Koalicija bez predrasuda koja pomjera granice

Bez obzira što djeluje na tako malom teritoriju, Koalicija bez predrasuda Teočak iza sebe ima vrlo dobre rezultate. Puno se radi na terenu, a ako se tamo pojavi problem, ili postoji naznaka da se pojavi, djeluje se preventivno

Piše: Dalibor Tanić

Enes Avdičević iz Teočaka, profesor je bosanskog jezika i književnosti i koordinator Koalicije bez predrasuda. Za četiri godine koliko Koalicija postoji, uspjeli su da spoje mlade ljude iz Teočaka, Lopara, Ugljevika i Sapne.

Prije nekoliko godina, bilo je nezamislivo da sa svojim učenicima ode u susjedni Ugljevik. Postojao je ogromni zid, a najveći u glavama ljudi iz ovih mjesta. Danas, mladi iz Teočaka i Ugljevika se međusobno druže i rade na zajedničkim projektima i to sve zahvaljujući velikom zalaganju svih organizacija koje čine Koaliciju. O ovim ogromnim naporima i velikom postignućima, ljudi u Bosni i Hercegovini malo znaju, jer ono što radi Koalicija bez predrasuda, kako Enes smatra, medijima nije interesantno.

Dvadeset godina poslije

Enes smatra da je jako žalosno što se 25 godina nakon rata mora govoriti o ovim temama. Međutim, rat je učinio svoje. Teočak, koji je nekada bilo dio opštine Ugljevik, sada je samostalna opština. Na samoj entitetskoj i nekada ratnoj granici, na ovom području je ostavljeno mnogo ožiljaka.

„Rat je donio posljedice na sve strane, ne samo kada je u pitanju Teočak. Sama činjenica da je ovdje bila ratna linija razdvajanja dovoljno govori. Žrtava je bilo na obje strane i bilo je jako teško ostvariti te neke prve kontakte nakon rata“, kaže Enes.

Bilo je vrlo teško napraviti prve korake. Jednom su za istim stolom morali sjesti ljudi sa obje strane, jer su nakon rata imali iste probleme i mogli su ih samo zajednički rješavati.

Sa mladim ljudima je bilo lakše raditi. Prvo je priča o pomirenju išla u manjim grupama, a onda se priča širila.

„Išlo je to vrlo sporo u početku, dok nisu došle neke nove generacije. Morala je valjda da se napravi neka vremenska distanca od nekih 10-15 godina“, objašnjava Enes.

Priča se polako razvijala i danas je slika potpuno promijenjena.

Danas Koalicija okuplja više od 17 organizacija iz 4 opštine – Lopare, Ugljevik, Teočak i Sapna. Tu su i škole iz ovih opština, kao i sportski klubovi koji organizuju svoje aktivnosti u okviru Koalicije.

Tri godine za redom, Koalicija organizuje Mirovni kamp na jezeru Snježnica, a ovo područje nije slučajno odabrano. Enes kaže da jezero na jedan specifičan način spaja ljude.

„Prije rata, ovo jezero je vještački napravljeno za potrebe napajanja TE Ugljevik. Međutim, nakon rata jednu obalu jezera naseljavaju Srbi, dok drugu naseljavaju Bošnjaci. Nekako je prirodno da je jezero tačka spajanja i zbog toga se Kamp upravo ovdje održava, što je Misija OSCE-a i prepoznala“, pojasnio je Enes.

Uspjeh Koalicije

Bez obzira što djeluje na tako malom teritoriju, Koalicija bez predrasuda Teočak iza sebe ima vrlo dobre rezultate. Puno se radi na terenu, a ako se tamo pojavi problem, ili postoji naznaka da se pojavi, djeluje se preventivno.

Jedna od potreba osnivanja Koalicije, kako Enes kaže, bila je potreba da se priđe mladim ljudima i da se razgovara sa njima.

„Njima treba samo omogućiti što više prilika. Kada razgovarate s njima, shvatite da su njihovi problemi isti. I oni sami shvataju da se susreću se sa istim problemima i to je ono što ih povezuje“, objašnjava Enes.

Koalicija je krenula od pretpostavke da na području već pomenute četiri opštine postoji veliki broj mladih ljudi koji nemaju priliku da se edukuju, a posebno kada je u pitanju neformalni vid obrazovanja. Radilo se na tome da se tako nešto omogući, ali se prvo tražilo odobrenje.

Vrlo brzo je potpisan Memorandum o saradnji između četiri opštine, a rezultati su ubrzo bili vidljivi.

„Već 21. maja imamo drugi krug potpisivanja memoranduma gdje će i NVO-i i obrazovne institucije, pa i privredni subjekti, potpisati memorandume. Svi su zajedno prepoznali naš rad i vrijednost onoga što radimo“, rekao je Enes.

Ono što se posebno ističe kao rezultat, smatra Enes, jeste da su radom uspjeli da otklone neke stereotipe koji su itekako bili prisutni prije 4-5 godina.

On kaže da je bilo nezamislivo da sa svojim učenicima ode u Ugljevik i popije kafu prije nekoliko godina! Danas je sasvim normalno da se ide tamo, ili da se ode na rođendan. Mladi iz ovih opština učestvuju u zajedničkim turnirima, obilježavaju datume iz Međunarodnog kalendara. Sve je ovo tako banalno i pomalo tužno, jer od završetka rata je prošlo više od 20 godina. Međutim, imajući u vidu sve ono što se dešavalo na tom području tokom i nakon rata, ovo je itekako veliki uspjeh.

„Ono posljednje što smo zajednički imali je otvaranje Izložbe Anne Frank, koja je upravo simbol mladog čovjeka i njegove borbe. Na otvaranju su zajedno bili učenici i nastavnici iz Lopara, Teočaka, Sapne, Ugljevika. Ciljano smo uzeli Anu Frank. Učenici su prepoznali sebe u liku Ane Frank. Bilo je tu još nekih zajedničkih dešavanja i to polako postaje prepoznatljivo ovdje kod nas i u regiji“, govori Enes i dodaje da je Koalicija nešto što je prepoznatljivo, uključujući sve organizacije koje gravitiraju oko Koalicije.

Posebno čime se Enes pohvalio u ime Koalicije jeste škola košarke. Opet, nešto što je bilo nezamislivo prije nekoliko godina, danas je sasvim prihvatljivo i daje dobre rezultate.

Konkretno, trener iz KK Ugljevik, danas vrlo uspješno trenira mlade talente iz Teočaka.
Enes kaže da je to itekako vidljiv rezultat. Bilo to nekome prihvatljivo ili ne, sport ne prepoznaje nacionalnost.

„Ugljevik je oduvijek bio rasadnik dobrih košarkaša i sportista i logično je bilo da tražimo pomoć naših susjeda iz Ugljevika. Zahvaljujući radu Koalicije i razumijevanju lokalne zajednice, pokrenuli smo priču besplatnih košarkaških treninga i to je nešto što je dalo velike rezultate“, govori Enes sa velikim ponosom.

Odnos medija

Pozitivnu priču Koalicije koja stalno raste članovi nastoje da dijele i sa drugim ljudima. Ako se kao takva bude širila, smatra Enes, biće manje negativnih priča koje su jako prisutne. Nažalost, kako tvrdi, medijima nisu interesantne pozitivne priče, posebno iz malih sredina kao što je Teočak. Međutim, kada je u pitanju senzacionalizam, tu se priča potpuno mijenja.

„Prije dvije godine, imali smo u jednoj povratničkoj zajednici ubistvo sa predumišljajem. Ubijen je povratnik, Srbin. Na kraju, nadležni sud je utvrdio da se radilo o ubistvu iz čistog koristoljublja, ali su novinari prije toga dali sebi za pravo da to klasificiraju kao zločin zbog različite etničke, vjerske pripadnosti i onda smo ovdje imali sve moguće medije“, prisjeća se Enes.

Koalicija je tada reagovala. Uz pomoć trojice načelnika općina koji su javno izašli i rekli da se ne radi o zločinu iz mržnje, Koalicija je uspjela da pokaže da se nije radilo o zločinu iz mržnje.

Tu se vidjela najveća vrijednost njihovog rada. Reagovali su na vrijeme, animirali prije svega načelnike općina i tako spriječili dalje generisanje većeg problema.

„Vrlo je krhko ono što mi radimo. Sve ono što radimo i što smo do tada radili moglo je da se sruši samo jednim TV prilogom ili novinskim tekstom“, kaže Enes.

Osluškivanje terena

Ono što ovu Koaliciju razlikuje od ostalih jeste da sve aktivnosti podređuju potrebama sa terena. Rade ono što se pokaže kao potreba i sarađuju sa svima. Tamo je vrlo specifična sredina i mora se vrlo pažljivo osluškivati teren.

Malo ljudi zna da je Koalicija prošle godine organizovala Iftar zajedništva. Ovo dešavanje i sve ono što je tome prethodilo nije izašlo van granica teritorije gdje djeluje Koalicija.

Sam iftar je bio kruna uspješno obnovljene džamije koja je bila srušena tokom rata. Želju da pomognu i daju dobrovoljni prilog za obnovu imala su dva pravoslavaca, komšije Srbi, kako je rekao Enes.

„To je bila priča koju smo mi htjeli da promovišemo dalje. Pozvali smo zamjenika šefa Misije OSCE-a, Alexandera Chuplygina, pa smo zajednički sa ljudima iz Ugljevika i Lopara posjetili džamiju sa predstavnicima iz Sapne i Teočaka. Sve se završilo iftarom zajedništva“, kaže Enes.

Ono što je ključno za ovu priču jeste što se na tom događaju pojavio samo novinar lokalnog Radija Drina, iako su iz Koalicije, prije toga, uredno obavijestili više od 20 medija.

Mediji nisu prepoznali vrijednost ovog događaja, a Enes kaže da svake godine prosto mole kantonalnu televiziju da izvijesti o Kampu koji organizuju.

Jedini medij, kaže on, koji je zaista pokazao razumijevanje i uvijek pružao prostor jeste BH Radio 1.

„Mi smo jednostavno mali ovdje, bez obzira što radimo nešto veliko i vjerovatno nismo ni interesantni medijima… osim ako nije neki jako specifičan problem. Zaista imam osjećaj da nam teško padaju pozitivne priče“, rekao je Enes pomalo razočarano.

Razvoj i novi planovi

Koalicija je nedavno započela i jedan svoj kapitalni projekat. Od opštine Teočak su dobili zemljište na obali jezera Snježnica, gdje planiraju izgraditi prostor u kojem će održavati sve svoje aktivnosti. Projekat je krenuo sa organizacijom SHL, ali su trenutno u zastoju, međutim, Enes se nada da će neko prepoznati vrijednost toga i da će se uskoro nastaviti sa radom.

Inače je vrlo ponosan na ono što je Koalicija uradila u prethodnim godinama. Vjeruje da su izgradili i da će tek izgraditi novu generaciju mladih koja će se po mnogo čemu razlikovati od prethodnih generacija.

Tekst je nastao u okviru projekta “Zaštita marginaliziranih zajednica: poboljšanje primjene regulacije o zločinu iz mržnje u Bosni i Hercegovini“, a kojeg implementira Sarajevski otvoreni centar u saradnji sa Misijom OSCE u BiH, a finansijski podržava Stalna misija Kraljevine Nizozemske pri OSCE u Beču.