogućnosti formiranja grupe podrške za LGBTI osobe. „Radile smo radionice na određene teme sve do korone, međutim od pandemije radimo slabije radionice, ali novost je da smo osnovale grupu podrške za osobe koje su oboljele od kancera ili imaju nekoga ko im je u okruženju obolio. Bavimo se psihološkim savjetovanjem, podrškom, psihoterapijom, više smo usmjerene na individualni rad, no krenule smo i s prvom grupom. U principu još uvijek imamo prostora za nove članove u grupi, a kao partnerska organizacija u sklopu projekta Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške bismo imale prostor i za nove članove/ice“, dodaje Angela Gavrić.

Kada je riječ o samom prostoru Bijeljine i okoline, Angela i Borjana ističu da se radi o sredini koja je prožeta tradicionalnim patrijarhalnim razmišljanjima te kao takva često je restriktivna prema LGBTI osobama. Marginalizacija, strah te stigmatizacija su i dalje među najčešćim problemima s kojima se susreće zajednica. „Poprilično je zatvorena zajednica kada je u pitanju Bijeljina i njezina okolina. LGBTI osobe se drže zatvoreno i poprilično se čuvaju zbog straha od osude, odbacivanja, nelagoda da će naići na milijun nepovoljnih situacija. Strah je taj koji ih čini zatvorenom grupom, ne znaju na šta mogu da naiđu čak i kad se autuju,“ smatra Angela Gavrić. Unatoč stigmatizaciji strahu od okoline i autovanja, LGBTI osobe se ipak odlučuju potražiti podršku i pomoć u neophodnim situacijama. Pandemija je unijela dosta promjena na civilizacijskom planu, što je se odrazilo i na nivo mentalnog zdravlja. „Ono što primijetim za svojih sedam godina iskustva jeste da su ljudi otvoreniji po pitanju potraživanja pomoći u sistemu zaštite mentalnog zdravlja, ali to i dalje nije 10% od ukupne populacije. Korona je otvorila pitanje češće potrebe za psihologom i očuvanjem, unaprjeđenjem mentalnog zdravlja. Problemi su isti kao što su bili prije pet godina, samo je doza otvorenosti malo veća, ali ni blizu za koliko postoji potreba u ovom mjestu,“ uočava Borjana Gavrić. Zahvaljujući otvorenim vratima Centra „Budi OK“ te Borjani i Angeli, LGBTI osobe imaju siguran prostor i stručnjakinje koje im mogu pomoći u rješavanju tegoba i očuvanju duševnog mira.

Borjana i Angela smatraju podjednako ozbiljnim problemima verbalno nasilje nad LGBTI osobama i poteškoće s autovanjem. Strah od autovanja je najčešće povezan s različitim oblicima socijalnog odbacivanja, a naročito s odbacivanjem unutar primarne porodice. „Najveći problem koji je prisutan jeste onaj s autovanjem jer zbog okoline gledaju da se ne autuju previše, najčešće najboljim prijateljima/cama, a porodici rijetko. U slučajevima da su autovani porodici, to je najčešće jedan član. Najveći strah je da se autuju roditeljima, a posebno očevima. Čak ako neko nasluti da osoba nije heteroseksualne orijentacije, najčešće nailazi na odbacivanje i verbalno nasilje,“ rekla je Angela pričajući o svome iskustvu pri radu sa zajednicom. Nažalost, uz verbalno nasilje često ide pridruženo i psihološko. Kako se nositi s njima je uvijek individualno, ovisi od osobe do osobe, a Angela i Borjana kao stručnjakinje u oblasti mentalnog zdravlja pomažu pri osnaživanju i izgradnji ličnih kapaciteta. „Vrlo je važno postaviti granice, a važan je dio prije toga da sami razumijemo šta nam odgovara, odnosno šta nam ne odgovora. Često smo i naučeni da nam nešto odgovara, a ne odgovara nam. Vrlo često u radu s klijentima/cama vidim da smatraju da nešto treba, a da to nije njihovo trebanje, nego transgeneracijski naučeno. Ljudi su naučeni na mnoge stvari, a da to uopće nisu njihove potrebe,“ govori Borjana.

Borjana i Angela se nadaju da će se mnoge stvari poboljšati u okviru projekta Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini, prije svega kroz povećanje njihovih kapaciteta, kao i pri radu sa školama, različitim institucijama te kampanjama koje će ukazivati na generalni značaj mentalnog zdravlja, a naročito LGBTI pojedinaca/ki. Napominju da je Centar „Budi OK“ uvijek otvoren za sve te su svjesne koliko je bitno očuvati i raditi na autentičnosti svake osobe. „Naša vrata su otvorena za sve, mi radimo od osnovnoškolskog uzrasta pa sve do 70 +, negdje smo i profesionalno dužne pomoći svima koji nam se obrate. Nemamo nikakvu vrstu diskriminacije prema bilo kome i prema bilo čemu, niti prema nacionalnom identitetu, ni prema vjerskoj ili seksualnoj pripadnosti. To su i naši ljudski principi, mimo profesije,“ govore Angela i Borjana.

Angela na kraju zaključuje: „Želim poručiti LGBTI osobama da nađu podršku i pomoć u situacijama u kojima im je potrebna i da imaju pravo da biraju s kim da rade. Jako je važno i bitno da se osjećaju sigurno i bezbjedno kod osobe kojoj idu. Imaju pravo da odu do pet, deset, petnaest psihoterapeuta/ica dok ne pronađu jednog koji njima lično odgovara. To naravno ne znači da ovih petanaest nije bilo dobro, naprosto ne odgovaramo svi svima. Važno je da se potraži pomoć i da to bude netko kod koga ćete se osjećati sigurno i prihvaćano.“

Pisanje ovih članaka i kreiranje medijskih kampanja, kroz projekat „Regionalizacija LGBTI inkluzivne psihosocijalne podrške i pristupa uslugama mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini“, finansirala je Evropska unija. Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su autorski i ne odražavaju nužno stavove Evropske unije.