Otvorenje izložbe „Poezija i Muzej Razije Handžić: konfiskacija pamćenja i sistemsko zanemarivanje ženskog doprinosa kulturi, nauci i institucijama“

Na jednom od panoa sa izložbe se može vidjeti i tekst iz Oslobođenja od 26. decembra 1965. godine koji nosi naslov „Imamo Muzej književnosti“. I imali smo ga tada tek četiri godine, a danas smo obilježili 55 godina postojanja Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti. Od 67 književnih i 30 pozorišnih zbirki sa preko 20.000 eksponata, koji se većinom odnose na stvaralaštvo i život književnika, samo dvije zbirke se odnose na žensko književno stvaralaštvo, a jedna od njih je zbirka eksponata o Raziji Handžić – pjesnikinji i publicistici, urednici prvog i drugog broja časopisa AFŽ-a za Bosnu i Hercegovinu, osnivačici i prvoj direktorici Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.

Izložbu je otvorila sadašnja direktorica Muzeja Šejla Šehabović, pročitavši jednu od pjesama iz zbirke pjesama Razije Handžić iz 1977. godine „Uspravno plamenje“ poručivši da je naš posao danas da nalazimo i spašavamo od zaborava naše prethodnice, uz autorefleksiju da bi poezija koju i sama piše bila drugačija da je kroz odrastanje imala prilike da čita poeziju Razije Handžić. Kustoskinja, saradnica i prijateljica Razije Handžić – Miroslava Miljanić – obratila se emotivnim govorom na otvorenju, iz kojeg se saznalo da joj je direktorica u amanet ostavila da prikupi i sistematizuje građu koja je ostala u Muzeju. Kako su Sarajevski otvoreni centar i TPO fondacija pomogle realizaciju izložbe, ispred TPO-a se obratila Meliha Šahinović skrenuvši pažnju da kod nas često nedostaje intelektualnog poštenja koje bi žensko stvaralaštvo spasilo od zaborava, i da se ovom izložbom ta praksa mijenja.

U kakvoj situaciji nastaje izložba, objašnjava njen autor Zlatan Delić: „Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH ove godine obilježava 55 godina svog postojanja i 20 godina borbe za opstanak jer je nakon završetka rata u BiH (skupa sa ostalih šest institucija od državnoga značaja) izgubio svoga osnivača, ostao bez pravnog statusa i stalnog izvora finansiranja. U toku tih 55 godina svoga postojanja u Muzeju se može artikulirati diskriminatoran vrijednosni imperativ književnoga stvaralaštva i muzealizacije istoga, budući da nijedno bivše rukovodstvo ove institucije nije organiziralo izložbu posvećenu Raziji Handžić iako nam je ona svojim radom i angažmanom omogućila da uopće i imamo ovakvu naučnu i kulturnu instituciju u kojoj možemo istraživati. Šta više, njezina se zaostavština i angažman brišu iz kolektivna pamćenja i ona postaje još jedan slučaj neznane junakinje.“

Izložbom „Poezija i Muzej Razije Handžić: konfiskacija pamćenja i sistemsko zanemarivanje ženskog doprinosa kulturi, nauci i institucijama“ autor izložbe želi ukazati na značaj ove književnice i kulturne djelatnice u književno-umjetničkom i društveno-institucionalnom kontekstu.

Izložba je otvorena za sve posjetitelje/ice, akademske i kulturne radnike/ce, studente/ice i učenike/ce osnovnih i srednjih škola. Izložba je i način na koji Muzej daje doprinos obilježavanju Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama i 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja kako bi ukazali na epistemološko nasilje i sistemsko zanemarivanje žena i njihovog doprinosa bosanskohercegovačkom društvu i institucijama kulture i nauke. Riječima autora izložbe: „Postavka ove izložbe za Međunarodni dan nasilja nad ženama naučna je intervencija kojom želimo pokazati način na koji započinje proces rekonstrukcije književnoga kanona, historije književnosti, kolektivna pamćenja koji neće biti patrijarhalan i koji ne služi monumentaliziranju i komemoriranju književnosti i zaoštravanju diskurzivnih granica među sukobljenim modelima kanonizacije, nego njihovoj regeneraciji i emancipativnoj artikulaciji.“

* Izložbu je finansijski podržala Švedska vlada putem Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (Sida).