Alternativni izvještaj za BiH 2016: Politički kriteriji
Vijeće ministara BiH usvojilo je u julu 2015. godine Okvirnu strategiju za provedbu Istanbulske konvencije o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini za razdoblje od 2015. do 2018. godine, ali nema njene provedbe. Poseban problem je slaba implementacija na nižim nivoima vlasti. Vlada Republike Srpske nije dala saglasnost za strategiju, smatrajući da se dokument bavi pitanjima iz nadležnosti entiteta.
Trenutno stanje
Žene ostaju podzastupljene u vladama na svim nivoima. Trenutno, samo 23 (14,8%), od 152 ministarske pozicije u BiH pripada ženama, a zastupljenost žena u parlamentima je manja od 20%. Procenat žena u upravljačkim tijelima političkih stranaka je između 10% i 20%. U proteklom periodu, vladajuće stranke pokazale su zabrinjavajuću tendenciju da predlažu zakonska rješenja koja bi dodatno pogoršala ovu situaciju. Prijedlog Interresorne radne grupe za izmjene Izbornog zakona BiH predviđao je brisanje odredbe o ravnomjernom rasporedu kandidatkinja na izbornim listama (minimalno jedna žena među prvih troje kandidata, dvije u prvih pet, tri u prvih osam itd.). Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova ocijenila je kao retrogradan Prijedlog Interresorne radne grupe, te je na kraju usvojen bez sporne odredbe, koja je izmijenjena ad hoc amandmanskim djelovanjem na samoj sjednici. Kao odgovor na prijedlog Interresorne grupe, Sarajevski otvoreni centar je izradio prijedlog koji uvodi izbornu kvotu od 50% i obavezu naizmjeničnog raspoređivanja kandidata i kandidatkinja na listama. Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH uputila je ovaj prijedlog u parlamentarnu proceduru, ali ga Predstavnički dom Parlamentarne skupštine nije usvojio.
Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, na inicijativu Sarajevskog otvorenog centra i Agencije za ravnopravnost spolova BiH, predložila je i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Vijeću ministara BiH, koji predviđa uvođenje kvote od 40% manje zastupljenog spola u sastavu Vijeća ministara i obavezu njenog ispunjavanja da bi Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH potvrdio imenovanje Vijeća ministara BiH. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH prijedlog je usvojio u prvom, ali odbio u drugom čitanju (maj 2016. godine).
Prava porodilja u BiH nisu regulisana jedinstvenim propisom, već zakonskim propisima na nivou entiteta, kantona i Brčko Distrikta. U Republici Srpskoj, porodiljske naknade ujednačene su i relativno redovno se isplaćuju, dok se u FBiH ova prava i dalje razlikuju u odnosu na mjesto prebivališta i sektor rada (državni ili realni sektor). Udruženje Žene ženama je, u saradnji sa partnerskim organizacijama iz cijele BiH, pokrenulo kampanju (Ne)Diskriminacija porodilja u FBiH, kojom se nastoji uticati na institucije s ciljem rješavanja ovog problema. U martu 2016. godine, Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH usvojio je Inicijativu za izjednačavanje porodiljskih naknada u FBiH, koju je pokrenuo Klub parlamentarki na prijedlog udruženja Žene ženama. Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH izradilo je dva prijedloga za obezbjeđivanje naknade nezaposlenim porodiljama, u okviru interresorne grupe u čijem radu učestvuju i organizacije članice Mreže Womennet. U aprilu 2016, Vlada FBiH je formirala Radnu grupu za izradu prijedloga rješenja za zaposlene porodilje, koju čine predstavnici/e federalnih i kantonalnih ministarstava, od koje se očekuje da svoje prijedloge dostavi Vladi do kraja juna.
Nije bilo pomaka na polju učešća žena na tržištu rada. Žene su i dalje manje plaćene, te je manja stopa zaposlenosti žena u odnosu na muškarace i kontinuirano čine oko 41% ukupnog broja registrovanih zaposlenih, te oko 52% registrovanih nezaposlenih osoba u BiH. Još je ustaljena praksa da se ženama prilikom intervjua za posao postavlja pitanje o planiranju trudnoće, kao i otkazivanje radnog odnosa kada žena ostane trudna. Većina žena ne prijavljuje ovakve slučajeve, jer ne može priuštiti plaćanje sudskih troškova. U Republici Spskoj, novi Zakon o radu više nema precizne odredbe o isplati plaće i doprinosa za vrijeme porodiljskog odsustva. Nove odredbe propisuju samo da se sva plaćena odsustva zbog rođenja djeteta, kao i beneficije u slučaju njege djece koja imaju posebne potrebe, isplaćuju na teret Javnog fonda za dječiju zaštitu Republike Srpske. Ovako formulisane odredbe impliciraju da su poslodavci rasterećeni ranijih obaveza, što bi teoretski trebalo umanjiti diskriminaciju žena na osnovu trudnoće i materinstva. U praksi, pak, postoji opasnost da će naknade biti neredovne, jer se fond nalazi u finansijskim problemima. Pored toga, nadležne službe još nemaju jasne instrukcije postupanja po novom zakonu, te se i dalje primjenjuje praksa iz starog zakona.
Obrazovanje je jedan od ključnih faktora koji utiče na odnose na tržištu rada i izbor zanimanja. Nadležna ministarstva obrazovanja u BiH ne rade ništa da obezbijede planove, programe i metodologije koje garantuju eliminaciju stereotipnih programa, koji za posljedicu imaju diskriminaciju i nejednakost među spolovima.
FBiH i dalje ne ispunjava obavezu finansiranja sigurnih kuća u omjeru 70:30% sa kantonima, propisanu Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici. Nisu ispoštovane ni preporuke CEDAW komiteta, koje se tiču osiguravanja odgovarajuće podrške, zaštite i rehabilitacije žena žrtava nasilja, te finansiranja organizacija koje pružaju pravnu i psihosocijalnu pomoć žrtvama nasilja. Od 2008. godine, finansijska podrška sigurnim kućama iz Budžeta FBiH nikada bila veća od 200.000 KM godišnje, što pokriva tek oko 10-15% troškova. Dvije sigurne kuće na području Mostara zatvorene su zbog nedostatka finansijskih sredstava.
Pored neispunjavanja svojih obaveza, Vlada FBiH je predložila izmjene i dopune Zakona kojima se predviđa da sigurne kuće moraju biti registrovane u skladu sa Zakonom o ustanovama FBiH, čime se izlažu dodatnom finansijskom i administrativnom opterećenju. Usvajanje legislative koja bi dodatno ugrozila opstanak sigurnih kuća u direktnoj je suprotnosti sa Istanbulskom konvencijom. Nacrt zakona usvojen je u oba doma Parlamenta FBiH, a od februara 2016. godine nije bilo daljnih aktivnosti na usvajanju zakona u konačnom tekstu.
Cjelokupan Alternativni izvještaj za BiH 2016 možete pronaći OVDJE.