Žena žrtva seksualnog nasilja u patrijarhalnim sredinama percipira se kao krivac, onda kada odluči da progovori o vlastitom iskustvu traume postaje trajno stigmatizirana. O tome je Isa Qosja snimio film Tri prozora i vješanje te uspio reći neizrecivo, savršenom rediteljskom preciznošću dočarati nivo bola i pakao života kroz koji prolaze žene žrtve silovanja u dominantno muškom društvu koje se teže nosi sa okaljanom porodičnom časti već spoznajom da su dužni biti podrška vlastitim ženama.

Islam, kao religija koja propagira jednakost svih ljudi pred Jednim Uzvišenim Bogom, u samom svom nastanku osigurava za žene prava vlasništva, nasljedstva, neovisnog vođenja finansija, sklapanja bračnih ugovora, zadržavanje prezimena pri ulasku u bračnu zajednicu, kao i mogućnost obrazovanja i samostalnog rada, te prije svega zabranjuje umorstva ženskih novorođenčadi. Narušavanjem predodređenog statusa žene kao figure, kroz osiguravanje ekonomske neovisnosti, islam potpomaže začetke procesa individualizacije i osnaživanja.

Mnoge autorice koje zagovaraju ponovno učenje lekcija tzv. crvenog feminizma ističu da je potrebno vraćanje izučavanju socijalističke povijesti borbi koje su uvijek klasne, kolektivne i solidarne, nasuprot individualističkog raspoloženja koji „lične priče“ i individualni izbor vidi kao primarne.