Perspektiva učesnica/ka Akademije ravnopravnosti: Damir Arnaut: Jednakopravnost i bolji život su ipak mogući u BiH

Damir Arnaut: “Mislim da naše učešće u ovim projektima daje nadu svim pripadnicima deprivilegovanih grupa da je jednakopravnost i bolji život ipak moguć u Bosni i Hercegovini”.

Preuzeto sa: zenskamreza.ba

Razgovarala: Maida Zagorac, Sarajevski otvoreni centar

Ovaj tekst ima za cilj da čitateljicama i čitateljima uputi u Akademiju ravnopravnosti, kao prvi edukativni program ove vrste u BiH. Ovo je drugi dio teksta u kojem Vam donosimo intervju sa Damirom Arnautom, koji je jedan od učesnika_ca Akademije ravnopravnosti.

Fondacija Friedrich Ebert i Sarajevski otvoreni centar pokrenuli su ove godine zajedničkom inicijativom Akademiju ravnopravnosti, kojom nastoje stvoriti novu platformu za političko liderstvo i prostor za udruženo djelovanje zastupnica_ka liderki_ra političkih stranaka i organizacija civilnog društva. Osnovni ciljevi Akadmije ravnopravnosti su jačanje kapaciteta političkih liderki i lidera u oblasti ravnopravnosti spolova i politika ravnopravnosti deprivilegovanih grupa u BiH, a sve u svrhu unapređenja prava građanki i građana Bosne i Hercegovine, te jačanje saradnje između donositeljica i donositelja odluka sa predstavnicama i predstavnicima organizacija civilnog društva u BiH.

Damir Arnaut je član Stranke za bolju budućnost BiH, čiji je potpredsjednik, izvršni direktor i pravni savjetnik. Tokom svog dugogodišnjeg bavljenja politikom, Damir je obnašao neke od najvažnijih političkih funkcija (bio je savjetnik za pravna pitanja u Ministarstvu sigurnosti BiH, obnašao je funkciju ambasadora BiH za Australiju i Novi Zeland, bio je i savjetnik za ustavno-pravna pitanja u Kabinetu člana Predsjedništva BiH od 2007. do 2010. godine). Kao pravnik po struci bavio se advokaturom za međunarodna pravna pitanja, a bio je advokat i savjetnik u Uredu SAD-a. Damir je radio kao profesor na SSST-u, a predavao je dva predmeta: Država i vlada, te Međunarodno pravo i ljudska prava. Svako ko se interesuje i ko je upućen u ljudska prava, upamtio je Damira kao jedinog predstavnika vlasti koji je tokom rasprave o održavanju prvog Queer Sarajevo festivala (QSF) javno podržao ovaj festival, zbog čega su mnogi predviđali kraj njegove političke karijere. Kraj se ipak nije dogodilo, građani su svoje povjerenje na posljednjim izborima dali upravo Damiru, koji je zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

U nastavku teksta pročitajte nešto o razlozima koji su doveli do toga da Damir Arnaut odabere članstvo u Stranci za bolju budućnost BiH, zašto se interesuje za ljudska prava, te zbog čega je odlučio biti jedan od učesnika_ca Akademije ravnopravnosti.

Vi imate dugogodišnje iskustvo u političkom djelovanju, u okviru kojeg ste vršili neke od najbitnijih i najodgovornijih političkih funkcija. Zašto ste odlučili da budete član Stranke za bolju budućnost BiH? Poznato je da je Ismeta Dervoz, kao članica SBB BiH, tokom prošlog mandata pokrenula korištenje rodno senzitivnog jezika u Parlamentarnoj skupštini BiH. Da li postoje još neka nastojanja SBB BiH u oblasti rodne ravnopravnosti koja su ostvarila rezultate, na koji način se u okviru same Stranke za bolju budućnost BiH djeluje u ovoj oblasti?

DA: Savez za bolju budućnost BiH (SBB BiH) me privukao iz više razloga, a ponajviše zbog vrlo jasnog stava o potrebi borbe protiv terorizma, borbe protiv korupcije, te borbe protiv svih vidova diskriminacije. To nisu samo deklarativni stavovi, već SBB ostvaruje konkretne pomake. Samo primjera radi, na inicijativu SBB BiH je usvojen zakon o zabrani odlaska na strana ratišta, a naš prijedlog zakona o ukidanju tzv. „bijelog hljeba“ je već prošao na Predstavničkom domu. Kada je ova treća tema u pitanju, aktivnosti SBB BiH su dovele ne samo do usvajanja Pravila o korištenju rodnoosjetljivog jezika, već i do povećanja manje zastupljenog spola na kandidatskim listama sa 30 na 40%. Poslanici SBB BiH obavljaju dužnosti predsjedavajućeg Komisije za ostvarivanje ravnopravnosti spolova u državnom parlamentu i predsjedavajućeg Komisije za ljudska prava u Parlamentu FBiH. Kada je sama stranka u pitanju, na nedavno održanom Kongresu od ukupno 43 kandidatkinje u Glavni odbor je izabrano njih 29, dakle 67%.

Sve ovo nije slučajnost, već predstavlja sistemski pristup SBB BiH u oblasti rodne ravnopravnosti.

Može se primijetiti da posljednje vrijeme veoma aktivno sudjelujete na konferencijama, sjednicama i okruglim stolovima koji se odnose na pitanje rodne ravnopravnosti, ali i na položaj deprivilegovanih grupa u BiH. Ovo su oblasti o kojima je stav javnosti uglavnom negativan, a kojima vladajuće strukture ne poklanjaju previše pažnje. Da li, i na koji način, pokušavate uticati na Vaše kolege i kolegice iz stranke, vidite li neke pomake u njihovim stavovima i razmišljanjima što se tiče pomenutih oblasti? Da li imate u planu iniciranje nekih aktivnosti i promjena u okviru same stranke što se tiče ovih oblasti, ali i u okviru Vašeg zastupničkog djelovanja?

DA: Ja sam zaista ponosan da sam tokom rasprave o održavanju 1. Queer Sarajevo festivala (QSF) od strane aktivista i nekih medija opisan kao „jedini predstavnik vlasti“ ili „jedina osoba iz javno-političkog života“ koja je javno podržala taj festival. To je bilo prije sedam godina i ako eventualno i nisam bio baš jedini, sigurno sam bio usamljen u tome. Stoga sam izuzetno ohrabren da danas puno veći broj ljudi shvata da ljudska prava vrijede jednako za sve, kao i da se političari sve manje libe iskazati takav stav. Nedavno smo imali tematsku sjednicu Zajedničke komisije za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH, čiji sam član, o pravima LGBT osoba. To je, mislim, prva tematska sjednica na tu temu nekog parlamentarnog tijela u regionu i izuzetno mi je drago da je Bosna i Hercegovina dostigla taj nivo. No, još puno treba uraditi i ja ću aktivno djelovati u okviru navedene komisije i Parlamentarne skupštine uopšte u pravcu nuđenja rješenja koja će poboljšati položaj deprivilegovanih grupa u Bosni i Hercegovini. Tu prije svega mislim na poboljšanje Zakona o zabrani diskriminacije BiH, te jačanje kapaciteta institucije Ombudsmena BiH.

Vi ste učesnik Akademije ravnopravnosti, koja se prvi put organizuje u Bosni i Hercegovini. Iz kojeg razloga ste se prijavili na istu? Zašto smatrate da je bitno edukovanje članova i članica najvažnijih tijela političke vlasti, kojima i Vi pripadate, o oblasti na koju je fokusirana Akademija ravnopravnosti?

DA: Uvjeren sam da će Akademija ravnopravnosti značajno ojačati spoznaju o potrebi ostvarivanja rodne i ravnopravnosti deprivilegovanih grupa, ne samo među onim koji u njoj uzmu učešće, već među građanima Bosne i Hercegovine i regiona uopšte, a zbog lekcija koje će učesnici primjeniti svojim djelovanjem u zakonodavnim i izvršnim organima vlasti u Bosni i Hercegovini, odnosno unutar svojih političkih stranaka.

Moj interes za borbu na polju ostvarivanja ravnopravnosti spolova i deprivilegovanih grupa prethodi mom političkom anganžmanu. Šta više, jedan od faktora koji me je motivisao na aktivno bavljenje politikom je bila i spoznaja da se puna ravnopravnost svih naroda i građana na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine može ostvariti tek nakon što se ostvare suštinski pomaci na ostvarivanju spolne i ravnopravnosti deprivilegovanih grupa.

Naime, nakon masovnih zločina koji su počinjeni tokom rata u Bosni i Hercegovini nastavljeno je s akutnom diskriminacijom po etničkom i vjerskom osnovu, u većoj ili manjoj mjeri na cijeloj teritoriji zemlje. Ta diskriminacija se, između ostalog, manifestuje i kroz stigmatizaciju drugog i drugačijeg, a prisutna je i u drugim zemljama regiona. Međutim, dok su akteri političkih dešavanja mahom fokusirani na „odbranu“ ili „zaštitu“ pojedinačnih, mahom „svojih“, etničkih grupa, začuđujuće malo pažnje se poklanja promociji prava grupa koje su deprivilegovane bez obzira na kojem dijelu teritorija žive.

Kada sam podržao QSF, neki od takvih „zaštitnika“ su mi predviđali kraj političke karijere. No, danas ja sjedim u Parlamentarnoj skupštini BiH, a njih mahom više nema na političkoj sceni BiH. U tom smislu sam ponosan na građane Bosne i Hercegovine, ali i na SBB, što sve više prepoznaju prave vrijednosti.

S obzirom da su prvi modul Akademije ravnopravnosti već iza nas, možete li nam reći kakvi su Vaši utisci o ovom modulu, kako Vam se dopada koncept rada, te predavači i predavačice na pomenutom modulu? Kakva očekivanja ste imali od Akademije ravnopravnosti općenito, da li su se neka već ostvarila?

DA: Od Akademije ravnopravnosti sam ponajviše očekivao da utiče na polaznike, koji su mahom izabrani zvaničnici na različitim nivoima vlasti, da proaktivno djeluju u svojim zakonodavnim tijelima s ciljem promocije spolne i drugih vidova ravnopravnosti. Ta očekivanja su se u potpunosti ispunila, polaznici iz različitih stranaka već aktivno sarađuju na projektima od zajedničkog interesa, odnosno na projektima vezanim za otklanjanje takvih vidova diskriminacije. Osoblje Akademije, odnosno SOC-a i FES-a, nam je po tom pitanju pružilo značajnu pomoć i motivaciju, ali isto mogu reći i za predavače i predavačice koji su bili prisutni na prvom modulu. Stoga se iskreno radujem modulima koji su pred nama.

Možete li nam za kraj reći da li imate neku poruku za Vaše kolege i kolegice koji_e nisu učesnici Akademije ravnopravnosti, da li vrijedi prijaviti se iduće godine na ovaj edukativni program, te prvenstveno za žene, ali i sve ostale koje_i se žele baviti politikom?

Akademija ravnopravnosti je vrijedan program iz više razloga. Prije svega, svi učesnici mogu puno naučiti, što uključuje i učesnike koji su u politici već dugi niz godina i one koji se tek počinju baviti ovim poslom. Akademija ravnopravnosti je, također, i izuzetno dobra prilika za produbljivanje međustranačke saradnje. Zajednički projekti koji proizađu iz našeg učešća u radu Akademije će nam otvoriti vrata i za dalju saradnju na drugim projektima od interesa za građane Bosne i Hercegovine. Konačno, mislim da naše učešće u ovim projektima daje nadu svim pripadnicima deprivilegovanih grupa da je jednakopravnost i bolji život ipak moguć u Bosni i Hercegovini.