10 godina SOC-a: Na pravoj strani bosanskohercegovačke herstorije

HERSTORY

Historija iz feminističke perspektive važna je tema u radu Sarajevskog otvorenog centra, koji je kroz svoje izdavačke i kulturne poduhvate počeo pričati jedan novi, alternativni narativ ženske historije u BiH. Na koji način se SOC bori za herstoriju žena u BiH pročitajte u tekstu koji slijedi

Piše: Edita Miftari

Herstorija (engl. herstory) kao koncept dio je feminističke kritike tradicionalne historiografije i predstavlja historiju pisanu iz feminističke perspektive, sa stajališta žena, naglašavajući ulogu žena u prošlosti društva i civilizacije. Uloga žena je zanemarena širom svijeta, kroz vrijeme i prostor, uprkos ogromnim doprinosima koje su žene davale, i još uvijek daju razvoju društva, politike, jezika, tehnologije, umjetnosti, ekonomije, nauke i svih ostalih segmenata svakodnevnog života i društva. Ovi doprinosi su nedovoljno vidljivi i društvo ih rijetko prepoznaje, pa se tako uloga žena često svodi na brigu o porodici i domu, kao i na biološku reprodukciju. Reprodukcija žena kroz prošlost mnogo je šira i značajnija, mnogo više društvena i politička, mnogo glasnija, iako potisnuta i neprepoznata.

Zabilježene pričaju neispričane priče bh. žena koje su pomjerale granice ustaljenog nekonformističkim i hrabrim djelovanjem u svojoj okolini i šire

To je slučaj već dugo i u Bosni i Hercegovini, a tek su pojedinci i pojedinke koji_e žive feminizam odlučili_e da takvoj interpretaciji prošlosti moraju stati u kraj. Nakon nekoliko značajnih publikacija iz edicije Gender koje su odškrinule vrata herstorije i razvoja feminizma kroz vrijeme Bosne i Hercegovine (Neko je rekao feminizam? Kako je feminizam uticao na žene XXI veka, urednice Adriane Zaharijević, 4. dopunjeno izdanje za Bosnu i Hercegovinu iz 2012. godine, te Kojeg je roda sigurnost?, urednika Damira Arsenijevića i Tobiasa Flessenkampera iz 2013. godine), Sarajevski otvoreni centar je objavio priređenu doktorsku disertaciju dr. sc Zlatiborke Popov-Momčinović koju je ona odbranila na Fakultetu političkih nauka u Beogradu 2013. godine. Knjiga Ženski pokret u Bosni i Hercegovini: Artikulacija jedne kontrakulture iz 2013. godine, prevedena i na engleski jezik, predstavljala je presedan u istraživanju i analiziranju historije, pozicije i perspektive ženskog pokreta i aktivizma u Bosni i Hercegovini, prevazilazeći uobičajene pojednostavljene i jednostrane analize ženskog udruživanja i aktivizma koje prenaglašavaju ili u potpunosti zanemaruju pojedine stepenice u njegovom razvoju. Dajući feminističku interpretaciju ženskog pokreta u Bosni i Hercegovini od samih njegovih začetaka, sve do postdejtonskog perioda, ova knjiga predstavlja inspirativno štivo za feminističke teoretičare_ke, aktiviste_kinje, ali i širu čitalačku publiku, a ta je inspiracija ponovo artikulisana samo godinu dana kasnije kada su svjetlo dana ugledale Zabilježene.

Zauvijek zabilježene bh. žene

Zabilježene je zabilježila grupa naučnika_ca i aktivista_kinja koji_e su odlučili_e dati svoj aktivističko-akademski odgovor na sistematsko zanemarivanje doprinosa žena bh. kulturi, izopštenost žena iz glavnih društvenih tokova, gubitak kontinuiteta i brisanje iz kulturnog, naučnog i svakog drugog sjećanja u Bosni i Hercegovini. Knjiga Zabilježene – Žene i javni život Bosne i Hercegovine u 20. vijeku iz 2014. godine, urednice Jasmine Čaušević, predstavlja skicu za proučavanje historije žena u BiH. Građa za knjigu prikupljana je intervjuima, razgovorima, pretragom arhiva i zapisa, rukopisa i crtica o hrabrim, zanimljivim i uspješnim ženama koje nisu pristajale na slijepu poslušnost ili su prkosile pravilima društva i borile se za bolju budućnost. Zabilježene pričaju neispričane priče bh. žena koje su pomjerale granice ustaljenog nekonformističkim i hrabrim djelovanjem u svojoj okolini i šire, tako glasno da već godinu dana kasnije dobijaju i drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje u kojem su ispravljene greške uz dopunu novim saznanjima. Zabilježene su prevedene i na engleski jezik kao Women Documented, a danas su dijelom ličnih i univerzitetskih biblioteka na barem tri kontinenta, za što su se postarali_e autori_ce knjige i prijatelji_ce Sarajevskog otvorenog centra kroz svoje redovne putešestvije.

Kako herstoriografska svjedočenja u izdanjima Sarajevskog otvorenog centra imaju i šire društveno-političke povode od onih isključivo aktivističkih, pa se Zabilježenim željelo na alternativan način obilježiti 100 godina od početka Prvog svjetskog rata, tako je i naredni značajan jubilej potaknuo dalje bilježenje ženske historije u Bosni i Hercegovini. Krajnji mjeseci 2015. godine su bili vrijeme kada se obilježavalo 20 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma – međunarodnog ugovora koji je donio mir te postavio temelje za mukotrpnu izgradnju povjerenja i pomirenja u bosanskohercegovačkom postratnom društvu. Kako je sve u vezi sa ovim sporazumom, i dokument i proces, bazirano na dominantno muškim perspektivama, tako se očekivalo i da će procesom obilježavanja 20. godišnjice Dejtonskog sporazuma dominirati upravo muškarci, politički lideri iz Bosne i Hercegovine i svijeta. Stoga je ovo bila odlična prilika da se narativi o političkoj historiji u proteklih 20 godina zatalasaju uvidom i kratkim pregledom političkog života i djelovanja konkretnih akterki, političarki, institucionalnih liderki i aktivistkinja. Tako je 2015. godine i nastala knjiga 1995–2015: Žene i politički život u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini, autorica Arijane Aganović, Edite Miftari i Marine Veličković, u izdanju Sarajevskog otvorenog centra i Agencije za ravnopravnost spolova BiH. I ova publikacija, kao nastavak priče o Zabilježenim, u fokus stavlja ulogu žena, sada specifično u političkom životu Bosne i Hercegovine, i to kroz intervjue sa 15 žena koje su svojim radom i aktivizmom doprinijele političkom životu u Bosni i Hercegovini od 1995. do 2015. godine, i čije su iskustvo, znanje i upornost omogućili dosadašnji napredak u oblasti ženske politike.

Ko je rekao feminizam?

Iako konačno ispričane, sve ove priče ipak ostaju puko slovo na papiru. Neće se naši nastavni planovi i programi, naročito oni za izučavanje i interpretiranje historije, još dugo otvoriti prema alternativnim narativima koji ostaju pred vratima patrijarhalnih, etno-nacionalističkih interesa u Bosni i Hercegovini. Stoga i Sarajevski otvoreni centar počinje aktivno da djeluje u oblasti educiranja o zaštiti ljudskih prava žena, rodnoj ravnopravnosti i feminizmima, kroz programe Akademije ravnopravnosti i Feminističke škole Žarana Papić, pet ciklusa predavanja i razgovora pod krovnim nazivom Neko je rekao feminizam?, izložbe, instalacije, kampanje i zagovaranje. Iz tih aktivnosti se izdvajaju izložba Laura Papo Bohoreta – Sefardska žena u Bosni, koja je predstavljena u junu 2017. godine u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine; izložbe USTAJ ŽENO! Europeizacija & emancipacija: Slučaj Nafija Sarajlić – Crtice i teme, koja je održana u martu 2017. godine i izložba Poezija i Muzej Razije Handžić: konfiskacija pamćenja i sistemsko zanemarivanje ženskog doprinosa kulturi, nauci i institucijama iz novembra 2016. godine, koje su također organizovane u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine; izložba Moja kuća je i tvoja kuća iz oktobra 2014. godine u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine; te scensko čitanje revolucionarne dokumentarne drame Sedam 2013. i 2015. godine u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci. Pet ciklusa predavanja Neko je rekao feminizam? u preko 30 razgovora dotaklo se tema koje su vezane za ideologiju i jezik, digitalni feminizam, odnos desnice i feminizma, reproduktivna prava žena, žene na selu, pornografiju, siromaštvo, političarke na pozicijama moći, biopolitike koje se upisuju u ženska tijela, seksualnost u obrazovanju, feminizam i žene s invaliditetom, odnos tržišta i ženskog rada, odnos prema ženama u monoteističkim religijama, te mnogih drugih tema koje živimo u Bosni i Hercegovini.

Veliki doprinos svim navedenim aktivnostima kojima se rasvjetljavala bh. herstorija svakako su dale_i entuzijastkinje i entuzijasti koji_e su sa Sarajevskim otvorenim centrom sarađivale_i na ovim programima, publikacijama i izložbama, a posebno Zlatan Delić, kustos Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, koji je svojim neumornim istraživačkim radom kroz Zabilježene otrgao od zaborava bh. spisateljice kao što su Nafija Sarajlić i Razija Handžić, i direktno inspirisao izložbe o njima kojima su javnim i dostupnim učinjena njihova stvaralaštva i dostignuća.

Bh. herstorija u izdanju Sarajevskog otvorenog centra je dokumentarni doprinos koji pruža perspektivu o tome gdje su žene danas i gdje su oduvijek bile – a bile su tu, uvijek i svugdje, u svakom pogledu i u svakom aspektu

Ni deset godina rada Sarajevskog otvorenog centra i njegovih partnerica_a nije dovoljno da se ispričaju sve zaboravljene priče svih zaboravljenih Bosanki i Hercegovki, ali alternativni narativ je već artikulisan, zabilježen i predstavljen široj javnosti. Ova kocka je bačena i nema nazad. Bh. herstorija u izdanju Sarajevskog otvorenog centra je definitivan dokumentarni doprinos koji pruža perspektivu o tome gdje su žene danas i gdje su oduvijek bile – a bile su tu, uvijek i svugdje, u svakom pogledu i u svakom aspektu. Naše je da prepoznamo njihova iskustva, ispričamo njihove priče, slavimo njihove poduhvate, male i velike, i kreiramo nove za vremena koja dolaze. Sarajevski otvoreni centar će stoga uvijek biti na pravoj strani bh. herstorije, i kao takav pružati platformu za dizanje glasa protiv zaborava onih koje nas mogu roditi, ako već nisu.