Autorica: Azra Delmanović

Protestna okupljanja građana i građanki predstavljaju način na koji se ljudi, još od davnina, bore za svoja prava. Svima je jasno da jedna osoba ne može promijeniti svoju okolinu, a kamo li svijet, ali ujedinjena sa drugima, može postići mnogo. Tako se protesti širom planete organizuju kako bi se ukazalo na svakodnevne probleme sa kojima se obični ljudi bore. Ukazuje se na propuste nadležnih institucija, loše uslove življenja, nepravdu, diskriminaciju i mnoge druge faktore zbog kojih mnogi ne žive, nego preživljavaju.

U svijetu se protesti održavaju često i neki bi rekli ”za svaku sitnicu”, a rezultati rijetko izostaju. U Bosni i Hercegovini nije tako. Uz proteste ili bez njih, postojeće stanje je teško promijeniti. Borba za promjene zna trajati godinama, a rezultata nema.

Primjer toga su i građani i građanke iz Banjaluke koji su se okupili/e u grupu ”Pravda za Davida”. Ova grupa građana počela se okupljati u Banjaluci još prije tri godine kada je njihov sugrađanin, 21 – godišnji David Dragičević pronađen mrtav na ušću rijeke Crkvene. Prvobitnom policijskom istragom rečeno je da je utapanje uzrok smrti, da bi, tri mjeseca poslije, tužilac donio naredbu o sprovođenju istrage zbog osnova sumnje za ubistvo. Smrt ovog mladića digla je javnost na noge, a protestni skupovi su se održavali mjesecima na banjalučkom Trgu Krajine.

Protesti su se održavali nesmetano sve do 25. decembra 2018. godine kada su, upravo tokom održavanja istih, uhapšeni roditelji preminulog Davida Dragičevića. Razlog je, kako je tada rečeno, neodazivanje na poziv za saslušanje, koji je bio upućen zbog okupljanja ispred Narodne skupštine Republike Srpske nekoliko dana ranije. Policija je tada navela da su članovi grupe ”Pravda za Davida” postupili protivno Zakonu o javnom okupljanju i Zakonu o javnom redu i miru Republike Srpske.

Ozren Perduv, jedan od organizatora mirnih okupljanja, kaže da su od tog dana skupovi za članove grupe ”Pravda za Davida” zabranjeni od strane policijskih službenika.

”Svaki put kada bismo uredno, u skladu sa Zakonom o javnom okupljanju RS, prijavili skup na Trgu Krajine, policija je takvo okupljanje zabranjivala pozivajući se član zakona koji daje mogućnost za zabranu ukoliko postoji stvarna i neposredna opasnost od ozbiljnog remećenja javnog reda i mira. U rješenju o zabrani svaki put bi se pozivali na događaje od 25.12.2018. i 30.12.2018. godine i na navodno remećenje javnog reda i mira tih dana. Činjenica je da je jedine probleme tih dana izazvala policija. Kao što je činjenica da mjesecima tokom 2018. godine nikada nijedan jedini incident nije učinjen”, kaže Perduv.

Ističe i da je policija davala mogućnost da se skupovi održe u parku Mladen Stojanović.

”To nije ono što smo mi tražili i zbog toga na to nismo pristajali. I nelogično je kako to da na Trgu Krajine postoji stvarna opasnost od ozbiljnog remećenja javnog reda i mira, a u parku takva opasnost ne postoji.”, objašnjava Perduv.

Od početka 2019. zbog zabrane nije održan niti jedan skup građana i građanki, iako slučaj Davida Dragičevića još nije riješen. Prema riječima Perduva, nisu date ni dozvole za održavanje protestnih šetnji, zbog čega su svoja prava tražili Zakonskim putem.

”Istina je da smo podnosili krivične prijave, ali još uvijek nema konkretnih poteza po istim. Nažalost, od podnošenja je prošlo više od godinu dana, a od Okružnog javnog tužilaštva nemamo povratnih informacija, osim informacije da je rad po navedenim prijavama u toku”, ističe.

Prema priručniku o postupanju policijskih tijela prilikom osiguravanja mirnih okupljanja i protesta koji je izdao Sarajevski otvoreni centar 2020. godine, te prema važećem zakonskom okviru u BiH, policijske agencije imaju obavezu pozitivnim djelovanjem omogućiti održavanje mirnih okupljanja. Pri tome, iz vida se ne smije izgubiti činjenica da organizatori/ce ni redari/ke ne mogu biti odgovorni/e za održavanje javnog reda i mira, nego da je to isključivo ovlast i dužnost policije.

”Ne mogu redari da vrše funkciju države, tj. nisu redari ti koji treba da održavaju javni red i mir. Redari mogu i treba da pomognu policiji, ali ne trebaju da vrše ulogu policije, što se često od njih očekuje”, potvrdio je Perduv.

Pitanje koje se postavlja jeste izlaze li policijski/e službenici/e takvim postupcima iz okvira svojih nadležnosti.

”Policijski/e službenici/e gotovo uvijek izlaze iz okvira svojih nadležnosti. To su razlozi zbog kojih smo protiv njih podnosili krivične prijave i to zbog sumnje da su izvršili krivična djela: protivpravno lišenje slobode, povreda ravnopravnosti građana, zloupotreba službenog položaja i ovlaštenja. Od nekih od privedenih lica su iznuđivali izjave i potpise na prekršajnim nalozima. Protiv RS-a smo, a posredstvom MUP-a RS, podnijeli tužbu za naknadu štete zbog diskriminacije, a koju smo i dobili, a kojom je utvrđena neposredna, kontinuirana i višestruka diskriminacija učinjena protiv nas od strane policijskih službenika”, kazao nam je Perduv.

Policija bi trebala stojati uz građane/ke prilikom održavanja skupova jer su ti skupovi borba za ljudska prava.

”Nužno je na javna okupljanja početi gledati više kroz prizmu zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda, a manje kao na sigurnosni rizik i prijetnju javnom redu i miru”, piše u priručniku Sarajevskog otvorenog centra.

U priručniku još stoji da bi procedura prijave održavanja okupljanja nadležnim tijelima trebala biti jednostavna za sve organizatore/ice te podrazumijevati informisanje samo jednog nadležnog tijela, a ne više njih (npr. uporedno informisanje ministarstva unutarnjih poslova, ministarstva saobraćaja, nadležnog općinskog tijela, i drugih). Da je takva procedura zahtjevna i bespotrebna, potvrđuju i iz grupe ”Pravda za Davida”.

”Potrebno je omogućiti da se obavještenje može i elektronskim putem dostaviti. Samo obavještenje o održavanju javnog okupljanja ne treba da traži previše podataka. Zakon mora da predvidi spontana okupljanja koja se ne prijavljuju. Ukoliko javno okupljanje zahvata površinu puta, tada ne treba organizator da pribavlja odobrenje nadležnog organa u skladu sa Zakonom o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH, već to treba da uradi policija”, smatraju.

Prekidi okupljanja u Banjaluci nisu u skladu sa preporukama Međunarodnih organizacija, smatraju u grupi Pravda za Davida, a u priručniku Sarajevskog otvorenog centra stoji da ono što nije sukladno međunarodnim standardima, treba bi biti samo iznimna praksa, ukoliko manje restriktivne mjere nisu bile dostupne.

”Ustavom je definisano da se sloboda okupljanja može jedino ograničiti zakonom, a u RS je slučaj da taj isti zakon propisuje da će svaka lokalna samouprava aktom definisati koja su to mjesta na kojima se može održati javno okupljanje. Dakle, podzakonskim aktom se ograničava pravo na slobodu okupljanja, što smatram da je nedopustivo”, objašnjava Perduv.

Iz navedenih izjava, jasno je da se mišljenje članova grupe Pravda za Davida ne razlikuje od stavova Međunarodnih organizacija kada su u pitanju mirna okupljanja, zbog čega je upitno postupanje policije u Republici Srpskoj. Ukoliko je navedena grupa ispunila sve uslove potrebne za prijavu i održavanje skupa, ne postoji razlog zbog kojeg bi okupljanje bilo zabranjeno.

Više o preporukama o pravilnom postupanju policijskih službenika/ca, prema  međunarodnim standardima te Međunarodnih organizacija, ali i članova Zakona prema kojima treba djelovati dostupno je u ovom priručniku.

Tekst je pisan u okviru projekta koji finansira Fond MATRA Veleposlanstva Kraljevine Nizozemske, a  provodi Sarajevski otvoreni centar. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost izdavača i ni na koji način ne odražava stavove donatora.