U subotu, 11. maja održana je prva sesija predavanja vezana za pitanja religije, kulture i ideologije, u okviru Feminističke škole Žarana Papić. O feminističkoj teologiji, njenim polazištima, metodologiji i područjima djelovanja, govorio je Alen Kristić, magistar teologije i filozofije, prevodilac i pisac.

U prvom dijelu predavanja Alen je na primjeru ženskih likova iz kršćanske i islamske tradicije (Eva, Marija, Marija Magdalena, Junija, Hadžera, Hatidža, Ajša i Fatima) uputio na mehanizme i strategije kojima su i u kršćanskoj i u islamskoj tradiciji snažni ženski subjekti izobličavani u objekte. Na toj pozadini izložena su temeljna polazišta, ciljevi i metodologije feminističke teologije, koja istodobno predstavlja diskurs, praksu, pokret i duhovnost. Skrećući pozornost na različit kontekst nastanka feminističkih teologija u okrilju kršćanstva i islama, u drugom dijelu predavanja Alen Kristić je izložio dosadašnja postignuća i buduće zadatke feminističke teologije u različitim područjima djelovanja: slike Boga, slike Isusa Krista (kristologija), pamćenje, prijevod svetih spisa, simbolički sustavi, strukture, praksa i službe u religijskim zajednicama, pitanje pravednosti, antropologija, stav prema (ženskom) tijelu, seksualnost. U završnom dijelu predavanja ukazano je na nužnost suradnje sekularnih i religijskih feminizama što za obje strane predstavlja trajan izazov samokritike i učenja. Predavanje je završeno dijalogom o diskursu o Bogu koji bi bio relevantan za suvremenog čovjeka, dakle istodobno društvenopolitički odgovoran i sposoban ne samo za dijalog različitih religija nego i za dijalog s različitim svjetonazorima humanističkog usmjerenja.

U drugom dijelu dana, predavač je bio Nebojša Jovanović, koji je obranio magistarsku tezu i doktorsku disertaciju na Odjelu za rodne studije na Central European University u Budimpešti. Nebojša se bavi rodom i seksualnošću na filmu, prvenstveno u kontekstu kinematografije socijalističke Jugoslavije, ali i u post-jugoslavenskim kinematografijama. Nebojša Jovanović je predavanje Osnovne konceptualizacije ideologije započeo različitim definiranjima ideologije, referirajući, zapravo, na definicije koje su trenutno u upotrebi. Ovdje navodimo kako je sve Terry Eagleton označio šta pojam ideologija znači. Ova značenja nisu sva u skladu jedno s drugim, ali se ni ne isključuju međusobno:

1. proces proizvodnje značenja, znakova i vrijednosti u društvenom životu;
2. korpus ideja karakterističnih za određenu društvenu grupu ili klasu;
3. ideje koje pomažu legitimiranju dominantne političke moći;
4. lažne ideje koje pomažu legitimiranju dominantne političke moći;
5. sistematski iskrivljena/izobličena komunikacija;
6. ono što nudi poziciju za subjekta;
7. oblici misli motivirani društvenim interesima;
8. identitarno mišljenje;
9. društveno neophodna iluzija;
10. veza diskursa i moći;
11. medij u kojem svjesni društveni akteri osmišljavaju svoj svijet;
12. set vjerovanja usmjerenih na akciju;
13. konfuzija lingvističke i fenomenalne stvarnosti;
14. semiotičko zatvaranje;
15. neophodni medij u kojem pojedinci/ke proživljavaju svoje odnose sa društvenom strukturom;
16. proces kojim se društveni život pretvara u prirodnu realnost.

Jovanović je, iscenirajući svakodnevne situacije komunikacije, propitao ove definicije u kontekstu prenosa i razmjene poruka.

 

Realizaciju Feminističke škole Žarana Papić finansijski podržava Švedska vlada putem Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (Sida).