10 godina SOC-a: Kako su LGBTI prava i slobode ušle u institucije sistema

Damir Banović, pravnik i suosnivač Sarajevskog otvorenog centra

Damir Banović je prepoznatljivo lice Sarajevskog otvorenog centra. On je, kao suosnivač, pravnik i autor brojnih pravnih publikacija, u organizaciji prisutan od samog početka. Gradeći se kao vrsni pravnik, bavio se zakonima Bosne i Hercegovine analizirajući na kojim je sve razinama prisutna diskriminacija LGBTI osoba i koji su najbolji načini za ulazak u procese zagovaranja i ostvarivanja istih prava za LGBTI osobe u institucionalnom okviru. Prava i slobode LGBT osoba – Seksualna orijentacija i rodni identitet u pozitivnom pravu u Bosni i Hercegovini knjiga je koju je 2012. potpisao detaljno razlažući upravo temelje prava LGBT osoba u našoj zemlji. Razgovorali_e smo sa Damirom, nostalgično se sjećajući velikih pobjeda SOC-a, prepreka sa kojima se suočio, a provjerili_e smo i da li je, i koliko, rad u SOC-u doprinio njegovoj danas zavidnoj akademskoj afirmaciji.

Razgovarala: Selma Kešetović

Kao netko tko je bio na početku veoma bitne priče Sarajevskog otvorenog centra, šta je bio Vaš osobni motiv da budete dio organizacije koja javno promovira prava LGBTI osoba u BiH?

DAMIR BANOVIĆ: Sarajevski otvoreni centar je kao udruženje zaživio 2007. godine oko ideje uvođenja predmeta Kultura religije u škole, prvenstveno, Kantona Sarajevo. Od tada pa nadalje, dodavani su razni programi i projekti. Posebno bih izdvojio projekte vezane za sedmice filmova pojedinih nacionalnih kinematografija, ali i meni posebno zanimljive projekte vezane za istraživanja u prostoru društvenih nauka, te izdavanje prve knjige o postdejtonskom političkom sistemu Bosne i Hercegovine pod nazivom Uvod u politički sistem Bosne i Hercegovine – Izabrani aspekti 2009. godine. Ovaj projekat je imao za cilj ne samo deskripciju postojećeg pravnog i političkog sistema Bosne i Hercegovine, već i povezivanje mladih naučnika i naučnica u cijeloj zemlji. Posebno me raduje da su veze koje su ostvarene kroz ovaj projekat ostale žive do danas. Nakon ovoga, slijedio je projekat ambicioznijih razmjera, ali istog cilja, koji je rezultirao izdavanjem novog zbornika radova pod nazivom Država, politika i društvo u Bosni i Hercegovini – Analiza postdejtonskog političkog sistema 2011. godine, koji smo zajednički uredili Saša Gavrić i ja. Od 2007. godine, Sarajevski otvoreni centar otvara se ka temama koje su vezane za LGBT osobe u Bosni i Hercegovini, a da bi se u kasnijem radu u cijelosti posvetio marginalizovanom društvenom, političkom i pravnom položaju LGBT osoba. Kao pravniku, naučniku i LGBT aktivisti, nekako je za mene bilo prirodno biti dio ideje i orijentacije Sarajevskog otvorenog centra ka feminizmu i queer aktivizmu.

Mislim da su mali koraci veoma značajni. Ukoliko osnažite i pomognete jednoj osobi, to je uspjeh za aktivizam

Zašto ste Saša Gavrić i Vi istraživali baš političko-pravni sistem BiH? Šta su bili rezultati tih istraživanja i kako je to napravilo podlogu za rad SOC-a na zagovaranju prava LGBTI osoba i žena?

DAMIR BANOVIĆ: Istraživanjima o pravnom i političkom sistemu Bosne i Hercegovine htjeli smo da popunimo praznine u dotadašnjoj literaturi. Postojao je nedostatak u normativnom opisu funkcionisanja institucija sistema i to nam je bio prvenstveni cilj. Neka istraživanja su bila fokusirana na pojedine dijelove sistema, kao što je Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini, dok su ostala imala za cilj prikaz kompletnije slike, kao što su istraživanja o postdejtonskom političkom sistemu. Iako će se SOC tek kasnije u svom radu orijentisati prema LGBTI pravima i feminizmu, sasvim je jasno da je jasna i potpuna slika političkog i pravnog sistema države u okviru kojeg želite zagovarati prava sine qua non bilo kojeg kvalitetnog aktivističkog i daljeg istraživačkog rada.

Za mene je medij kulture veoma bitan kao način borbe za priznavanje, za stvaranje prostora za izražavanje različitog, kao jednog humanog načina manifestacije višeslojnih identiteta ljudskog bića

Koje su bile najveće i najvažnije prepreke s kojima ste se suočili na početku rada?

DAMIR BANOVIĆ: Prepreke se obično javljaju na tri nivoa: država koja ne prepoznaje problem marginalizacije, društvo koje kroz svoje heteronormativne i patrijarhalne prakse diskriminiše sve osobe koje ne ulaze u forme tradicije, te konačno i prepreke u okviru same zajednice. Možda je veoma zanimljiva posljednja prepreka jer kada govorim o LGBT “zajednici” mislim više na koncept, a ne na osobe koje nužno dijele zajedničke vrijednosti. Radi se više o veoma heterogenoj grupi osoba koju potencijalno veže jedino drugačiji rodni identitet i/ili seksualna orijentacija. U okviru tog koncepta zajednice različita su viđenja načina ostvarivanja ciljeva, koje su to potrebe, na šta treba fokusirati rad i na koji način ostvariti ciljeve. Također, pojedine osobe u okviru zajednice često i ne žele javnu vidljivost i osjećaju se ugroženim ovakvim djelovanjem u pravcu političkog, društvenog i pravnog priznavanja.

Bavili ste se mnogim istraživanjima kao veoma bitnim dijelom shvaćanja pozicije, kao i potreba LGBTI osoba, te državnih i pravnih mehanizama kojima se one mogu zaštititi. Koje biste istraživanje izdvojili kao iznimno važno i aktualno i danas?

DAMIR BANOVIĆ: Za mene su posebno značajna bila pravna istraživanja kao početak uvida u stanje pravne zaštite. Ona su bila aktualizovana nakon donošenja Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakona o zabrani diskriminacije kao prvih zakonskih akata kojima su u pravnu sferu uvedeni pojmovi “seksualna orijentacija” i “rodni identitet” (istina, u drugačijim jezičkim varijantama). Ovi zakoni su bili značajan podstrek za analizu i sistematizaciju antidiskriminacijskih propisa, ali i početak edukacije zajednice, društva i državnih službenika_ca. U određenoj fazi je postojao i stepen razvoja prakse prijavljivanja diskriminacije, i to prvenstveno Instituciji ombudsmena BiH. Posljednje istraživanje koje sam radio sa kolegicom Vladanom Vasić pod nazivom Seksualna orijentacija i rodni identitet: Pravo i praksa u BiH iz 2013. godine je, pored sistematizacije i određenja značenja pozitivnopravnih propisa, obuhvatalo do tada razvijenu pravnu praksu uključujući i slučaj Queer Festivala pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine.

Sarajevski otvoreni centar je uradio značajne analize i aktivno radio na prilagodbi i promjeni zakona kako bi oni išli u korist LGBTI osobama u BiH. Kada se osvrnete, koliko se toga promijenilo u ovih deset godina?

DAMIR BANOVIĆ: Mislim da su mali koraci veoma značajni. Ukoliko osnažite i pomognete jednoj osobi, to je uspjeh za aktivizam. A i desile su se značajne promjene, posebno u posljednjih pet godina. Tako smo npr. 2016. godine prvi put u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine imali tematsku sjednicu Zajedničke komisije za ljudska prava na kojoj je Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH prezentirala Specijalni izvještaj o pravima LGBT osoba u BiH. Novelirani Zakon o zabrani diskriminacije pored seksualne orijentacije i rodnog identiteta prvi put uključuje i spolne karakteristike kao zabranjeni osnov diskriminacije. Ovo je, po meni, značajan korak jer je tema LGBT prava i sloboda konačno ušla u institucije sistema. Također, Sarajevski otvoreni centar je pomogao pri osnivanju i radu organizacija i neformalnih grupa u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Smatram da je bitno decentralizirati aktivizam i pomoći osobama koje žive van Sarajeva. Ta činjenica me posebno raduje.

Sarajevski otvoreni centar je pomogao pri osnivanju i radu organizacija i neformalnih grupa u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Smatram da je bitno decentralizirati aktivizam i pomoći osobama koje žive van Sarajeva. Ta činjenica me posebno raduje

Koji su idući koraci koje bi bilo neophodno učiniti?

DAMIR BANOVIĆ: Kako je naš rad usmjeren prema državi, društvu i zajednici, potrebno je nastaviti aktivnosti na tim poljima. U pogledu odnosa sa državom, potrebno je raditi na implementaciji Zakona o zabrani diskriminacije, edukaciji i uklanjanju postojećih nedostataka. Također, u određenoj vremenskoj fazi potrebno je lobirati za zakon o registrovanom partnerstvu, te zakon o rodnom identitetu. U odnosu na društvo, razvijati dalje okvir prihvatanja kroz naglašavanje razlika, ali i sličnosti. I veoma bitan aspekt ostaje dalji rad sa zajednicom na osnaživanju, pomoći, edukaciji i podršci.

Da li je postojao neki poseban momenat kojeg se rado sjećate kada ste osjećali da ste dio nečeg velikog kada je u pitanju rad u SOC-u?

DAMIR BANOVIĆ: Sjećam se godine i dana kada je organizovan prvi festival Merlinka u Sarajevu. To je bio prvi značajniji javni LGBT događaj nakon neuspjelog Queer Festivala iz 2008. godine. Za mene je medij kulture veoma bitan kao način borbe za priznavanje, za stvaranje prostora za izražavanje različitog, kao jedan human način manifestacije višeslojnih identiteta ljudskog bića. Birati kulturu i umjetnost kao način je za mene mnogo prihvatljiviji oblik.

Da li je SOC-ov rad doprinio Vašoj akademskoj afirmaciji? I šta je taj rad bitno promijenio u bh. akademskim i istraživačkim krugovima?

DAMIR BANOVIĆ: Mislim da jeste utjecao na moju akademsku afirmaciju. No, nisam siguran u kojoj je mjeri nešto bitno promijenio u akademskim i istraživačkim krugovima. Razlika u odnosu na ranije stanje u istraživanjima sigurno postoji. Naše publikacije se koriste na univerzitetima u Bosni i Hercegovini; studenti_ce ih koriste kao koristan izvor informacija; pravnici_e koji_e se pripremaju za pravosudni ispit ih koriste kao dodatnu literaturu, istraživači_ce van države kao pomoć u razumijevanju kompleksnog političkog sistema… Dakle, benefiti postoje.

Šta biste poručili novim generacijama koje ulaze u bh. LGBTI aktivizam?

DAMIR BANOVIĆ: Nadam se da je stvoren dovoljno otporan kontekst koji će biti osnova za budući rad i razvoj. Mislim da su buduće generacije dovoljno inteligentne da prepoznaju potrebe i mogućnosti njihovog ostvarenja u ovom društvenom kontekstu. Također, nadam se da je stvoren barem minimalni okvir da različiti identiteti žive mnogo ugodnije nego što smo živjeli_e mi.