Iz Rozog izvještaja 2017: Ravnopravnost i suzbijanje diskriminacije

U narednom periodu ćemo objavljivati tekstove iz našeg Godišnjeg izvještaja o stanju ljudskih prava LGBTI osoba – Rozi izvještaj 2017.

Pravni okvir

Ustav BiH u članu 2. zabranjuje diskriminaciju na različitim osnovama. Nažalost, seksualna orijentacija, rodni identitet i spolne karakteristike, značajne osnove za LGBTI osobe, nisu uključene u ovu iscrpnu listu na osnovu koje je zabranjena diskriminacija.

Prvi zakon koji je propisao zabranu diskriminacije na osnovu spola i “spolne orijentacije“ jeste Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH iz 2003. godine. Usvajanjem Zakona o zabrani diskriminacije 2009. godine, zabranila se diskriminacija na osnovu “spolnog izražavanja i/ili orijentacije” u svim oblastima javnog života, uključujući obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvo, dostupnost usluga itd. Usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o zabrani diskriminacije BiH Bosna i Hercegovina je konačno dobila unaprijeđen zakonski okvir za zaštitu od diskriminacije. Kroz ove izmjene zakona, seksualna orijentacija i rodni identitet su konačno terminološki ispravno imenovane kao osnove na kojima je zabranjena diskriminacija. Pored toga, kao zabranjeni osnov diskriminacije navedene su i “spolne karakteristike”, čime BiH postaje prva država u jugoistočnoj Evropi koja kroz svoj sveobuhvatni Zakon o zabrani diskriminacije BiH predviđa i zaštitu interspolnih osoba od diskriminacije u svim oblastima života. Zakon konačno na pravi način reguliše zaštitu lezbejki, gejeva, biseksualnih, trans* i interspolnih (LGBTI) osobe od diskriminacije.

Iako je samim Zakonom o zabrani diskriminacije BiH predviđena obaveza da se zakoni na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou usklađuju s njim, i dalje veliki broj zakona ne uključuju seksualnu orijentaciju, rodni identitet i/ili spolne karakteristike kao osnove na kojima je zabranjena diskriminacija. Posebno je zabrinjavajuće u kontekstu ljudskih prava LGBTI osoba što se u zakonima u oblasti rada i zapošljavanja, socijalnog i zdravstvenog osiguranja, između ostalih, vrlo često pod zabranom diskriminacije navodi mnogo restriktivnija lista zaštićenih karakteristika, nego što je to slučaj u Zakonu o zabrani diskriminacije BiH.

Institucionalno djelovanje

Institucionalni okvir za zaštitu od diskriminacije i dalje je izrazito slab. I dalje se ne prikupljaju i ne prate informacije o diskriminaciji. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH nije uspostavilo bazu podataka (što se trebalo uraditi u roku od 90 dana nakon usvajanja Zakona o zabrani diskriminacije 2009. godine). Dosadašnji predmeti na sudovima koji se odnose na diskriminaciju pokazuju da sudski postupci nisu efikasni jer je u nekim slučajevima potrebno i do tri godine da se riješe. Istraživanja pokazuju da LGBTI osobe nemaju povjerenja u pravosudni sistem i da institucije ne rade na sticanju povjerenja LGBTI zajednice.

Institucija ombudsmena BiH ima veoma ograničene resurse da radi na slučajevima diskriminacije. Iako je Zakonom o zabrani diskriminacije predviđeno da Odjel za eliminaciju svih oblika diskriminacije pri Instituciji ombudsmena dobije posebna budžetska sredstva za ovu svrhu, to se nikad nije desilo. Generalno, Institucija ombudsmena nema kapacitete za intenzivno zagovaranje prava LGBTI osoba. Kako je konstatovano u Specijalnom izvještaju o pravima LGBT osoba u BiH koji je izradila Institucija ombudsmana za ljudska prava od stupanja na snagu Zakona o zabrani diskriminacije, u Instituciji ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine registrovano je oko 40 predmeta diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije od 2009. do 2016. godine, s tim što je većina predmeta otvorena po službenoj dužnosti „ex officio” ili po prijavama nevladinih organizacija.

Sudije_kinje i tužitelji_ce širom zemlje malo se ili nimalo obrazuju u vezi sa Zakonom o zabrani diskriminacije BiH. Najveći problem predstavlja nepostojanje obavezne formalne obuke za sudije_tkinje i tužitelje_ice o diskriminaciji i pravima LGBTI osoba. Da nije treninga organizacija civilnog društva, edukacije o pravima LGBTI osoba ne bi nikako ni bilo. Sarajevski otvoreni centar je tokom 2016. edukovao dvadeset sudija_tkinja.

Specijalni izvještaj stanju prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine

U septembru 2016. godine Institucija ombudsmena za ljudska prava BIH objavila je Specijalni izvještaj o stanju prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, čiji cilj je utvrđivanje trenutnog stanja i stvarnog pristupa ljudskim pravima od strane pripadnika LGBT zajednice, ukazivanje nadležnim tijelima koje mjere je potrebno poduzeti radi unapređenja položaja ove populacije, kao i podizanje svijesti građana Bosne i Hercegovine i informisanje javnosti o trenutnom stepenu ostvarivanja prava LGBT osoba. Kao polazna osnova za izradu izvještaja korišteni su međunarodni standardi ljudskih prava, te preporuke UN tijela, UPR i regionalnih mehanizama za zaštitu ljudskih prava.

U zaključku ovog specijalnog izvještaja, Ombudsmeni iz BiH su iznijeli niz preporuka u različitim domenima. Ukazali su da bi nosioci javnih funkcija trebali otvorenije istupati u zaštiti LGBTI građana_ki, povodom pojedinačnih incidenata ali i generalno, jer i dalje živimo u relativno konzervativnom društvu u kojem je prisutan jak utjecaj vjerskih organizacija. Istaknuta je činjenica da prema saznanjima Ombudsmena BiH nije bilo slučajeva diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije koji su dobili sudski epilog. Ombudsmeni su posebno ukazali na to da „pravo na slobodu okupljanja podrazumijeva ne samo pasivan odnos države prema mirnim okupljanjima, već zahtijeva proaktivnu ulogu, što podrazumijeva pružanje zaštite grupama koje koriste pravo na mirno okupljanje, odnosno osiguranje okupljanja prilikom kojih javno izražavanje stavova pojedinih grupa ne odgovara ili je neprihvatljivo za neke druge grupacije. Organi za održavanje reda i krivičnog gonjenja u tom kontekstu trebali bi biti dodatno educirani i senzibilizirani za rad sa LGBT zajednicom radi postizanja višeg stepena tolerancije i lične sigurnosti.“ Izdate su konkretne preporuke policijskim agencijama u Bosni i Hercegovini. Tako je ukazano na probleme u pravosuđu i date su odgovarajuće preporuke Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH i entitetskim Centrima za edukaciju sudija i tužilaca, prevashodno u smjeru kontinuirane edukacije pravosudnog osoblja. Nadalje su izdate preporuke nadležnim ministarstvima pravde i svim kazneno-popravnim ustanovama da u saradnji sa Institucijom ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine sačine sveobuhvatan program obuke zatvorskih službenika i pristupe izradi Priručnika za edukaciju zaposlenih o LGBT temama. Takođe je izdata preporuka svim javnim servisima kao i svim medijskim kućama, štampanim i elektronskim medijima u BiH da rade na podizanju svijesti i promociji prava LGBT osoba u cilju senzibiliziranja javnosti i podizanja svijesti o njihovim pravima. Političkim partijama Institucija Ombudsmena je preporučila da u svoje programe uvrste teme zaštite od diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Pravnim fakultetima u BiH je upućena preporuka da analiziraju sadržaj obavezne literature koja se koristi u nastavi kako bi homoseksualnost bila tretirana kao prirodna varijacija seksualne orijentacije, a ne kao devijacija ili bolest. Kliničkim centrima i bolnicama u BiH je pak preporučeno da sistemski i kontinuirano vrše edukaciju medicinskog osoblja koje bi moglo pratiti proces tranzicije transseksualnih osoba i pružiti neophodnu medicinsku pomoć, te da poduzimaju mjere u cilju osiguravanja medicinskog kadra koji bi mogao vršiti kompletan medicinski proces promjene spola. Takođe su izdate i druge preporuke, među kojima i sugestije za izmjene određenih zakona u kontekstu regulacije zajednica života osoba istog spola i pojednostavljenja i olakšanja pravne promjene oznake spola i ličnih dokumentata.

Javne politike za suzbijanje diskriminacije LGBTI osoba

U 2016. godini Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar Republike Srpske i Gender centar Federacije BiH pružili su značajnu potporu ravnopravnosti LGBTI osoba te su u godišnje operativne planove po Gender akcionom planu za 2016. godinu uključile konkretne mjere vezane za prava LGBTI osoba. Ove tri institucije sarađivale su sa Sarajevskim otvorenim centrom na mapiranju potreba za provedbu Preporuke CM/Rec(2010)5 Vijeća Evrope državama članicama o mjerama za suzbijanje diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, što je rezultiralo uvođenjem pojedinih mjera u godišnje operativne planove vlada entiteta i Vijeća ministara BiH.

U aprilu 2016. godine, Vijeće ministara BiH usvojilo je jednogodišnji Akcioni plan za suzbijanje diskriminacije koji je uključivao šest mjera koje su za cilj imale unapređenje ljudskih prava LGBTI osoba.

Uspješno zagovaranje organizacija civilnog društva rezultiralo je preuzimanjem obaveze od strane Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH da radi na izradi strategije za ljudska prava i strategije za suzbijanje diskriminacije. Obje strategije trebale bi uključivati pitanja vezana za prava LGBTI osoba, a predstavnici_e civilnog društva su uključeni_e u radne grupe za izradu ovih dokumenata. Iako je planirano da obje strategije budu završene do kraja 2016. do aprila 2017. godine rad na njihovoj izradi nije napredovao od nekoliko inicijalnih sastanaka, niti je Ministarstvo dostavilo bilo kakvu informaciju učesnicima_cama radnih grupa o daljnjem planu rada ili aktivnosti.

Agencija za ravnopravnost spolova krajem 2016, i početkom 2017. godine takođe je započela rad na oformljavanju radne grupe za izradu Akcionog plana za unapređenje ravnopravnosti LGBTI osoba, međutim do završetka izrade ovog izvještaja entiteti još uvijek nisu imenovali svoje predstavnike za radnu grupu, te proces stagnira. Izradu ovog Akcionog plana predvidjelo je i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH u svom Akcionom planu realizacije prijedloga mjera za sprečavanje pojava diskriminacije u Bosni i Hercegovini.

Diskriminacija istospolnih parova

Porodični zakoni u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu regulišu brak i vanbračnu zajednicu kao zajednicu žene i muškarca. Međutim, sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava direktno obavezuje BiH, kao zemlju članicu Vijeća Evrope, da svoje zakonodavstvo proširi tako da prizna prava (i obaveze) koje proizlaze iz zajednice istospolnih parova jer je mišljenje Suda da su istospolni parovi u stabilnim, de facto, vezama zaštićeni članom 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Nažalost, nije bilo pokušaja da se zakonski urede životne zajednice za istospolne parove na bilo kojem nivou vlasti u BiH.

Dokumentovani slučajevi diskriminacije

Sarajevski otvoreni centar dokumentovao je četiri slučaja diskriminacije u 2016. godini, i 3 slučaja u prvom kvartalu 2017. godine. Tri slučaja odnosila su se na diskriminaciju LGBTI osoba u sektoru uslužnih djelatnosti, na zabrane ulaženja ili diskriminatorne odredbe ponašanja u kafićima. Od ostalih dokumentovanih slučajeva: jedan slučaj odnosio se na diskriminaciju na poslu, dva na diskriminatorne sadržaje udžbenika koji se koriste na visokoškolskim ustanovama i jedan slučaj javnog poticanja na diskriminaciju LGBTI osoba.

U januaru 2016. godine, preduzeće s kojim je Sarajevski otvoreni centar imao saradnju odbilo je lijepiti plakate koji su najavljivali festival „Merlinka“. Zbog ovoga je Sarajevski otvoreni centar protiv tog preduzeća pokrenuo sudski spor za diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije u pružanju usluga. Tokom 2017. godine održano je pripremno ročište, te se očekuje glavna rasprava i dalji sudski postupak.

Smjernice za djelovanje

• Provoditi Zakon o zabrani diskriminacije BiH, izradom i usvajanjem višegodišnje javne politike za ravnopravnost LGBTI osoba, koja bi se primjenjivala u čitavoj državi, i koja bi predviđala konkretne i realistične mjere na državnom, entitetskom, kantonalnom i lokalnom nivou.
• Na osnovu preporuka iz Specijalnog izvještaja Institucije ombudsmena, unaprijediti zakone i podzakonske akte, te prava i potrebe LGBTI osoba uključiti u sve javne politike na svim nivoima vlasti, zaustavljajući tako institucionalno ignorisanje ove manjinske i deprivilegovane grupe.
• Uvesti LGBTI specifične module u obrazovanje budućih nastavnika_ca, policajaca_ki, sudija_kinja i tužitelja_ica.
• Usvojiti i provesti zakone u sve tri upravne jedinice (Republika Srpska, Federacija BiH, Brčko distrikt) kojima bi se zakonski priznale istospolne zajednice i definisale dužnosti i prava zajedničkog života dvije osobe u istospolnoj zajednici (sa posebnim fokusom na socijalna i ekonomska prava).