Piše: Edina Sprečaković

U proteklih godinu dana svjedoci_kinje smo brojnih dešavanja u Bosni i Hercegovini kada je u pitanju (ne)rad na zaštiti ljudskih prava svih njenih građana i građanki u kontekstu spremnosti državnih institucija da donesu itekako potrebne izmjene postojećih zakonskih okvira ili da primjenjuje već postojeće na odgovarajući način, dok je implementaciju međunarodnih sporazuma čija je BiH potpisnica suvišno i spominjati.

Nedostatak proaktivnih mjera države u zaštiti ljudskih prava, kao i spremnosti na rad, se naročito očituje kada su u pitanju marginalizirane grupe u društvu, posebno ako govorimo o osobama koje se ne uklapaju u nametnute heteronormativne okvire. Društvo u BiH karakteriše visok stepen homofobije i transfobije što je rezultat neznanja, neinformisanosti, kao i razmišljanja da su LGBT (lezbejke, gej muškarci, biseksualne i transrodne) osobe nešto što dolazi sa Zapada. Ovakav stav javnosti dovodi do toga da se LGBT osobe svakodnevno susreću sa mnogobrojnim problemima, te nerijetko i diskriminacijom i nasiljem zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Njihov položaj karakteriše nepostojanje pravne regulacije i društvene svijesti o njihovim specifičnim potrebama i načinima kako bi se one mogle zadovoljiti.

Transrodne osobe u BiH spadaju unutar bosanskohercegovačkog društva i unutar same LGBT populacije u jednu od najnevidljivijih i najugroženijih manjinskih grupa. Ovakav status transrodnih osoba povezan je sa neuobičajenim načinom njihovog izražavanja vlastitog rodnog identiteta i identificiranja koje uglavnom odudara od tradicionalne binarne podjele na muško i žensko. Još uvijek nije razvijena svijest o razlikovanju roda i spola, kao ni o individualnom i društvenom konstruktu koji stoji iza ovih pojmova. Nažalost, ne postoji ni društveno raširena i prihvaćena definicija transrodnosti koja bi bila dostupna kako institucijama u njihovom radu, tako i široj javnosti u cilju senzibiliziranja o postojanju transrodnih osoba i problema sa kojima se one suočavaju. Ovakva netrpeljivost je rezultat uvjerenja da su biološki muškarac i žena jedina dva spola, a time i roda, što dalje vodi nepriznavanju transrodnih osoba kao ličnosti i kao ravnopravnih članova_ica društva i potiskivanju iz društvenih okvira. Time se dalje guraju u izolaciju, sferu ilegalnog rada (između ostalog i prostitucije), samoubistva i krug nasilja koji se skoro nikada ne spominje u široj javnosti.

Transrodne, a naročito transeksualne osobe, se svakodnevno posmatraju samo kroz prizmu vlastitog rodnog identiteta i izražavanja. Izlaskom iz heteronormativnih društvenih okvira, što se posmatra kao nešto apsolutno neprihvatljivo. Transrodne osobe se susreću sa brojnim problemima. One postaju izložene fizičkom (koje eskalira i do smrtnih slučajeva) i psihičkom nasilju, nerazumijevanju u porodici, problemima tokom školovanja, otkazima, nemogućnostima pronalaska zaposlenja, ismijavanjima, neadekvatnoj zdravstvenoj zaštiti (najčešće zbog neprofesionalnog ponašanja zdravstvenih radnika_ca), depresiji, samoubistvu i nizu drugih problema. Time se direktno ugrožava njihova osnovna egzistencija i utiče na to da njihov vlastiti doživljaj i izražavanje vlastitog spola/roda više nije uslovljeno samo vlastitim osjećajima i željama, nego i strahom od reakcije okoline.

Ukoliko posmatramo samo zemlje u okruženju Bosne i Hercegovine, nemoguće je zaobići činjenicu koliko zaostajemo u zaštiti ljudskih prava transrodnih, a naročito transeksualnih osoba.

U Srbiji je izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju koje su usvojene 28. jula 2011. godine, a koje su stupile na snagu od 1. januara 2012. godine, predviđeno da je prilagodba spola iz medicinskih razloga dio prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, u iznosu od 65 procenata. Istraživanje Svetlane Vujović (endokrinološkinje, članice tima Republičke stručne komisije za liječenje transrodnih poremećaja), navodi podatak da je u Srbiji u periodu od 1987. do 2006. godine 147 osoba prošlo kroz proces prilagodbe spola.

Trans* osobe i popularna kultura

Vjeran Miladinović Merlinka (14. oktobar 1958 — 22. mart 2003.) bio_la je prva osoba koja se javno identificirala kao transvestit na prostorima bivše Jugoslavije, u Beogradu, i zvijezda filmova Želimira Žilnika. Bio je poznat po svom specifičnom stilu – duža plava kosa, jaka šminka, šareni dezeni odjeće, uske mini suknje, visoke potpetice i uzrečica “sestro slatka” kojom se obraćao svima. Reditelj Želimir Žilnik bio je očaran njegovim_nim talentom, te je Merlinka 1986. godine zaigrala u dva Žilnikova filma – Beograde, dobro jutro iLijepe žene prolaze kroz grad, a 1995. godine ostvarila glavnu ulogu u filmu Dupe od mramora (Marble Ass). Napisala je i autobiografski roman Terezin sin 2001. godine.

Živjela je od pružanja seksualnih usluga muškarcima. U martu 2003. godine ubijena je u 45. godini života. Vijest o njegovom_njenom ubistvu prenijele su sve domaće dnevne novine. Ubrzo su osumnjičeni bili uhapšeni, a mediji su pratili suđenje. Malo prije nego će biti ubijena, govorila je da se povukla “iz posla” i da je našla ljubav svog života. Za ubistvo je bio optužen Faik Ramadani, dok je tada maloljetni Bejtul Raćipi optužen da je pomagao Ramadaniju poslije ubistva. Obojica su u maju 2004. oslobođena optužbi uslijed nedostatka dokaza. Za ubistvo do sada niko nije odgovarao. Merlinka je često otvoreno govorila u medijima, kada joj je bila pružena prilika, da je travestija često izlagala fizičkom nasilju.

Međunarodni festival queer filma Merlinka, po prvi put organiziran u decembru 2009. godine u Domu omladine u Beogradu sa idejom da promoviše filmske naslove koji se bave gej, lezbijskom i transeksualnom tematikom, a koji rijetko kad dođu do domaće filmske publike, dobio je ime po Vjeranu Miladinoviću Merlinki. Film Želimira Žilnika Marble Ass, u kojem Merlinka ima glavnu ulogu, otvorio je i prvi festival, a za cilj ima da kroz filmsku umjetnost promoviše prava LGBT osoba i utječe na smanjenje homofobije. Ove godine Sarajevo je po drugi put ugostilo festival Merlinka u periodu od 31. januara do 2. februara 2014. godine u Art Kinu Kriterion. U okviru tri dana festivalskog programa trebalo je biti prikazano 30 kratkometražnih i  dugometražnih igranih filmova. Drugog dana Festivala organizovana je i diskusija na temu “Transeksualnost u tranziciji” sa gostima i gošćama iz Hrvatske i Srbije. Cilj diskusije je trebao biti propitivanje transeksualnosti iz šireg društveno-ideološkog konteksta zemalja u regiji, od socijalizma do kapitalizma i svemu između, te da se pokaže koliko i da li politički procesi imaju veze sa pravnim i svakodnevnim životom trans* osoba. Nažalost, diskusija je nasilno prekinuta i prije nego što je počela. Nakon uvodnih riječi, 14 maskiranih napadača je nasrnulo na učesnike_ce i goste_šće, te su dvije osobe lakše povrijeđene. Sve projekcije za taj dan, kao i nastavak diskusije su otkazani, ali je festival idući dan nastavljen uz podršku mnogobrojnih građana i građanki Sarajeva.

Trans* osobe se suočavaju sa mnogobrojnim problemima u svim dijelovima svijeta, ne samo u bh. društvu. Izlazak iz tradicionalne binarne podjele na muško i žensko – naročito u patrijarhalno orijentisanoj sredini, izaziva veliki otpor i predrasude. Izložene su nasilju, izolaciji, nerazumijevanju, odbacivanju i diskriminaciji u skoro svakoj sferi svog života. Nerazumijevanje problema sa kojim se one susreću i nedostatak volje za upoznavanjem sa drugim i drugačijim u cjelokupnom društvu i institucijama koje bi se trebale baviti osiguranjem osnovnih ljudskih prava svakim danom predstavlja sve veću prepreku u postizanju bilo kakve promjene nabolje. Nepostojanje adekvatnih zakonskih rješenja i neusklađenost postojećih rješenja i haotičnih praksi onemogućuje ostvarenje osnovnih prava trans* osoba. Zakonodavstvo treba da osigura ravnopravnost svih građana_ki i ostvarenje svih ljudskih prava svakom_oj pojedincu_ki. Dostojanstven ljudski život ne smije biti ograničen polovičnim ili nikakvim zakonskim rješenjima, njihovim uskim tumačenjima i medicinskim preduslovima. Izmjena nije potrebna samo u zakonskom okviru koji se odnosi na zaštitu ljudskih prava u BiH. Neujedinjenost i pasivnost koja vlada bh. društvom, čak i kada se radi o nečemu što direktno utiče na vlastitu dobrobit i kvalitetu životnog standarda, te mišljenje da se ono što pogađa drugog i drugačije tiče samo drugog i drugačijeg, predstavlja jedan od osnovnih problema u postizanju bilo kakve pozitivne promjene u svim sferama društva. Izmjena zakonodavstva mora biti popraćena i nastojanjima da se izmijene ti duboko ukorijenjeni stavovi da bi se zaista postigao napredak u zaštiti ljudskih prava svakog_e građanina_ke u BiH.

Zakonski okviri

U decembru 2013. godine predstavljen je Model zakona o rodnom identitetu koji za cilj ima zaštitu i unapređenje položaja transrodnih osoba. Izrađen je u skladu sa preporukama međunarodnih organizacija, Džogdžakarta principom Ujedinjenih nacija, kao i preporukama Komesara za ljudska prava Savjeta Evrope. Svi navedeni dokumenti se odnose i na Bosnu i Hercegovinu, s tim što ni osnovno bh. zakonodavstvo nije usklađeno sa njima. Ni predstavnici vlasti nisu prepoznali važnost donošenja sličnih mjera u našem društvu, iako se radi o osnovnim ljudskim pravima. Modelom zakona o rodnom identitetu uređuje se pravo na izražavanje rodnog identiteta, zabrana diskriminacije po osnovu rodnog identiteta, posebni oblici diskriminacije po osnovu rodnog identiteta, prava trans* osoba, način ostvarivanja i način zaštite tih prava, a posebno prava na dostupnost zdravstvene zaštite, prava na obavještenje i pristanak, prava iz radnog odnosa, prava na osiguranje, prava na bračni i porodični život, prava na zaštitu ličnih podataka, prava na promjenu dokumenata (pravo na promjenu oznake spola, promjenu imena, promjenu jedinstvenog matičnog broja građanina_ke), kao i imovinskih i drugih prava. Pored toga, Model zakona reguliše nadzor nad sprovođenjem ovog zakona, osnivanje Registra lica kojima je izvršena promjena oznake spola u dokumentima, kao i druga pitanja u vezi s pravima i dužnostima trans* osoba.

I Crna Gora je za relativno kratko vrijeme, kada je riječ o transrodnim osobama, postigla  izuzetan napredak i poboljšanje na kojem mogu pozavidjeti i države sa znatno dužom demokratskom tradicijom. Izmjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju osiguranim osobama osigurano je plaćanje 80 posto troškova trijadnog procesa tranzicije iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja. Ovaj proces se sastoji iz psihoterapije, hormonskih tretmana estrogenom ili testosteronom, te operacije prilagodbe spola koja uključuje izmjenu genitalija. Trans* osobe se obično šalju u regionalne medicinske centre, najčešće u Beograd. Veliki korak Crna Gora je učinila usvajanjem Strategije unapređenja kvaliteta života LGBT osoba za period od 2013 do 2018. godine, kojom se šalje snažna poruka zajedništva koje podrazumijeva predan rad na poboljšanju položaja i bezbjednosti, zaštite prava i veće vidljivosti LGBT osoba.

U BiH ne postoji odgovarajuća zakonska regulativa koja se bavi pitanjem prava na prilagodbu spola, kao ni osiguranjem potreba i zaštite transrodnih osoba. Uz ovo se vežu i druge oblasti kao što su, na primjer, obavezno zdravstveno osiguranje, promjena podataka u matičnoj knjizi i čitav niz drugih propisa kojima se regulišu koraci prije, tokom i nakon prilagodbe spola. Dakle, nisu regulisani ni materijalni ni formalni uslovi za medicinsku prilagodbu spola, što govori da ne postoje ni medicinski centri koji su osposobljeni za vršenje postupka prilagodbe spola. Također, niti jedan od zakona o zdravstvenom osiguranju u BiH ne osigurava pokrivanje bilo potpuno ili djelimično kroz obavezno zdravstveno osiguranje operativnih troškova prilagodbe spola. Jedino što je regulisano zakonom jeste zabrana diskriminacije transrodnih osoba i mogućnost promjene jedinstvenog matičnog broja (JMB) i podataka o spolu, što bi bio jedini napredak koji je postignut u BiH. Do skoro nije postojala ni mogućnost izmjene podataka u matičnim knjigama. Mogućnost ove izmjene je adekvatno zakonski regulisana u Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Nažalost, Zakon o matičnim knjigama Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine izričito ne predviđa mogućnost unosa podataka o prilagodbi spola. Ustaljeno je pravilo da se licu koje je prošlo tranziciju unos podataka u matičnu knjigu rođenih omogućava tako što se unos tih podataka vodi kao greška pri upisu. Nepostojanjem izričite odredbe se ne priznaje adekvatno status transrodnim osobama i ostavlja prostor za razvijanje drugačijih praksi u različitim institucijama Brčko Distrikta koje bi prilagodbu spola i s njom povezanu izmjenu dokumenata trebale sprovesti, te drugačije postupanje u svakom individualnom slučaju. To bi moglo rezultirati time da se jednoj osobi upis činjenice prilagodbe spola omogući, a drugoj ne, što je samo po sebi paradoks.

U septembru 2013. godine Sarajevski otvoreni centar je intenzivno radio na zagovaranju izmjena ovog zakona. Upućen je opsežan dopis svim nadležnim institucijama Brčko Distrikta, na prvom mjestu Odjelu za javni registar Vlade Brčko Distrikta, u čemu je svoju podršku dao veliki broj nevladinih organizacija. Nakon skoro mjesec dana čekanja stigao je poražavajući odgovor Odjela da smatraju da nema potrebe za izmjenama ovog Zakona, jer je to već omogućeno na način da se činjenica prilagodbe spola vodi kao greška pri upisu. Prilagodba spola se ne može voditi kao naknadni upis niti postoji opravdanost da se upis ovih podataka vodi kao greška pri upisu, naročito ako se ima u vidu da se time direktno onemogućava i ugrožava uživanje i ostvarivanje ljudskih prava transeksualnih osoba. Nečiji identitet nije i ne smije biti vođen kao greška pri upisu. Iako je upućen odgovor na ovakvu reakciju Odjela za javni registar, nije došlo do daljnje komunikacije, te se uputila žalba Instituciji ombudsmena za Bosnu i Hercegovinu, čija se odluka još uvijek čeka. Krajem februara je stigao dopis od Komisije za ljudska prava Skupštine Brčko Distrikta u kojem je izražena podrška ovoj inicijativi te spremnost zalaganja za rješavanje istih i/ili sličnih pitanja u budućnosti. Ostaje da se vidi koliko će se zaista uraditi kada govorimo o izmjeni zakonodavstva u cilju unapređenja zaštite ljudskih prava svih građana i građanki, sa nadom da će budući rad institucija Brčko Distrikta biti primjer ostalim bh. institucijama u radu na zaštiti ljudskih prava.

Trans* osobe se suočavaju sa mnogobrojnim problemima u svim dijelovima svijeta, ne samo u bh. društvu. Izlazak iz tradicionalne binarne podjele na muško i žensko – naročito u patrijarhalno orijentisanoj sredini, izaziva veliki otpor i predrasude. Izložene su nasilju, izolaciji, nerazumijevanju, odbacivanju i diskriminaciji u skoro svakoj sferi svog života. Nerazumijevanje problema sa kojim se one susreću i nedostatak volje za upoznavanjem sa drugim i drugačijim u cjelokupnom društvu i institucijama koje bi se trebale baviti osiguranjem osnovnih ljudskih prava svakim danom predstavlja sve veću prepreku u postizanju bilo kakve promjene nabolje. Nepostojanje adekvatnih zakonskih rješenja i neusklađenost postojećih rješenja i haotičnih praksi onemogućuje ostvarenje osnovnih prava trans* osoba. Zakonodavstvo treba da osigura ravnopravnost svih građana_ki i ostvarenje svih ljudskih prava svakom_oj pojedincu_ki. Dostojanstven ljudski život ne smije biti ograničen polovičnim ili nikakvim zakonskim rješenjima, njihovim uskim tumačenjima i medicinskim preduslovima. Izmjena nije potrebna samo u zakonskom okviru koji se odnosi na zaštitu ljudskih prava u BiH. Neujedinjenost i pasivnost koja vlada bh. društvom, čak i kada se radi o nečemu što direktno utiče na vlastitu dobrobit i kvalitetu životnog standarda, te mišljenje da se ono što pogađa drugog i drugačije tiče samo drugog i drugačijeg, predstavlja jedan od osnovnih problema u postizanju bilo kakve pozitivne promjene u svim sferama društva. Izmjena zakonodavstva mora biti popraćena i nastojanjima da se izmijene ti duboko ukorijenjeni stavovi da bi se zaista postigao napredak u zaštiti ljudskih prava svakog_e građanina_ke u BiH.

Trans* osobe i popularna kultura

U reality emisiji takmičarskog karaktera X–faktor koja je emitovana 5. novembra 2013, pjevač Željko Joksimović je kao jedan od sudaca pokazao osnovno nepoštovanje i nerazumijevanje, te nevjericu i gađenje u direktnoj komunikaciji sa takmičarkom Filipom Janevskim Fifi, koja se identifikuje kao transrodna osoba, te je diskreditovao na osnovu njenog rodnog identiteta umjesto na osnovu njenih pjevačkih sposobnosti. Također, iskazao je osnovno nepoznavanje prava na rodno izražavanje i antidiskriminacionog zakonodavstva, čime je doprinio ionako teškom položaju transrodnih osoba u Srbiji svojom izjavom u medijima.

Naime, izjavio je  – Ja sam malo šokiran. Nisam nešto konzervativan, ali ja bih išao protiv sebe kada bih rekao da se meni to dopada i reći ću ti ‘ne’, ali lijepo pjevaš.

Javne ličnosti imaju odgovornost prema onome što izgovaraju u javnom prostoru, imajući u vidu kakvu ulogu mainstream mediji imaju u formiranju šire društvene svijesti o bilo kojoj skupini, naročito ako one nisu prihvaćene kao punopravni_e članovi_ce društva.

*Tekst nastao u saradnji sa Civil Rights Defenders