Nismo rođeni da budemo loši

Tekst je preuzet sa portala banjalukain

Piše: Samra Menzilović Ćatić

Djeca su naše ogledalo i mi ih odgajamo i vaspitamo. Nismo rođeni da budemo loši i kompleksni splet okolnosti u kojima odrastamo nas oblikuju kao ličnosti koje kreiraju životni put.

Vrijeme u kojem je naša generacija odrastala nije za poželjeti ali smo imali roditelje koji su se znali nositi sa tim vremenom.

Danas u vremenu pohlepe i anarho-liberalnog kapitalizma te sve veće podjele na siromašne i bogate, odsustva empatije i kvalitetnog sistemskog socijalnog etabliranja porodice, izražena je pojava nasilja u porodici koje se reflektuje na ulicu, a posebno u školi.

Kao majka dvoje djece često sam u strahu da li neko vrši bullying nad mojoj djecom. Djeca se često povlače u sebe kad je međuvršnjačko nasilje u pitanju. Svaka majka svoje dijete najbolje poznaje, nosite ga u utrobi devet mjeseci strepite nad njim dok odrasta i nije vam shvatljivo da neko ko je vršnjak vašeg dijeta vrši nasilje nad osobom koju volite više od sebe.

Razmjere međuvršnjačkog nasilja u BiH teško je procijeniti jer ni na jednom nivou vlasti ne postoje kompletni i jednoobrazni podaci o broju slučajeva sukoba vršnjaka ili napada jednih na druge. No, dostupne teorijske studije upozoravaju na to da nasilnici imaju šansu 1:4 da do svoje tridesete godine imaju kriminalni dosje ili da će jedno od petero djece koja su iskusila intenzivno zlostavljanje pokušati izvršiti samoubistvo, što predstavlja dugoročan problem za društvo.

Moja kćerka je u petom razredu promijenila školu, nova okolina, novi razred apsolutno sve novo. Kao dijete koje se odgaja u porodici u kojoj je prije svega enormno mnogo ljubavi rezervirano za nju i njenog brata, potom velike porodice kao sto je naša vrlo su povezane, našu djecu učimo da otvoreno mogu govoriti o svemu i da za svaki problem postoji rješenje.

Djevojčica koja od malih nogu ima svoje mišljenje, i koju se teško na bilo šta može nagovoriti, iskrena i prije svega otvorena imala je problem sklopiti nova prijateljstva.

Najveći problem je bio što je dijete čiji se roditelji pojavljuju u medijima, i o kojima javnost ima svoje mišljenje bez da su nas upoznali. Tu su nastali prvi problemi, konstantni presing da je dobila pet iz nekog predmeta zbog mame i tate, prerasla su u psihička maltretiranja od toga zašto nosi užinu u školu pa do toga šta je obukla taj dan u školi. Par puta sam skrenula pažnju na roditeljskom sastanku na kulturan način, i svi ti problemi su se rješavali kratkoročno. Vrhunac je bio kad je moju djevojčicu udario dječak iz razreda. To je kap koja je prelila času. U tom momentu vam dođe da odete pred školu i uhvatite nasilnika i lijepo ga iscipelarite dok niko ne gleda, a onda se zaustavite i shvatite da ga možete roditi i da nasilje nikad nije dobar odgovor na nasilje.

Slučaj naše kćerke je riješen, naravno druga strana nije bila zadovoljna, a ono što me u jednom momentu strašno naljutilo je sljedeća rečenica: “Pa naš sin tako pokazuju simpatiju prema vašoj kćerki.” Tada sam zastala i pogledala tu disfunkcionalnu porodicu koja stoji ispred mene i shvatila da je majka povučena, dok otac kao pravi kabadahija pokazuje jasne znakove nasilnika, vraćam se na početak ove priče da su djeca naše ogledalo i da se nijedno dijete ne rađa kao nasilno biće, odgoj i vaspitanje je temelj svakog bića, a pozitivna uvjerenja i ljubav plodno tlo za odgoj naših potomaka.

Svjesna činjenice da smo prošli kroz ratno i postratno vrijeme koje je iznjedrilo PTSP i da se društvo ne bavi tim ogromnim problemom koji bitno utiče i na porodicu, a time i na djecu, intenzivno sam prisutna u praćenju odrastanja moje djece. Mislim da je prisnost i poznavanje djeteta bitna pretpostavka za otvorenu komunikaciju o svim temama pa i o nasilju. Bitno mi je da moje dijete svakodnevno iznosi svoja zapažanja iz škole i druženja i da se o njima razgovara i izvlače pouke. Samo istinska posvećenost djeci daje nam priliku pravovremenog detektovanja problema zvanog međuvršnjačko nasilje.

Međutim ukoliko iz nekog razloga imaš strah da podijeliš svoj problem bullyinga sa najbližima, onda bar to učini pozivom na broj 062/123-561, to se također odnosi i na roditelje ukoliko vam je dijete žrtva vršnjačkog nasilja i ako želite da se posavjetujete sa stručnom osobom, javite se na ovaj broj. Jer nije sramota tražiti savjet i zaštitu.