Deutsche Welle: Hoće li Sarajevo dobiti Gay Pride?

U konzervativnom bh društvu mnoge pojave smatraju se devijantnim, bez obzira što takvi stavovi često dovode do kršenja ljudskih prava. Tako je i sa LGBTI zajednicom, ljudima za koje se ne želi znati, ljudima “iz ormara”.

Dok se Parade ponosa sve češće održavaju u zemljama regije, BiH još uvijek ostaje imuna na taj vid protesta. “Na žalost, ja mislim da je bh. društvo i danas naglašeno tradicionalno konzervativno i da nema dovoljno razumijevanja na pravo ljudi na njihovu različitost, pa i na pravo ljudi na njihovu seksualnu različitost i s tim u vezi vrlo sam sklon uvjerenju da je i danas spremno jako negativno reagirati na takvo ispoljavanje seksualnih različitosti kao što su gay parade”, kaže za Deutsche Welle sociolog, akademik Slavo Kukić, razmišljajući o mogućoj Paradi ponosa, na primjer, u Sarajevu.

Kukić smatra da je, kada se govori o BiH, izlišno govoriti i “o elementarnim ljudskim pravima, a kamoli o ljudskim pravima na razini europskih standarda”, dodajući da su ljudska prava u BiH danas “na razini 17. i 18. stoljeća”.

Pomaka ima

Premda je stanje daleko od sjajnog, pomaka ipak ima, tvrdi Emina Bošnjak, izvršna direktorica Sarajevskog otvorenog centra (SOC), koji se bavi problematikom LGBTI populacije. “Ako gledamo sa strane zakonodavstva i javnih politika koje se odnose na razvoj i zaštitu ljudskih prava, situacija je puno bolja nego, recimo, prije tri godine, ili prije deset godina. Država je, konačno, prije neke dvije godine počela da se bavi ovim pitanjem, počela je aktivno da razmatra kakvo je to stanje LGBTI osoba u BiH i šta može raditi po tom pitanju”, kaže Bošnjak za Deutsche Welle.

Navodi kako su se u posljednje dvije godine desile dvije bitne stvari: “Izmijenjen je Zakon o zabrani diskriminacije, koji sad eksplicitno predviđa zaštitu LGBTI osoba od diskriminacije u svim oblastima života – od stanovanja, sporta, zapošljavanja, pa do pružanja usluga”. “Niko ne bi smio da diskriminira LGBTI osobe ili bilo koju marginaliziranu grupu koja je definisana tako u zakonu. Isto tako, LGBTI osobe su prepoznate kroz krivične zakone, u smislu da se zločin nad njima kažnjava strožije, jer se pokazuje da ta vrsta krivičnih djela zastrašuje cijelu zajednicu, ako je usmjerena prema jednoj osobi, šalje poruku cijeloj zajednici da je ona nepoželjna na određenom mjestu”, tvrdi Bošnjak.

Ima i incidenata

A incidenata ima. Prema takozvanom ‘Roza izvještaju’ SOC-a, napadi na pripadnike LGBTI populacije zabilježeni su 2014., ali i 2016. godine, gdje, gotovo u pravilu, nema policijskih snaga koje bi to spriječile. Nemuštim administrativnim izgovorima, članovi LGBTI populacije spriječeni su u maju ove godine da organiziraju mirovni marš kako bi obilježili Međunarodni dan borbe protiv homofobije.

Problem je, smatra Bošnjak, i to “što LGBTI zajednica prijavljuje incidente SOC-u, ali ne prijavljuje policiji i tužilaštvu. Ljudi još uvijek nemaju povjerenja u institucije, ali diskriminacija se dešava i onda to ostane nekako ispod radara, osim što mi saznamo za to, pa onda to prijavljujemo kroz izvještaje i zagovaramo da država aktivno implementira zakone koji su usvojeni”.

Ono što se mora uraditi, dodaje, je da se mora napraviti “neki korak naprijed da LGBTI zajednica nisu samo žrtve, nisu samo osobe koje zakon treba da štiti od nasilja i diskriminacije, nego su osobe koje žive u bh. društvu, osobe kojima je potrebna podrška i inkluzija”.

No prije podrške i inkluzije, prema riječima Samre Filipović-Hadžiabdić, direktorice Agencije za ravnopravnost spolova pri Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, bh. društvo mora naučiti više o LGBTI populaciji i postati empatičnije.

Potrebno više empatije

“Moramo biti svjesni da je BiH, kao i cijeli region, patrijarhalna i tradicionalna sredina. Možete vidjeti kod naših zapadnih susjeda kako se bude određeni valovi vezano za neka druga pitanja – recimo u Hrvatskoj imamo Zakon o sklapanju istospolnih zajednica, a evo vidite koje lavine idu za pitanje abortusa, ratifikacije Istanbulske konvencije. Činjenica je da je tako kako je, i činjenica je da su ovo procesi koji moraju proći i kroz institucije, a i kroz samo stanovništvo, odnosno javno mnjenje”, kaže Filipović-Hadžiabdić za Deutsche Welle.

“Moj i lični i profesionalni stav je da je neophodno iznositi određene probleme osoba iz LGBTI populacije i tako će se jednostavno i javno mnjenje upoznati i, nadam se empatisati u smislu rješavanja pitanja i problema te populacije”.

Samra Filipović-Hadžiabdić naglašava da je BiH zakonski regulirala položaj LGBTI populacije, te da i sam Ustav BiH štiti njihova prava, uključujući zabranu diskriminacije po bilo kojem osnovu. Ministarstvo za ljudska prava BiH, dodaje, pokrenulo je i Akcioni plan za realizaciju mjera za sprečavanje diskriminacije.

“Zakonska rješenja su djelimično popravljena. Ovo je prva linija. Rano je reći da se te zakonske promjene osjete u praksi. Ipak treba neko vrijeme da prođe kako bi se to osjetilo. Mislim da je još uvijek rano da to komentarišem, ali mislim da je bitno reći da je ovo samo dio zakona koji se tiče LGBTI osoba, koji ih štiti od diskriminacije i nasilja”, kaže Emina Bošnjak. Izvršna direktorica SOC-a naglašava da se sada mora napraviti korak naprijed kojim bi se pokazalo da “LGBTI populacija nisu samo žrtve, nisu samo osobe koje zakon treba da štiti od nasilja i diskriminacije, nego su osobe koje žive u bh. društvu, kojima je potrebna podrška i inkluzija”. “Tu je cijeli niz pitanja koji se tiče transrodnih osoba, istospolnih parova. Imate parova koji žive 10-15 godina zajedno, a nemaju nikakva prava, a istovremeno plaćaju porez ovoj državi, a nemaju prava da posjete svog partnera ili partnericu u bolnici ako je, na primjer, na intenzivnoj njezi, nema poreskih olakšica, nije regulirano pravo nasljeđivanja, itd”, naglašava Bošnjak.

Suština Prida je protest

Emina Bošnjak dodaje da, kada je riječ o Prideu, da je “suština Pridea protest”. “To je savršena prilika za zajednicu koja je nevidljiva da se pokaže i da onda i cijelo društvo, a i oni koji donose odluke i oni koji sjede u ministarstvima i parlamentima vide da zapravo postoji određena grupa ljudi koja je nezadovoljna, ali koja isto tako zna artikulisati svoje zahtijeve i tražiti određena prava i određenu zaštitu”.

Dok je Uprava Grada Sarajeva ostala bez komentara na upit da li bi Parada ponosa mogla biti održana u glavnom gradu BiH, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH Samra Filipović-Hadžiabdić tvrdi da političke volje za tako nešto ima. “Mi pokušavamo na jedan sistematski način prići rješavanju pitanja i problema ove populacije i evo skoro smo imali i na zajedničkoj komisiji za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH poslaničko pitanje vezano za održavanje Pridea kod nas i moram reći da zaista postoji politička volja”, tvrdi Filipović-Hadžiabdić i dodaje: “Na kraju krajeva mi imamo zakonom regulisano pravo slobodnog okupljanja, međutim, svi se učimo, i mi i organizatori da na vrijeme moramo krenuti planirati određene aktivnosti, poput Pridea, a također i institucije koje su u obavezi da odgovore zahtjevima po procedurama da trebaju biti efikasnije i fleksibilnije u pružanju mogućnosti populaciji vezano za slobodno okupljanje”.

Ipak, smatra ona, Sarajevo i BiH nisu spremni za paradu poput one u Berlinu, gdje, prema njenom mišljenju, ima i elemenata egzibicionizma. “Tako nešto nije prihvatljivo za naše društvo”. Međutim, dodaje Filipović-Hadžiabdić, “lična opredjeljenja, ko je s kim privatno i u vezi i danas-sutra i u braku, to treba da ostane lična stvar, ali da naučimo poštivati drugog i drugačijeg. – Osnova svega je ta poruka”, zaključuje ona.

Članak preuzet sa Deutshe Welle, objavljen 11.10.2017.

Autor: Zdravko Ljubas