Iz Rozog izvještaja 2017: Prakse kršenja ljudskih prava

U narednom periodu ćemo objavljivati tekstove iz našeg Godišnjeg izvještaja o stanju ljudskih prava LGBTI osoba – Rozi izvještaj 2017.

Neprocesuiranje napada na Festival Merlinka 2014. i napada na Art kino Kriterion 4. marta 2016. godine

Prvog februara 2014. godine grupa od 14 maskiranih muškaraca nasilno je ušla u Art kino Kriterion u Sarajevu s namjerom da napadne prisutne na diskusiji na Festivalu Merlinka. Napad je trajao manje od minute rezultirajući lakšim povredama tri osobe i teškim psihološkim posljedicama na sve prisutne. Počinioci nedjela pobjegli su netaknuti. Iako je okupljanje bilo prijavljeno 20 dana unaprijed, policija nije bila prisutna u art kinu Kriterion na vrijeme da spriječi napad. Sarajevski otvoreni centar je, nedugo nakon napada, podnio dvije krivične prijave direktno Tužilaštvu Kantona Sarajevo kao i prijavu unutrašnjoj kontroli Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo. Tri godine nakon napada još uvijek nije došlo do podizanja optužnice protiv odgovornih osoba. U novembru 2016. godine, Sarajevski otvoreni centar podnio je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zbog kršenja prava na slobodu okupljanja LGBTI građanima_kama u slučaju napada na Festival Merlinka.

Art kino Kriterion prepoznato je kao LGBTI inkluzivno mjesto i kao takvo bilo je i metom napada četvrtog marta 2016. godine, kada su četiri mladića upala u kafić. Uzvikivali su pogrdne riječi i koristili govor mržnje prema LGBTI osobama, vrijeđali i prijetili nasiljem, gađali prisutne flašama, pepeljarama i čašama, te prijetili da će spaliti kafić. Jedan momak je povrijeđen, što je utvrđeno ljekarskim pregledom, a fizički je napadnuta i jedna djevojka. Tridesetak osoba, prisutnih u Kriterionu u to vrijeme, preživjelo je teško psihološko maltretiranje. Ni ovaj slučaj ni godinu dana nakon samog napada još uvijek nije procesuiran, a policiija još uvijek vrši istragu bez ikakavih konkretnih rezultata.

Nesankcionisanje homofobijom i transfobijom motivisanog nasilja dovodi do njegovog ponavljanja i stvaranja percepcije kod počinilaca da je ono što čine društveno opravdano. Ovo se jasno može vidjeti iz napada na javne događaje vezane za prava LGBTI osoba, te iz broja napada na aktiviste_kinje čiji se porast može pratiti od 2008. godine. Neophodno je da policija i tužilaštvo preuzmu aktivniju ulogu u adekvantnom procesuiranju napada na LGBTI osobe i aktiviste_kinje kako bi se poslala poruka svim nasilnicima_ama da se homofobija i transfobija neće tolerisati.

Pozivanje na diskriminaciju i nasilje prema LGBTI osobama predsjednika Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu

U martu 2016. godine Haris Zahiragić, predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu prvobitno je preko socijalnih mreža, a zatim i preko medija iznosio svoje diskriminirajuće stavove o LGBTI osobama, koristeći pri tome govor mržnje i pozivajući na „liječenje“ i „obilježavanje“ LGBTI osoba. Zahiragić svojim javnim istupom ne samo da je prekršio Statut Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu, Etički kodeks Univerziteta u Sarajevu, nego i Zakon o zabrani diskriminacije. Dajući izjave kao što su: “Pa bilo je tu i normalnih ljudi koji su bili ugroženi, zašto njih diskriminišete? 100% je bilo, kako su ta četvorica mogli znati ko je peder a ko nije, pa ne piše na čelu. Premda bi možda i trebalo označiti ih, čisto da ih se može kloniti (ne napadati ih) nego bježati od njih, ne daj Bože boleščuga raznih.“ ili „Ja sam normalan, a pederizam, silovatelji, općenje sa djecom ili životinjama – sve su to bolesni ljudi.” došao je do zaključka da je „pederizam sistemska i zarazna bolest“, te kako se LGBTI osobama treba „medicinski i društveno pomoći“ – čime je jasno i javno iznio svoj stav kako LGBTI osobe treba medikalizirati i segregirati od ostatka društva.

Sarajevski otvoreni centar ovaj slučaj prijavio je Skupštini Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu, Etičkom komitetu, Senatu i Rektoru Univerziteta u Sarajevu tražeći da se sve ove institucije ograde od ovog stava i tražeći smjenu gospodina Zahiragića s mjesta predsjednika. Ovaj slučaj takođe je prijavljen i Agenciji za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine i Instituciji ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine.

Senat Univerziteta u Sarajevu oglasio se tek u aprilu 2017. godine te je u svom dopisu izložio da su članovi_ice Senata na njegovoj sjednici od 29.03.2017. “zauzeli jedinstven stav kojim se osuđuje bilo kakav javni istup i djelovanje koje narušava ljudska prava i dostojanstvo, pa se samim tim osuđuje i nastup kojim se vrijeđa lično dostojanstvo LGBT osoba“. U svom dopisu dalje navode da je Univerzitet u Sarajevu “uvijek podržavao i bio promotor ljudskih prava, podsticao na tolerantnost i međusobno uvažavanje, insistirajući na pravičnosti i ravnopravnosti, bez obzira na nacionalnost, rasnu, spolnu pripadnost, imovinsko stanje, porijeklo, invaliditet, porodični status i sl.“ Osim načelnih osuda, Senat ni na kakav drugi način nije reagovao na homofobni istup i ponašanje predsjednika Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu.

Ograničavanje slobode okupljanja u slučaju protestnog marša “Nasilje nije normalno”

Sarajevski otvoreni centar je 30.03.2017. prijavio Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo održavanje protestnog marša za 13.5, povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije, čiji cilj je bio podizanje svijesti javnosti o nedopustivosti nasilja nad LGBTI osobama. S obzirom da je marš planiran na dionici ceste kojom ide saobraćaj, od Vječne vatre do Parlamentarne skupštine BiH, 11.04.2017. zatražena je i saglasnost Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo. Rok za traženje ove saglasnosti prema Zakonu o osnovama bezbjednosti na putevima u BiH iznosi 15 dana prije održavanja događaja. Prema Zakonu o javnom okupljanju u Kantonu Sarajevo rok za prijavu događaja je 7 dana prije održavanja i tada, ukoliko se događaj odvija na cesti kojom ide saobraćaj, mora biti priložena saglasnost Ministarstva saobraćaja.

Od 04.05. do 11.05. članice Sarajevskog otvorenog centra telefonski su komunicirale s predstavnikom Ministarstva saobraćaja i primale oprečne informacije, a Ministarstvo se nije službeno oglašavalo. Bez rješenja Ministarstva saobraćaja kantona, kada je bilo razumno zaključiti da se skup, u koji su već bili uložen trud i sredstva, neće moći adekvatno organizovati i pripremiti prema važećim zakonima, 11.05.2017. godine, 48 sati pred sam događaj, na planiranom posljednjem sastanku s policijom radi organizacije protestnog marša, članice Sarajevskog otvorenog centra su zakazale protestno okupljanje pred zgradom Vlade Kantona Sarajevo u istom terminu u kojem je bio planiran protestni marš, jer je tad prema Zakonu o javnom okupljanju Kantona Sarajevo isticao posljednji rok za prijavu javnog skupa koji bi se trebao desiti 13.5. Rješenje Ministarstva saobraćaja stiglo je 11.05.2017. u 16:08h što je bilo prekasno za izvršavanje daljnjih koraka kako bi se marš organizovao i održao, te prekasno da se ispoštuje zakonska obaveza da organizator tj. Sarajevski otvoreni centar javnost najkasnije 48 sati unaprijed obavijesti o promjeni režima saobraćaja putem medija prema Zakonu o osnovama bezbjednosti na putevima u BiH. Nepoštivanje ove odredbe učinili bi Rješenje nevažećim te svakako spriječilo održavanje marša. Rješenje je stiglo 5 sati nakon press konferencije u kojoj su članice Sarajevskog otvorenog centra javnost upoznale s otkazivanjem marša zbog administrativne šutnje Ministarstva saobraćaja, najavile da se radi o kršenju slobode okupljanja, i najavile novi protestni skup.

Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo tako je administrativnom šutnjom i jasnim ignorisanjem zahtjeva Sarajevskog otvorenog centra prekršilo pravo na slobodu okupljanja LGBTI osoba u Kantonu Sarajevo.