Dvadeseti novembar obilježava se kao Međunarodni dan sjećanja na transrodne osobe (Transgender Day of Remembrance) ubijene zbog transfobije i mržnje. Obilježavanje ovog dana započeo je trans aktivista Gwendolyn Ann Smith 1999. godine u znak sjećanja na Ritu Hester, trans ženu koja je brutalno ubijena u Bostonu godinu ranije, ali i ostale osobe ubijene iz transfobije. Osoba odgovorna za njeno ubistvo nikada nije pronađena.

Od 2008. godine širom svijeta je zabilježeno 3317 ubistava trans i rodno varijantnih ljudi, a samo tokom posljednjih godinu dana evidentirano je 331 ubistvo.

Istraživanje Sarajevskog otvorenog centra iz 2017. godine pokazalo je da je dvije trećine ispitanih transrodnih osoba doživjelo nasilje. Od toga, transfobne komentare primalo je 66,7% ispitanih transrodnih osoba, dok je transfobno verbalno zlostavljanje pretrpjelo 55,6% ispitanih. Naročito je zabrinjavajuće da je seksualno zlostavljanje doživjelo pet od ukupno 18 transrodnih ispitanika_ca.

Više transrodnih ispitanika_ca imalo je probleme zbog svog rodnog izražavanja i razlike između izgleda i oznake spola na dokumentima. Problemi su se dešavali u interakciji s državnim službenicima_ama (policija, granična policija). Skoro dvije trećine ispitanika_ca izjavilo je da bi zamijenilo oznaku spola u ličnim dokumentima i prije završetka tranzicije ukoliko bi takva mogućnost formalno postojala. Takva promjena spriječila bi konstantno izlaganje transrodnih osoba potencijalno diskriminatornom i/ili nasilničkom ponašanju i smanjila potrebu za permanentnim dokazivanjem i obrazlaganjem rodnog identiteta u njihovom javnom i privatnom životu.

Kako biti dobar saveznik_ca?

Mnogo je načina na koje, ovaj tjedan posebno, i svaki drugi dan, možemo podržati trans zajednicu. Ovo su neki od njih:

1. Osvrnuti se na položaj trans osoba u našim svakodnevnim habitusima: školi, susjedstvu, na poslu, u obitelji. Informirati se o politikama koje trebaju štititi trans osobe: da li postoje, kako funkcioniraju, posebno u oblastima promjene imena, oznake spola u osobnim dokumentima, adekvatnom pristupu zdravstvenoj zaštiti za prilagodbu spola, zaštite od nasilja i diskriminacije.
2. Tražiti i slušati priče trans osoba koje one same pričaju, učiti o trans zajednici od osoba kojih se to najviše tiče, uzimati u obzir njihove glasove i perspektive.
3. Biti podrška trans osobama kroz traženje pomoći od lokalnog LGBTIQ centra/ organizacije. Ponuditi svoj volonterski i profesionalni angažman takvim servisima.
4. Educirati se o osnovnoj terminologiji, potrebama, iskustvima i ljudskim pravima trans i rodno varijantnih osoba, kako bi bili što inkluzivniji u svom djelovanju.