Narandžasti izvještaj: Tekuće prakse kršenja ljudskih prava

Neodgovoran odnos institucija prema finansiranju sigurnih kuća u Federaciji BiH

Usvajanjem novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH 2013. godine unaprijeđeni su zakonski okviri za sistemsku borbu pro­tiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama. Član 35. Zakona predviđa da Federacija BiH i kantoni finansiraju sigurne kuće i to u razmjeru 70% Federacija – 30% kantoni. Zakon predviđa i jasnu obavezu da se usvoje podzakonski akti kojima će se jasno urediti osnivanje, rad i finansiran­je sigurnih kuća, kao i standardi koji moraju biti ispunjeni da bi jedna sigurna kuća bila akreditirana i mogla dobiti podršku. Nažalost, u pro­tekle tri godine ova obaveza nikada nije ispunjena, nego je rad šest postojećih sigurnih kuća prepušten samoregulaciji. Postojeće sigurne kuće su samostalno izradile studiju i procjenu godišnjih troškova jedne sigurne kuće. Procijenjeno je da rad i programi jedne sigurne kuće sa kapacitetom od 25 mjesta koštaju min. 240.000 KM godišnje. S druge strane, podrška sigurnim kućama na godišnjem nivou od strane Vlade Federacije BiH od 2008. godine do danas nikada nije bila viša od 200.000 KM. Da se jednostavno zaključiti da se sa predviđenih 200.000 KM mogu pokriti troškovi samo jedne sigurne kuće u Federaciji, tj. da kada se ovaj iznos podijeli na šest kuća, svaka kuća dobija iznos koji pokriva 10 do 15% ukupnih troškova. Vlada Federacije je time svake godine prekršila zakon i nije ispunila obavezu finansiranja u iznosu od 70%.

Umjesto da se ozbiljno pozabavi ovim pitanjem, Vlada Federacije je 2015. godine odlučila da će pristupiti izmjeni člana 35, a sve pod izgo­vorom da je postojeća odredba „nejasna“. Bez traženja tumačenja „nejasne“ odredbe od Parlamenta FBiH, Vlada je predložila da u budućnosti sigurne kuće mogu biti samo ustanove (po Zakonu o ustanovama iz 1993. i 1994. godine) i da će se buduće finansiranje planirati po smještenoj osobi na osnovu unaprijed određene cijene smještaja. Postojeće sigurne kuće, koje su fondacije ili udruženja građana, moraju promijeniti svoj pravni status u status ustanove ili u suprotnom neće moći dobijati podršku Federacije. Vlada FBiH se tako pozabavila pogrešnim pitanjem – pravnim statusom sigurnih kuća, umjesto da donese podzakonske akte i da izvrši svoju obavezu finansiranja u iznosu od 70%. U decembru 2015. godine Parlamentu su upućene izmjene i dopune Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH bez da se urade javne konsultacije. Konsultacije će se ipak provesti, ali samo zato što su organizacije civilnog društva izvršile pritisak te je Parlament donio takvu odluku.

Važno je naglasiti da je ovo pitanje u Republici Srpskoj dobro uređeno, u smislu da sigurne kuće i dalje imaju status udruženja ili fondacije te da su kao takve upisane u Registar sigurnih kuća Vlade RS i da se od iste finansiraju u iznosu od 70%. Ovo je očigledan primjer da sigurne kuće ne moraju biti ustanove.

Pored predloženih zakonskih izmjena, zabrinjava da Vlada Federacije BiH nije izdvojila niti jednu konvertibilnu marku prema postojećim sig­urnim kućama tokom 2015. godine. Za 2016. godinu usvojen je budžet koji predviđa svega 160.000 KM za svih šest sigurnih kuća u Federaciji, što ne pokriva ni 70% troškova jedne sigurne kuće. Također, zbog ne­mara vlasti sigurna kuća koju vodi organizacija „Žena BiH“ u Mostaru je pred zatvaranjem te već mjesecima ne prima žrtve nasilja.[1]

Neravnopravnost žena pri formiranju vlada na svim nivoima vlasti u BiH

Opšti izbori u oktobru 2014. godine rezultirali su formiranjem parla­menata na svim nivoima vlasti te je tokom 2015. uslijedilo formiranje kantonalnih i entitetskih vlada, kao i Vijeća ministara BiH.

Kao i nakon svakih opštih izbora u proteklih 20 godina (od prvih post­ratnih izbora 1996. godine pa do danas), formirane vlade nemaju minimalan broj ministrica u svome sastavu. Kantoni, entiteti i država su i ovaj put prekršili kako međunarodne standarde definisane od strane UN-ovog CEDAW komiteta i od strane Vijeća Evrope, tako i bosanskohercegovačke zakonske odredbe iz Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH, koji u članu 20. predviđa ravnopravnu zastupljenost žena i muškaraca u izvršnoj vlasti sa najmanje 40% manje zastupljenog spola.

Iako se Vijeće ministara BiH može pohvaliti da po prvi put nakon dva mandata ima dvije ministrice (u odnosu na sedam ministara), te tako više nije u grupi sa državama kao što su Saudijska Arabija ili Pakistan, koje nemaju niti jednu ženu u vladi, važno je naglasiti da je u drugim vladama, kao što je Vlada Republike Srpske, broj ministrica sman­jen. Najgori primjeri su vlade Zeničko-dobojskog i Hercegovačko-neretvanskog kantona u kojima nema niti jedna ministrica, nego se radi o jednospolnim izvršnim tijelima.

Ovo je očigledan primjer da se zakonske norme moraju pooštriti te da se trebaju uvesti rodne kvote u zakone o vladama, tj. zakone koji regulišu izbor vlada na svim nivoima vlasti, kako bi se zaustavilo formi­ranje budućih vlada bez ravnopravne zastupljenosti muškaraca i žena.

Ohrabruje činjenica da je Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spo­lova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH prihvatila prijedlog Sarajevskog otvorenog centra i Agencije za ravnopravnost spolova BiH, sa parlamentarne tematske sjednice iz septembra 2015, te da je u decembru 2015. u parlamentarnu proceduru uputila aman­dmane na Zakon o Vijeću ministara BiH. Ovaj zakon će se u februaru 2015. naći na dnevnom redu Predstavničkog doma. Ukoliko se ove izm­jene usvoje, Vijeće ministara BiH nakon Opštih izbora 2018. neće se moći potvrditi ukoliko u njegovom sastavu ne bude minimalno 40% ministara i ministrica.[2]

Cjelokupni godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava žena za 2016. godinu dostupan je na ovom linku.

—

[1] Sarajevski otvoreni centar i Medica Zenica su na temu osnivanja i finansiranja sigurnih kuća izradili analizu, koja je objavljena u decembru 2015. godine. Ista je dostupna na linku: https://soc.ba/site/wp-content/uploads/2015/12/HRP_sigurne-kuce_fi­nal_10.12.2015._za-web-1.pdf

Također pogledajte i tekst koji sažima ovu problematiku na linku: https://soc.ba/vlasti-u-federaciji-bosne-i-hercegovine-ne-brinu-o-sigurnim-kuca­ma-zrtve-nasilja-uskoro-bi-mogle-ostati-bez-jedinog-utocista/

[2] Pregled razvoja vezan za ovu temu dostupan je na linku: https://soc.ba/programi/gender/zagovaranje/politicka-participacija/