Sloboda okupljanja: Iskustvo organizatora/ica Bh. povorke ponosa

Piše: Aida K.

Sarajevski otvoreni centar je u novembru 2020. godine predstavio izvještaj „Cijena protesta: Prakse nadležnih institucija u oblasti slobode okupljanja u BiH“. Glavni cilj istraživanja bio je utvrditi da li je praksa institucija u BiH u pogledu prava na slobodu okupljanja restriktivna, i koji su izazovi s kojima se susreću organizatori/ce javnih okupljanja.

Kako su pokazali rezultati provedenog istraživanja, praksa korištenja prava na slobodu okupljanja u BiH je vrlo raširena, a broj okupljanja, najčešće u obliku organizovanih uličnih performansi, uličnih akcija i okupljanja u pokretu, se povećava iz godine u godinu. Pored toga, analiza dostavljenih odgovora organizatora okupljanja na upitnike ukazuje na njihova, uglavnom negativna, iskustva u vezi s prijavom i organizovanjem okupljanja.

„Najproblematičnijim u vezi s prijavom okupljanja organizatori/organizatorice smatraju njenu birokratiziranost, dok u vezi s organizacijom okupljanja ističu diskriminaciju od nadležnih organa. S druge strane, međunarodni standardi zahtijevaju da države imaju jednostavan sistem prijave javnog okupljanja i ističu da je njihova obaveza da pravo na slobodu javnog okupljanja olakšaju i štite“, navodi se u izvještaju.

Ena Bavčić, članica Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa, govorila je o iskustvu, izazovima i problemima sa kojima su se suočavali/e u toku prijavljivanja i oganizovanja Bh. povorke ponosa 2019. i 2020. godine.

„Kada je u pitanju formalno prijavljivanje povorke bitno je napomenuti da smo imali prilično fer komunikaciju sa Upravom policije KS, gdje smo blagovremeno dogovarali sve korake vezane za prijavu događaja i razne formulare i prijave koje skup u pokretu treba da podnese. Međutim, tačno je da smo se suočili sa velikim nivoom birokratizacije, te smo morali zasebno pisati neke zahtjeve koji bi trebali biti upućivani po automatizmu od strane nadležnih institucija“, kazala je Bavčić, dodajući da je ipak najveći izazov u organizovanju prve povorke ponosa bilo nametanje dodatnih obaveza zaštite javnog okupljanja. „Od nas se tražilo ne samo da obezbijedimo privatne zaštitare, nego i tzv. anti-terorističke prepreke kao što su betonski blokovi i metalne ograde. Bitno je napomenuti da Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa čini neformalna grupa građanki i građana, te da mi kao grupa nismo registrovani niti imamo ikakav izvor finansiranja. Odluku da ipak održimo povorku smo mogli donijeti samo zato što smo dobili pomoć prijateljskih organizaciija koje su bile voljne da se uključe u fundraising, te smatramo da ovakva nametanja jako obeshrabruju LGBTIQ osobe da organizuju i održe javna okupljanja“, istakla je Bavčić, naglašavajući da se, u slučaju da su odbili da plate dodatno osiguranje, povorka ne bi održala.

„U tom slučaju bi MUP imao osnov da kaže kako organizatorce/i nisu ispoštovali dodatne mjere koje im je MUP naložio, tj. imali bi osnov za zabranu okupljanja. Međutim, ta njihova odluka bi potencijalno značila da postoji osnov za preispitivanje koje se dodatne mjere uopšte mogu nametnuti organizatoricama/ima, a koje moraju biti u nadležnosti države. Ono što je bitno istaknuti jeste da se ovdje radi i o tumačenju zakona, te da kroz Ustav BiH naši državni organi moraju poštovati međunarodne standarde i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima“, istakla je Bavčić.

Druga Bh. povorka ponosa je, iako formalno odgođena zbog pogoršane epidemiološke situacije, ipak obilježena različitim intervencijama u javnom prostoru. „Iako smo je obilježili, druga povorka se ipak još nije održala u svojoj punoj formi. Ali da, ona jeste bila najavljena policiji i mi smo prolazili cijelu proceduru koju sam donekle iznad objasnila“, kazala je Bavčić, dodajući da je u pripremi njene organizacije komunikacija sa Upravom policije tekla dobro, ali da su i dalje postojali zahtjevi za dodatnim osiguranjem. „Uz to smo naišli na prepreku kod podnošenja zahtjeva Ministarstvu saobraćaja KS, koji je odbio naš zahtjev za korištenjem javnog prostora odnosno blokiranja saobraćaja, pozivajući se, između ostalog i na epidemiološke mjere. Mi smo kao Organizacioni odbor uputili žalbu na ovo rješenje Vladi KS, koja je poništila rješenje Ministarstva saobraćaja, navodeći kako Ministarstvo KS nema nadležnost da odlučuje o tome da li će se okupljanje održati ili ne, međutim, ta odluka je došla do nas tri mjeseca kasnije, kada niti datum niti postojeće mjere više nisu bile aktuelne. Iskreno se nadamo da će Ministarstvo saobraćaja pratiti ovu odluku Vlade KS pri budućem evaluiranju naših zahtjeva za održavanje povorke“, poručila je Bavčić.

Međunarodni standardi, kako se navodi u izvještaju, nalažu da se uživanje prava na slobodu okupljanja mora osigurati svima, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Međutim, kako je istakla Bavčić, mnogi zakonski okviri u BiH nisu u skladu sa međunarodnim preporukama, uključujući i one koji zabranjuju diskriminaciju. „Ono što je nama kao Bosanskohercegovačkoj povorci ponosa jako bitno istaknuti jeste da mi želimo da vidimo harmonizaciju svih zakona sa međunarodnim standardima, te smanjenje birokratizacije, gdje bismo imali maksimalno tri nadležna zakona po kojim bi različite upravne jedinice postupale. Sada, na primjer, imamo 12 zakonskih akata koji se tiču samo javnih okupljanja na nivoima distrikta, kantona i entiteta. Uz to, Bh. povorka ponosa smatra da pravo na mirno okupljanje treba biti dostupno svima podjednako, te se borimo za izmjene koje se ne tiču otežanog pristupa ovom pravu samo LGBTIQ osobama, nego i drugim kategorijana stanovništva koje nemaju pristup tumačenjima ovog prava“, kazala je Bavčić ističući da polazna tačka može biti harmonizacija zakona sa novim Zakonom o mirnim okupljanjima u Brčko Distriktu, koji je mnogo bliže međunarodnim standardima nego ostali zakonski okviri koji regulišu pravo na slobodu okupljanja u BiH.

Kao što su pokazali rezultati provedenog istraživanja, a što potvrđuje i iskustvo Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa, praksa nadležnih organa zavisi od cilja okupljanja, odnosno „ona je restriktivnija ako su u pitanju okupljanja koja kritiziraju vlast, ili u svom središtu imaju prava žena i LGBTI osoba.“ Pored toga, provedenom analizom utvrđena je mogućnost proizvoljnog tumačenja postojećih zakonskih propisa u oblasti slobode okupljanja kojima se nameću dodatne obaveze organizatorima/icama javnih okupljanja, te neadekvatne prakse nadležnih organa koje dovode do dodatnog ograničenja u ostvarivanju prava na slobodu okupljanja, odnosno do kršenja i domaćih zakona i međunarodnih standarda.

Kako bi se otklonili neki od prepoznatih problema i nedostataka zakonskih propisa, te unaprijedilo postojeće stanje u oblasti slobode okupljanja, u izvještaju su date preporuke zakonodavcima, izvršnoj vlasti, MUP-ovima/Policiji BD-a, lokalnim vlastima, ali i civilnom društvu. Navedene preporuke predstavljaju važne smjernice za razvoj kvalitetnog zakonskog okvira za ostvarivanje prava na slobodu okupljanja u BiH, usklađenog sa međunarodnim standardima, a njihova primjena bi organizatorima/icama okupljanja olakšala korištenje ovog prava, kao legitimnog načina borbe za bolje, sigurnije i slobodnije društvo.

Tekst je izrađen u okviru projekta koji finansira Fond MATRA Veleposlanstva Kraljevine Nizozemske, a provodi Sarajevski otvoreni centar. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost izdavača i ni na koji način ne odražava stavove donatora.