Saša Gavrić, izvršni direktor Sarajevskog otvorenog centra, pojašnjava kako je Parlamentarna skupština formirala interresornu grupu koja radi na izmjenama Izbornog zakona, te kako su pratili njihov rad i uočili da se ni u jednom trenutku nije spominjalo pitanje ravnopravnog učešća žena i muškaraca u političkim procesima. Iz tog su se razloga, nakon višegodišnjeg rada u oblasti ravnopravnosti spolova, odlučili da predlože konkretne amandmane na Izborni zakon, koje su danas uputili svakom pojedinačnom zastupniku i zastupnici, delegatima, delegatkinjama, te članovima i članicama resorne grupe.

Aktivisti traže da se Izborni zakon izmijeni na način kako bi se uzela kvota od 50 posto na izbornim listama, naizmjenično redanje muškaraca i žena, te neke druge finese, kao npr. dodjela mandata u slučaju da neko svoj mandat ustupi nekom drugom u slučaju da postane ministar i slično, te da se i ti mandati dodjeljuju manje zastupljenom spolu.

Njihov konačni cilj je, navode, da se odmaknemo od 20 posto prosječne zastupljenosti žena u svim zakonodavnim tijelima u BiH kako bismo postigli taj minimalni cilj od 40 posto koji je zadat međunarodnim standardima, ali i Zakonom o ravnopravnosti spolova.

“Ovdje se na neki način radi i o jednom civilizacijskom iskoraku koji BiH mora učiniti. Naprosto je sramotno da imate više od 50 posto jedne grupe stanovništva, a to su žene sa 52, a da one budu zastupljene sa nekih 20-ak posto. To je sramota i vrijeme je da naši političari i političarke to prihvate i rade na unapređenju ovog pitanja”, kazao je Gavrić.

Na upit o tome smatra li da je u velikoj mjeri krivac za ovakvo stanje pasivnost žena kada je u pitanju uključivanje u političke procese, Gavrić odgovara:

“Nijedan problem nije uzrokovan samo jednim faktorom, pa samim tim bi zasigurno i žene u BiH u političkim strankama možda mogle biti aktivnije i upornije, ali zasigurno to nije ni ključni, ni jedini faktor. Ključni problem su patrijarhalne vrijednosti našeg društva, koje su na neki način i uobličile poziciju žene i to ‘gdje joj je mjesto’ – u porodici, kod kuće, dok je ‘politički život muški život’. Nije jednostavno da žene uđu u taj proces, budući da znamo da se gotovo svi politički procesi odvijaju u kafanama, noćnim satima, uz alkohol i ženama je vrlo teško na taj način uskladiti privatni i politički život”.

Saša Gavrić kaže kako se rijetko kad pristupa izmjenama Izbornog zakona i toga smo bili svjedoci u posljednjih deset godina u BiH, no kako imaju pozitivna očekivanja. Otkriva kako su se ranije već susreli s predstavnicima političkih stranaka, želeći da “opipaju stanje”, a tri velike političke stranke već pružaju podršku ovom pitanju.

Dodaje kako ovo neće to biti lak i jednostavan posao, ali ističe kako odgovornost ne leži samo na civilnom društvu u BiH, nego i na političkim strankama.

“Sramotno je da mi danas ovdje stojimo i ovo predlažemo, ovo su same političke stranke trebale predložiti, a ne da u potpunosti izignorišu ravnomjerno učešće muškaraca i žena u BiH”, poručio je Gavrić.

Na upit jedne novinarke o tome zašto je danas “toliko” bitno učešće žena u politici i zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, Maida Zagorac, program koordinatorica Sarajevskog otvorenog centra je kazala:

“To pitanje je u današnje vrijeme i suvišno. Bosna i Hecegovina je država u kojoj živi 52 posto žena, žene su većinski spol u BiH i suvišno je da se u današnje vrijeme postavlja pitanje zašto je potrebno povećano učešće žena u tijelima vlasti. Porazna je činjenica da i danas u našim tijelima vlasti imamo najviše 20 posto žena. Situacija se od Dejtonskog mirovnog sporazuma jeste znatno popravila, ali to nije dovoljno, to ne ispunjava onu obavezu koju nalaže Zakon o ravnopravnosti spolova, a to je minimalno 40 posto manje zastupljenih osoba”.