Nakon dva prijedloga zakona (jedan od Vlade FBiH i drugi od SDPa) i nekoliko pokušaja da se regulira ova oblast u Federaciji BiH i harmonizira praksa biomedicinski potpomognute oplodnje u svim kantonima, Vlada Federacije BiH je u martu 2018. godine utvrdila Prijedlog Zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom. Zakon regulira uvjete za zdravstvene ustanove i postupke liječenja neplodnosti, a sve u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti; zdravstvenom osiguranju; o pravima, obvezama i odgovornostima pacijenata. Usvajanje ovoga zakona omogućilo bi svim parovima, bez obzira na materijalni status, kreditnu sposobnost ili kanton u kojem žive pristup procedurama biomedicinski potpomognute oplodnje. 

Bosna i Hercegovina je još uvijek jedina država u regionu koja nema ovakav zakon ni na entitetskom niti na državnom nivou te je ovo pitanje djelimično i nejednako regulirano na nivou pojedinačnih kantona i Republike Srpske. Pacijenti su trenutno ostavljeni na milost i nemilost privatnih klinika čije cijene su ekstremno visoke (poput onih privatnim klinikama u državama EU), a javni sektor nije sposoban natjecati se sa privatnim kako u pogledu potrebne tehničke opreme, tako ni u pogledu broja uspješno provedenih procedura koje su rezultirale trudnoćom. Neusvajanje ovoga zakona je često bilo opravdavano nemogućnošću izdvajanja finansijskih sredstava potrebnih za finansiranje liječenja, što nije utemeljeno ako uzmemo u obzir da BiH entitet Republika Srpska omogućava svojim građanima_kama, od 2007. godine, dvije procedure biomedicinski potpomognute oplodnje na troškove obveznog zdravstvenog osiguranja.

Značaj usvajanja zakona na nivou entiteta, u ovom slučaju FBiH, je u činjenici da se pitanja biomedicinski potpomognute oplodnje koja su do sada postojala u tzv. sivoj zoni pravnog sistema (iskorištavanje nezavidnog položaja osoba koje imaju problem s začećem u svrhu ostvarivanja materijalne koristi), niti dozvoljena niti zabranjena, mogu regulirati ovim zakonom. To je način da se bolje zaštite građani_ke Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno da se unaprijedi njihov status i pristup zdravstvenoj zaštiti/liječenju. Građani_ke nemaju adekvatan pristup biomedicinski potpomognutoj oplodnji, a i kada imaju, troškovi ovih postupaka nisu u potpunosti pokriveni od strane obveznog zdravstvenog osiguranja, a participacija zavoda u troškovima ordeđena je u svakom kantonu drugačije. Postupci potpomognute oplodnje su skupi, finansijski iscrpljuju parove te dovode u pitanje njihovu egzistenciju. Zato je važna podrška zajednice kako bi se olakšao proces liječenja, što je moguće postići donošenjem jedinstvenog zakona na nivou Federacije BiH, imajući na umu korist i dobrobit za pacijente, a ne politička ili religijska ubjeđenja.

U januaru 2018. godine Sarajevski otvoreni centar je objavio uporednu analizu autorice Indiane Husić Šabanović, prethodnih prijedloga zakona o biomedicinski potpomognutoj oplodnji u FBiH (onih koji postoje od 2013. godine) – prijedlozi Vlade i prijedlog SDP-a.

Mnogi komentari/unapređenja koji su dati u analizi na rješenja oba prijedloga nisu uključena u najnoviji Prijedlog Vlade (2018). To su sljedeći komentari:

• Uvjeti koje zdravstvene ustanove trebaju ispuniti za provedbu postupka biomedicinski potpomognute oplodnje: Prijedlog Zakona ne prepoznaje situaciju u kojoj zdravstvene ustanove u našoj zemlji nisu u mogućnosti da pruže usluge heterologne oplodnje zbog nepostojanja banke ćelija, tako da u zakonu treba postojati odredba koja omogućava pacijentima da budu upućeni na liječenje van granica BiH.
• Homologna/heterologna oplodnja: Prijedlog Zakona ne prepoznaje slučaj kada u postupku biomedicinski potpomognute oplodnje nije moguće koristiti sjemene ćelije bračnog/vanbračnog partnera, ili kada se oplodnja provodi zbog sprečavanja prenosa teške nasljedne bolesti na dijete, tako da bi trebalo omogućiti da se u procesu mogu koristiti sjemene ćelije pribavljene iz ovlaštenih banaka sjemenih ćelija iz zemalja Evropske unije.
• Upotreba zamrznutih embriona i spolnih ćelija: Prijedlog Zakona regulira da se svi zamrznuti embrioni i spolne ćelije moraju iskoristiti prije započinjanja stimulacije jajnika u svrhu dobivanja jajnih ćelija. Ovaj član ne prepoznaje pacijentice koje dobivaju mali broj jajnih ćelija, ili one koje čiji embriji moraju proći preimplantacijsku genetsku dijagnostiku.
• Darivanje spolnih ćelija, spolnih tkiva i embriona: Heterologna oplodnja je zabranjena, tj. darivanje spolnih ćelija, tkiva i embriona koje nije obavljeno između bračnih/vanbračnih partnera. Ovo ne rješava nedostatke koji se odnose na pitanja heterologne oplodnje, već produbljuje jaz i omogućava nastavak diskriminatornog odnosa prema pacijentima koji trebaju ovakav vid pomoći.
• Preimplantacijska genetička dijagnostika: U Prijedlogu Zakona dozvoljena je isključivo u slučaju opasnosti od prenosa nasljedne bolesti na prijedlog odgovornog doktora. Upotreba ove dijagnostike treba se proširiti ne samo za detekciju genetskih bolesti ili spola budućeg djeteta, već i za otkrivanje genetskih mutacija u embriju, što pomaže pri liječenju ponavljajućih spontanih pobačaja kod žene.

Nadamo se da će Parlament Federacije BiH u narednom periodu usvojiti ovaj zakon i pokazati da imati dijete ne smije biti privilegija bogatih i kreditno sposobnih, već da je to pravo onih koji ga žele, ali i da će prilikom usvajanja zakona voditi računa o zahtjevima civilnog društva koje će SOC svakako zastupati i zagovarati za njihovo uključenje u postojeći Prijedlog.