Tekst prenosimo sa portala 6yka.com

Situacija bi od narednih izbora mogla biti još lošija po žene, ako prođe sporni amandman.

Iako žene čine 52 posto stanovništva u Bosni i Hercegovini, dominacija muškaraca u političkom životu i na svim nivoima vlasti više je nego evidentna. Iako brojnije, žene u zakonodavnoj vlasti učestvuju sa oko 20 posto i to na svim nivoima u BiH, dok je njihov broj u izvršnim tijelima zanemariv.

Situacija bi od narednih izbora mogla biti još lošija po žene, ukoliko bude prihvaćeno slabljenje “rodnih kvota” tj. zakonske obaveze da se kandidati i kandidatkinje moraju ravnopravno redati na izborne liste. Naime, na posljednjem sastanku Interresorne grupe koja posljednjih mjeseci radi na izmjeni Izbornog zakona BiH, predloženo je ukidanje obaveznih pozicija za žene na kandidatskim listama, što je izazvalo negodovanje kako nevladinih organizacija, tako i bh. političarki.

Iza ovoga prijedloga, koji prijeti da izgura žene sa političke scene, ne stoji niko drugi, nego žena. I to Borjana Krišto potpredsjednica HDZ-a BiH, jedne od stranaka sa najviše rodne ravnopravnosti, što se vidi i iz same činjenice da je na poziciji potpredsjednice stranke žena.

Krišto kaže da je ovaj prijedlog dala jer lično smatra da novo zakonsko rješenje ne bi uticalo na ionako mali procenat žena u bh. političkom životu. Svoj stav brani i tvrdnjom da nijedan demokratski sistem ne poznaje zastupljenost po pozicijama. Prema njenim riječima, žene u politici trebaju biti zato što su vrijedne, odgovorne, spremne raditi, a ne zato da budu neka kvota, što nju lično vrijeđa.

“Sistem kvota i pozicija smo već imali, ali kod ovog sistema otvorenih lista, on nije davao očekivane efekte jer su klubovi od pet zastupnika gdje bi trebale biti najmanje dvije žene to ignorisali i na kraju nisu imali ni jednu ženu u klubu zastupnika na direktim izborima”, kazala je Krišto. Dodala je da joj nije jasno zašto nema žena u politici, ako čine više od 50 posto populacije u BiH, te da problem leži u samim ženama ili političkim opcijama, a nikako u kvotama i pozicijama.

Ipak Saša Gavrić, direktor Sarajevskog otvorenog centra,  smatra da je riječ o zakonskom rješenju koje ide na štetu žena. Pojašnjava da predložene izmjene omogućavaju sačinjavanje kandidatske liste od 20 osoba, od kojih će prvih 12 biti muškarci, a posljednjih osam žene, što predstavlja korak unazad, u odnosu na dosadašnje rješenje koje je predviđalo obavezno redanje kandidatkinja u prva tri, pet i osam mjesta.

“Žene su i po postojećoj regulaciji teško bile izabrane. Tako danas u Kantonu Sarajevo imamo jednu političku stranku koja ima 10 mjesta u skupštini i svih deset su dobili muškarci. Zar bi takva politička stranka uopšte stavila žene na nekoliko prvih mjesta?”, kaže Gavrić. Dodaje i da se politička participacija žena u proteklih 20 godina značajno poboljšala. Od tri posto na izborima 1996. godine, danas žene uzimaju udio u vlasti od  preko 20 posto. Veliki doprinos ovakvim promjenama, kaže Gavrić, dale su “rodne kvote” tj. zakonska obaveza da se kandidati i kandidatkinje moraju ravnopravno redati na izborne liste.

“Ubijeđen sam da nije bilo rodnih kvota za izborne liste da žene danas ne bi nikada bile ovako prisutne na političkoj sceni. Ipak, patrijarhalne vrijednosti su i dalje izrazito jake i određuju poziciju žene u našem društvu. Dok je politika “muška stvar”, od žena se i dalje očekuje da preuzimaju brigu za porodicu”, kaže za Buku Gavrić.

I Aleksandra Pandurević, zastupnica SDS u Parlamentu BiH, smatra da dosadašnje zakonsko rješenje ne treba dirati, jer, kako kaže, nama trebaju kvote za sve, a posebno kvote koje će zagarantovati ulazak određenog broja žena u kako zakonodavnu, tako i izvršnu vlast. Izbori su, ističe, odavno postali stvar inžinjeringa, a inžinjering je u rukama muškaraca u svim političkim partijama u BiH.

„Žene su zainteresovane za politički angažman, ali kada imate 10 muškaraca protiv sebe koji vam prave inžinjering, kako ćete se izboriti? Žene se jednostavno povuku i ne vode unaprijed izgubljene bitke. Stoga mislim da se treba voditi neka vrsta pozitivne diskriminacije, koja će omugućiti veće učešće žena i u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na svim nivoima“, ističe za Buku Pandurević.

Dušanka Majkić, zastupnica u Parlamentu BiH, takođe je mišljenja da rodnu kvotu nikako ne treba dirati, jer bi tek onda broj žena na izbornim listama bio zanemarljiv. Evidentno je, kaže Majkić, da i pored postojanja kvota i pozicija na listama, nema dovoljan broj žena na svim nivoima vlasti, tako da bi situacija sigurno bila još lošija ukoliko bi se ovdje nešto mijenjalo.  Dodaje i da se u načelu slaže sa protivnicima rodnih kvota koji smatraju da žene trebaju biti izabrane na osnovu svojih sposobnosti, a ne da bi negdje bile kvota, ali da ova tvrdnja vrijedi samo za demokratska društva, kakvo naša zemlja nije.

„Nemamo mi još uvijek ni demokratske političke partije, nemamo ni demokratsko društvo, pa u skladu sa tim još uvijek  moramo pribjegavati nedemokratskom principu kao što je procenat ili kvota“, smatra Majkić.

Nerina Čevra, direktorica Westminster fondacije za demokratiju u BiH, ukazuje na još jedan problem koji bi nastao ukidanjem pozicija na izbornim listama, a to je percepcija naroda o važnosti ravnopravne zastupljenosti oba pola kako na izbornim listama, tako u konačnici i u svim organima vlasti.

„Kvote i pozicije na listama nam trebaju, kako zbog percepcije javnosti, tako i zbog, iako skromnih, ipak određenih pomaka na terenu. Na izborima 2014. godine, u tri parlamenta, dva entitetska i državnom, 40 posto svih mandata koje su dobile žene, dobile su zahvaljujući  kompenzacijskim listama ili ustupanjem mandata. To nam govori da te alternativne mjere, koje su afirmativne za ravnopravnost svih, pomažu ženama da povećaju svoju predstavljenost u mehanizmima vlasti“, pojašnjava Čevra.

Podsjetimo, ženska kvota je u BiH prvi put uvedena nakon lokalnih izbora 1997. godine od strane OSCE-ove Privremene izborne komisije, što je značilo da svaka politička partija mora na izborne liste staviti najmanje tri žene i to među prvih deset kandidata. Nakon izbora 2010. godine, kada su žene činile 39,39 posto kandidatkinja na izbornim listama, Izbornim zakonom je tri godine kasnije podignuta kvota za učešće na 40 posto.

I dok čekamo posljednju sjednicu Interresorne grupe, koja treba da bude održana ovih dana, nakon čega će izmjene Izbornog zakona biti upućene u parlamentarnu proceduru, možemo se samo nadati da ovo zakonsko rješenje neće biti usvojeno. Naime, svima je jasno da je bh. društvo u velikoj mjeri patrijarhalno i konzervativno, te da još uvijek vrijedi mišljenje da je ženi mjesto u kući, a ne u politici i javnoj sferi. Stoga bi eventualno slabljene rodnih kvota za izborne liste dovelo u pitanje ne samo jednake mogućnosti učešća žena i muškaraca u političkom životu, već i umanjilo vrijednost svih dosadašnjih napora za uspostavljanjem rodne ravnoteže u procesima političkog odlučivanja.