U ponedjeljak, 21.12.2015. godine, ispred Parlamenta Federacije BiH, a u organizaciji Sarajevskog otvorenog centra i organizacije Medica Zenica, održana je press konferencija pod nazivom „Kakva je sudbina sigurnih kuća u Federaciji BiH?“

Sabiha Husić, iz organizacije Medica Zenica, i Fatima Bećirović, iz organizacije Vive žene Tuzla, su ovom prilikom ponovile da su usvajanjem Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH stvoreni uslovi za sistemsku borbu protiv rodno zasnovanog nasilja. Zakon je u članu 35. predvidio i uslove za finansiranje sigurnih kuća za privremeni smještaj žrtava nasilja. Federacija BiH od usvajanja zakona pa do danas nikada nije ispunila zakonsku obvezu sufinansiranja sigurnih kuća u iznosu od 70%, da bi  2015. godine Vlada FBiH zaključila da odredba iz člana 35. nije jasna.

Umjesto da traži tumačenje ove odredbe, Vlada je odlučila da pristupi izmjenama i dopunama ovog zakona. Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH usvojen je 2. decembra 2015. u Predstavničkom domu PFBiH, te je upućen u javnu raspravu. Predložene izmjene zakona predviđaju da sigurne kuće moraju imati status ustanove, što je ovim organizacijama, ali i Sigurnoj mreži Bosne i Hercegovine, neprihvatljiva činjenica.

Sabiha Husić ističe: „U zakon se treba unijeti i mogućnost osnivanja sigurnih kuća na osnovu Zakona o udruženjima i fondacijama, a ne isključujući osnivanje sigurnih kuća po osnovu Zakona o javnim ustanovama. Više od 20 godina djeluju i rade sigurne kuće, postavlja se pitanje gdje ćemo zbrinuti žrtve nasilja. Zar da se poslije 20 godina vrćamo na početak? Velika je odgovornost na onima koji će dići svoj prst za glasanje”.

Ovim Nacrtom se, takođe, produbljuju razlike između entitetkih legislativa, te se žrtve nasilja u FBiH stvaljaju u nepovoljniji položaj u odnosu na žrtve u RS-u, što predstavlja diskriminaciju.

UPITNO FINANSIRANJE

Na godišnjem nivou za rad jedne sigurne kuće potrebno je u prosjeku između 250.000 i 300.000 KM. Prema podacima za posljednjih sedam godina, koje prikuplja Gender centar FBiH, godišnje u sigurnim kućama boravi između 300 i 350 žrtava nasilja.

Na press konferenciji je iskazana i velika zabrinutost zbog finansiranja sigurnih kuća, koje je neujednačeno, već sada je ugrožena egzistencija nekih sigurnih kuća. Do sada je Federacija BiH izdvajala dovoljno novčanih sredstava za finansiranje desetine troškova sigurnih kuća, postavlja se pitanje kakva bi situacija bila da se Nacrt Zakona usvoji ovakav kakav jeste.

„Njihov status finansiranja najbolje je riješen u Sarajevskom kantonu gdje se iz godišnjeg budžeta izdvaja 80 posto nama potrebnih sredstava, i u Zeničko-dobojskom kantonu gdje se izdvaja 30 posto, ali kolegice u drugim kantonima su dobijale finansijsku podršku jednokratnim odlukama i neredovno. Iako se predviđa da FBiH finansira 70 posto, a kantoni 30 posto, do toga nije došlo. Ukoliko se bude insistiralo na tome da sigurne kuće budu javne ustanove, nevladine organizacije time dobijaju zahtjev da imaju glomaznu i dvostruku administraciju, a vlada se ne obavezuje da će ih finansirati“, upozorila je Husić.

Fatima Bećirović ističe sljedeće: „Potpuno je neujednačen sistem finansiranja. Ostatak potrebnih sredstava dobijamo putem stranih donacija i pitanje je kada će strane donacije prestati jer problem nasilja nije samo problem BiH, tako da će biti upitan opstanak sigurnih kuća. Opstanak dvije sigurne kuće u Mostaru već sada je upitan jer ne primaju žrtve nasilja zbog loše finansijske situacije već šest mjeseci.“

ODRŽANA JAVNA RASPRAVA

Nakon press konferencije je održana i javna rasprava „Finansiranje i osnivanje sigurnih kuća u FBiH – ka boljim rješenjima“ kojoj su prisustvovali/ zastupnici/e Parlamenta Federacije BiH, predstavnici/e nevladinih organizacija, Sigurne mreže BiH, Agencije za ravnopravnost spolova BiH, Gender centra Federacije BiH, kao i ostali/e zainteresovani/e. Prisutni su izrazili veliko negodovanje zbog nedolaska i očite nezainteresovanosti predstavnika/ca nadležnih ministarstava, koji/e su bili/e pozvani/ da diskutuju na javnoj raspravi.

Zaključci javne rasprave su da treba dopuniti član 35. Zakona kojim bi se nevladinim organizacijama omogućilo da nastave svoj rad u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama, kao i u skladu s Istanbulskom konvencijom (Konvencijom Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja u obitelji). Postavilo se i pitanje ko će odgovarati ako se usvoji Nacrt Zakona koji direktno krši odredbe pomenute Konvencije. Takođe, istaknuto je da Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH treba usvojiti jasne standarde za osnivanje, upravljanje i zatvaranje sigurnih kuća, kao i za rad i pružanje servisa od strane akreditiranih sigurnih kuća.

Predstavnici/e organizacija Medica Zenica, Vive žene Tuzla i Sarajevski otvoreni centar izrazili/e su nadu da će nadležni/e predstavnici/e vlasti imati razumijevanja i da će usvojiti ovu incijativu kako bi sigurne kuće na području FBiH opstale, a žrtve nasilja imale utočište.