Vladana Vasić: Iako odlazim, SOC je moja izabrana porodica

Nakon devet izazovnih i uspješnih godina, naša Vladana Vasić završava svoj poslovni angažman u Sarajevskom otvorenom centru. Kako sama kaže, Sarajevski otvoreni centar je organizacija koja je oblikovala njen profesionalni rast i razvoj, a nastavit ću baštiniti vrijednosti koje je kroz ovo vrijeme razvila i podržavati rad SOC-a i drugih organizacija civilnog društva.

Nama će nedostajati, no ovo je prilika da joj poželimo sve uspjehe ovog svijeta. Pored klasičnih i uobičajenih ispraćaja, htjeli/e smo da se oprostimo i kroz ovaj intervju.

Vjerujem da mnogi veliki dio zagovaračkog rada SOC-a otjelovljuju u tvom liku i djelu. Kao rukovoditeljica zagovaranja i programa, imala si jasnu ulogu da budeš prisutna u javnosti, u medijima, i to nije ne začuđujuće. Stoga, vjerujem da će mnoge zanimati: zašto odlaziš iz Sarajevskog otvorenog centra?

Odluka o odlasku iz Sarajevskog otvorenog centra, jedna je od težih odluka koje sam donijela, i koju sam vagala neke dvije godine. Svi koji me poznaju, znaju koliko mi je značio rad u SOC-u, koliko mi je bilo značajno biti dijelom organizacije i ideje koja je veća od mene, i čiji rezultati mijenjaju živote ljudi. Biti dio tima ljudi koji vjeruje da može doprinijeti promjeni i da za taj cilj treba uložiti sebe 100%, nemjerljivo je iskustvo i nevjerovatna inspiracija za svakodnevni rad i ulaganje.

Međutim, jednako tako mi je bitno sticanje novih iskustava i napredovanje u karijeri. U Sarajevskom otvorenom centru, prošla sam put od volonterke do rukovoditeljice programa i zagovaranja, te sam dala svoj doprinos većini aktivnosti, međutim vjerujem da je došlo vrijeme za mene da se u svom profesionalnom razvoju posvetim drugim stvarima, a da u SOC-u nove osobe dobiju priliku da daju svoj pečat aktivnostima i ciljevima, te da unesu novu energiju i nove metode u rad.

Mislim da su redovne promjene dobre i za pojedince/ke i za organizacije, i da svaka promjena sa sobom donosi nove izazove i prilike za sve uključene.

Kada pogledaš unazad na 9 godina rada, da li bi sada, s ovim iskustvom, znanjem i pameću, imala drugačiji pristup poslu u Sarajevskom otvorenom centru? Šta je zapravo bila srž tvog posla?

Teško mi je opisati srž mog posla u Sarajevskom otvorenom centru, nisam sigurna da se ono što sam ja radila može konkretno opisati i ograničiti, jer sam tokom rada mijenjala pozicije, a moje pozicije su se mijenjale u skladu s promjenama, rastom i razvojem organizacije. Najkraće, moj posao je bio pratiti promjene, političke, društvene i organizacijske, te u skladu s tim davati ideje, prijedloge ili usklađivati ciljeve i aktivnosti organizacije. Pri tome moj rad je zaista zavisio od saradnje s pojedinačnim koordinatorima/cama, i ostatkom rukovoditeljstva. Mogu vrlo direktno reći da je moj posao bio biti podrška drugima u ispunjavanju njihovih aktivnosti, dizajnu projekata i strateških dokumenata, i doprinos svojim znanjem i iskustvom u oblikovanju sadržaja kako pojedinačnih aktivnosti, tako i strateškog okvira organizacije, te planiranja konkretnih zagovaračkih aktivnosti i komunikacije naših ciljeva prema bitnim partnerima/cama iz institucija, parlamenata, i drugih organizacija civilnog društva. Nekako bih rekla da je moj posao bio imati ideju kuda idemo kao organizacija, kako i zašto idemo u tom pravcu, šta želimo postići, i razvijati s drugima planove A, B, C, D, itd kako to i ostvariti.

Nisam sigurna da li bih iz ove perspektive imala drugi pristup radu u SOCu, mislim da me je to što apsolutno nisam bila (ili vidjela sebe) kao osobu koja bi se mogla baviti zagovaranjem i komunikacijom s vrlo bitnim partnerima/cama i učinilo dobrom u svom poslu. Morala sam da pobijedim sebe, da od jedne introvertne djevojke, koja je htjela samo da čita i piše (pa bilo to poeziju ili pravne analize) postanem žena koja može da se iznese s institucijama, parlamentarcima/kama, koja je sigurna u sebe kada zastupa nešto i koja je spremna i na kompromis, ali i da ode od stola kada kompromis nije moguće postići, i osudi nerad i kršenja ljudskih prava. Mislim da je to nešto što sam morala naučiti postepeno, i zaista početi cijeniti snagu civilnog društva, naše znanje i ekspertizu, i osvijestiti našu pregovaračku poziciju u svim procesima.

Na šta si najviše ponosna u svom radu? Neću tražiti da izdvojiš jednu stvar, sigurna sam da ih je više, tako da slobodno daj sebi oduška (smijeh).

Mislim da sam ovo spomenula više puta, ali u svom radu sam najponosnija na to što ni u jednom trenutku nisam postala jedina kontakt osoba našim raznim partnerima/cama, već što sam kao rukovoditeljica zagovaranja potakla koordinatore/ice da sami sklapaju kontakte, i postaju prepoznatljivi u poljima kojima se bave do te mjere, da političari/ke, parlamentarci/ke, javni službenici/ce tačno znaju ko im je iz SOCa osoba koju će kontaktirati za određenu temu. Drago mi je da sam mogla dati im podršku u tom procesu i svojim znanjem i iskustvom pomoći da izgrade svoje kapacitete, i steknu neophodno samopouzdanje za samostalan rad i direktno zagovoranje, bez da im ja “visim nad glavom”.

Naravno da sam preponosna na sve zakone i politike koje smo promijenili ili na koje smo utjecali, ali moram istaći da sam najponosnija na naš rad na zakonima i inicijativama kojima su se unapređivala ljudska prava marginalizovanih grupa, i što smo uvijek, bez obzira na primarni fokus na ljudska prava LGBTI osoba i žena, zagovarali šire perspektive i njegovali saradnju s drugim organizacijama, bilo kroz koalicije ili neformalne inicijative. Također sam vrlo ponosna da smo iako je većina zagovaranja i promjena zakonodavstva, zbog bh. političkog sistema, bila orijentisana na entitetski i državni nivo, ipak imali fokus i na lokalnim sredinama i zajednicama, koje i jesu primarne za život ljudi, te za podršku koju smo dali lokalnim organizacijama, i rad na lokalnim LGBTI inkluzivnim politikama, te senzibilizaciju i edukaciju institucija koje direktno rade s građanima/kama (policija, centri za socijalni rad, centri za mentalno zdravlje, itd.)

Koja ti je najdraža uspomena na rad u Sarajevskom otvorenom centru?

Eh, ovo je teže pitanje za odgovoriti. Sve su mi uspomene drage, Sarajevski otvoreni centar moje je sigurno mjesto, mjesto mog profesionalnog i privatnog razvoja. U LGBTI zajednici znamo da svi imamo svoju porodicu i svoju izabranu porodicu. SOC je moja izabrana porodica. Meni, kao biseksualnoj ženi, pravnici, koja zaista želi dati svoj doprinos unapređenju ljudskih prava u BiH, i koja vjeruje da su promjene moguće, SOC je dao mentorstvo, prilike, prijateljstva i prostor da radim, rastem i vidim efekte našeg rada.

Možda neka od najdražih uspomena jeste na naše vrijeme koje smo proveli družeći se, igrajući asocijacije, praveći strategije za pregovaranje sa zahtjevnim saradnicima/ama. Ili na Arijanu Aganović, kolegicu s kojom sam na početku svog rada dijelila kancelariju, koja je radila na programu edukacije političara/ki, koja svako jutro u kancelariji bar jednom otpuhne i pita: “Kada će više ovaj život završiti?” Tu rečenicu sam kasnije preuzela od nje.

Rad u civilnom društvu jeste naporan, vi dolazite s idejama koje mogu unaprijediti život svih i onda morate da ubjeđujete ljude koji dobijaju platu od građana/ki da učine svima život boljim, zašto je to korisno i neophodno, i zašto bi oni trebali raditi svoj posao. Ali je i jako nagrađujući, znati da svaka, ma i mala promjena koju potaknete i proizvedete, vodi kao boljoj sadašnjosti i budućnosti za sve nas. Ne postoji bolji osjećaj, iako se nekad pitate kada će ovaj život više završiti.

Za kraj: šta poručuješ našem novom rukovoditelju zagovaranja i programa Darki Pandureviću? U obzir dolaze generalni savjeti, ali i trick and tips!

Don't listen to a word I said. Ozbiljno to mislim. Zagovaranje i kreiranje programa, razvijanje ideja, rad s ljudima, toliko zavisi od ličnosti osobe, od pristupa, energije. Jedini način da se taj posao odradi kvalitetno jeste da se zaista uneseš u njega, i pratiš svoj trial and error proces. Učimo na svojim greškama, a ti si već imao priliku učiti na mojima.

Šalim se, ne volim dijeliti generalne savjete, tu sam za svaku situaciju, da se konsultujemo i da totalno uradiš suprotno od onoga što bih ja. Jedini, maaaali savjet, da budeš malo sistematičniji od mene, mislim da moj haotični stil nije preporučljiv svakome (nikome, but we live and we learn).

Bilo šta što želiš podijeliti sa nama, a da to moja pitanja nisu već pokrila?

Da, hoću da kažem hvala na podršci i strpljenju sve ove godine, na prijateljstvima i vraćanju meni inspiracije i vjere u ideje i ljude iza kojih stojim, u momentima kada sam je gubila. Ovo nije zbogom, ovo je doviđenja, ukazivat ću vam se na svim druženjima, nećete me se tako lako riješiti. <3