Piše: Azra Delmanović

‘Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja.’ – stoji u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima proglašenom od strane Ujedinjenih naroda 1948. godine. Iako je od tada prošlo više od sedamdeset godina, organizacija mirnih okupljanja još uvijek iziskuje mnogo truda, energije, volje i u konačnici birokratske borbe.

Jedan od većih izazova prilikom organizacije mirnog okupljanja bila je prva bh. Povorka ponosa koja je održana 8. septembra 2019. godine. Povorka ponosa je protest protiv nejednakosti i kršenja ljudskih prava LGBTIQ osoba (lezbejki, gej, biseksualnih, trans, interspolnih i queer osoba) i predstavlja borbu protiv sveprisutnog nasilja. U Organizacionom odboru prve bh. Povorke kažu da su same pripreme za mirno okupljanje trajale više od godinu dana.

”Prva bh. povorka ponosa je pripremana više od godinu dana, jer je uključivala različite aspekte same organizacije. Od konsultacija sa organizatorima/cama iz regije koji imaju dugogodišnje iskustvo u organizaciji povorki, pa sve do tehničkih i administrativnih detalja koje smo željeli da pripremimo prije nego izađemo u javnost sa informacijom”, navode dodavši da je onaj vidljivi dio koji je trajao od 1. aprila do 8. septembra uključivao intenzivan rad na informisanju javnosti o važnosti povorke ponosa, rada sa LGBTIQ zajednicom kroz različite aktivnosti, kreiranja medijske kampanje, lobiranja i zagovaranja, pripreme materijala i još mnogo toga, a same pripreme su počele mnogo ranije.

Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, pravo na slobodu okupljanja je uređeno zakonskim propisima i to na različitim nivoima vlasti. U Republici Srpskoj zakon je donesen na nivou entiteta, a u Federaciji Bosne i Hercegovine na nivou kantona. Zaseban zakon ima i Brčko distrikt. Neujednačeni zakonski propisi značajno otežavaju organizaciju javnih okupljanja građana_ki. Pored zakona, pitanje slobode okupljanja uređeno je i podzakonskim aktima, na primjer, o lokacijskim ograničenjima, ali i općim zakonskim propisima iz drugih oblasti. Shodno zakonskim aktima, razlikuje se i način prijave mirnog okupljanja. Kako stoji i u Priručniku za organizaciju javnih okupljanja za civilni sektor izdatog od strane Sarajevskog otvorenog centra, Zakoni u Bosni i Hercegovini govore o prijavljivanju okupljanja, osim Zakona u Brčko distriktu koji jedini, sukladno međunarodnim standardima, govori o obavještavanju tijela o održavanju mirnog okupljanja. Prijava za javno okupljanje podnosi se organizacijskoj jedinici ministarstva unutrašnjih poslova one razine vlasti gdje se planira održati okupljanje.

Kada je u pitanju Povorka ponosa, iz Organizacionog odbora navode da su imali ”prilično fer komunikaciju sa Upravom policije Kantona Sarajevo”, gdje su blagovremeno dogovarali sve korake vezane za prijavu događaja te popunjavanja raznih formulara i prijava koje skup u pokretu treba da podnese.

”Međutim, suočili smo se sa velikim nivoom birokratizacije te smo morali zasebno pisati neke zahtjeve koji bi trebali biti upućivani po automatizmu od strane nadležnih institucija. Ono što je nama kao bosanskohercegovačkoj povorci ponosa jako bitno istaknuti jeste da mi želimo da vidimo harmonizaciju svih zakona sa međunarodnim standardima, te smanjenje birkoratizacije, gdje bismo imali maksimalno tri nadležna zakona po kojim bi različite upravne jedinice postupale. Sada naprimjer imamo 12 zakonskih akata koji se tiču samo javnih okupljanja na nivoima distrikta, kantona i entiteta. Početna točka može biti harmonizacija zakona sa novim Zakonom o mirnim okupljanjima u Brčko Distriktu, koji je puno bliže međunarodnim standardima nego ostali zakoni”, ističu.

Kao najveći izazov navode nametanje obaveza za dodatnu zaštitu javnih okupljanja organizatoricama i organizatorima javnog okupljanja.

”Od nas se tražilo, ne samo da obezbijedimo privatne zaštitare, nego i tzv. antiterorističke prepreke kao što su betonski blokovi i metalne ograde. Bitno je napomenuti da Organizacioni odbor bh. povorke ponosa čini grupa građanki i građana, te da mi kao grupa nismo registrovani niti imamo ikakav izvor finansiranja. Odluku da ipak održimo povorku smo mogli donijeti samo zato što smo dobili pomoć prijateljskih organizaciija koje su bile voljne da se uključe u fundraising, te smatramo da ovakva nametanja jako obeshrabruju LGBTIQ osobe da organizuju i održe javna okupljanja”, dodaju.

U smjernicama za organizaciju mirnog okupljanja Sarajevskog otvorenog centra stoji da su to mjere sigurnosti koje se teško mogu očekivati od organizatora/ica i aktivista/kinja jer oni/e nemaju način da zaštite imovinu i sudionike/ce, osim da u svim slučajevima eskalacije nasilja upozore sudionike/ce ili počinitelje/ice, i odmah pozovu tijela unutrašnjih poslova.

”Važno je naglasiti da je policija ta koja je bila dužna obezbijediti sigurno održavanje protesta, pa je sa naše tačke gledišta sasvim razumljivo da su oni profesionalno pristupili svom zadatku tokom organizacije prve bh. povorke ponosa. S druge strane, procjenom važnosti održavanja prve bh. povorke ponosa, mi kao organizatori/ce smo pristali ispuniti zahtjeve čime smo doprinijeli zaštiti. No, moramo opet naglasiti da ovi zahtjevi u budućnosti ne smiju biti stavljeni na teret organizatora/ica protestnih okupljanja.”, objašnjavaju iz Organizacionog odbore Povorke ponosa dodavši da su ubijeđeni da bi ishod odbijanja plaćanja dodatnog osiguranja bio taj da se povorka ne bi održala.

Organizatori/ce bh. povorke ponosa nisu odustali/e, međutim kako navode u smjernicama Sarajevskog otvorenog centra, manje iskusni/e organizatori/ce zbog takvih zahtjeva mogu biti odvraćeni/e od organiziranja većih i rizičnijih skupova na kojima je moguće narušavanje javnog reda i mira. U tom slučaju, kako navode, uvijek je bolje sarađivati s vlastima, dokumentirati svoju namjeru službenom korespondencijom (čuvati kopije prepiske, dokaze o poslanim dopisima kao što su poštanske povratnice i slično), povezati se s organizacijama civilnog društva koje imaju iskustvo u organiziranju i administraciji većih skupova.

”Povezivanje većeg broja aktera/ki civilnog društva prilikom organiziranja rizičnih skupova najbolja je zaštita i jamstvo da će tijela vlasti ozbiljno shvatiti organizatore/ice.”, stoji u smjernicama.

S obzirom na trud Organizacionog odbora bh. povorke ponosa i ispunjenja svih zahtjeva upućenih od strane policijskih službenika, prva Povorka ponosa u Bosni i Hercegovini je prošla bez ijednog incidenta. Međutim, u budućnosti bi ovakva okupljanja trebala prolaziti jednostavniju proceduru organizacije jer takav vid borbe za ljudska prava treba biti dostupan svima podjednako, zbog čega se, kako navode u Organizacionom odboru, aktivno bore za izmjene koje se ne tiču otežanog pristupa ovom pravu samo LGBTIQ osobama, nego i drugim kategorijama stanovništva koje nemaju pristup tumačenjima ovog prava.

Shodno navedenom iskustvu pri organizaciji Povorke ponosa, da se zaključiti da Zakonski okviri u BiH nisu u skladu sa brojnim međunarodnim preporukama. Kako civilni sektor treba postupiti pri organizaciji i na koja prava se može pozvati kako bi se izbjegla narušavanja, nesuglasice i kako u konačnici ne bi dolazilo do odustajanja, detaljno je opisano u Smjernicama za organizaciju javnih okupljanja za civilni sektor.

Tekst je pisan u okviru projekta koji finansira Fond MATRA Veleposlanstva Kraljevine Nizozemske, a  provodi Sarajevski otvoreni centar. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost izdavača i ni na koji način ne odražava stavove donatora.