Neophodnost podizanja svijesti i razumijevanja zločina iz mržnje među stručnjacima

Piše: Marija Lučić – Ćatić

Prepoznavanje, istraživanje i procesuiranje zločina iz mržnje zahtijeva specifične vještine i znanja svih sudionika lanca kaznenog progona (policijskih službenika, tužitelja i sudaca). Samo postojanje zakonske regulative pa i u njenom najboljem obliku, neće polučiti adekvatne rezultate ako osobe koje je trebaju primijeniti ne raspolažu potrebitim znanjem i vještinama, ali i voljom da postupaju u ovoj oblasti.

Osobne predrasude, limitirana svijest o posljedicama zločina iz mržnje, kako za žrtvu tako i za cijelu zajednicu čije zaštićene karakteristike ona dijeli (nacionalna ili etnička pripadnost, boja kože, vjerska uvjerenja, spol, seksualna orijentacija, invaliditet, zdravstveno stanje, rodni identitet, spolne karakteristike, jezik ili neka druga osobna karakteristika), nepoznavanje i nerazumijevanje pravnog okvira i istražnih tehnika, zanemarivanje predrasude kao motiva zbog težine njenog dokazivanja su samo neki, svakako ne zanemarivi razlozi za izostanak adekvatne reakcije stručnjaka u ovoj oblasti.

Iznimno velika diskrepancija između registriranih incidenata sa elementima zločina iz mržnje i
procesuiranih predmeta ukazuje na neophodnost sveobuhvatnog pristupa unapređenju ove oblasti u
okviru kojeg će podizanje svijesti i razumijevanja zločina iz mržnje među stručnjacima predstavljati
imperativ.

Brojna istraživanja na nivou Europske Unije, ali i u regionu ukazuju na nepostojanje dovoljno obuka
za stručnjake u kaznenopravnom sustavu. Policijski službenici, tužitelji i suci nerijetko ne shvaćaju
značaj adekvatnog reagiranja na sve pojavne forme zločina iz mržnje te nemaju dovoljno znanja o
ovom konceptu. Često policijski službenici ne razumiju dovoljno temeljne pojmove i koncepte, a kako
su upravo policijski službenici ti koji prvi koji dolaze na mjesto događaja i prvi koji stupaju u
interakciju sa žrtvom i svjedocima način na koji oni reagiraju u takvim situacijama, odnosno njihov
stav prema žrtvi, od ključne važnosti su za daljnje postupanje u odnosnom slučaju. Njihovo adekvatno
postupanje u slučajevima zločina iz mržnje je od osobite važnosti glede same žrtve, tendencije
eskaliranja ove vrste kriminaliteta te cjelokupne zajednice čije zaštićene karakteristike su bile
predmetom napada.

Problem se dodatno usložnjava mogućnošću policijskih službenika da određene
incidente okarakteriziraju kao prekršaje i kao takve ih sankcioniraju, onemogućavajući njihovo daljnje
klasificiranje i sankcioniranje kao kaznenih djela. Upravo zbog toga svi policijski službenici trebaju biti
osposobljeni/obučeni da prepoznaju indikatore koji ukazuju na potencijalno prisustvo predrasude
kao motiva i usmjere mjere prvog zahvata i u tom pravcu. Nadalje, oni trebaju u cijelosti shvaćati
koncept i zakonsko reguliranje kako bi istražne tehnike usmjerili i u prikupljanje valjanih dokaza, kako
o djelu, tako i o samoj predrasudi. Pored policijskih službenika i tužitelji trebaju ovladati potrebitim
znanjima i u cijelosti razumjeti temeljne koncepte zločina iz mržnje prema nacionalnim propisima te
biti osposobljeni za rješavanje zločina iz mržnje i postupanje sa žrtvama na profesionalan način. Na
koncu i suci također trebaju vladati navedenim konceptom kako bi između ostalog i prilikom
odmjeravanja kaznenih sankcija adekvatno reagirali na ovu vrstu kriminaliteta.

Kako je adekvatna suradnja svih sudionika lanca kaznenog progona neophodna za provođenje i
preventivnih i represivnih mjera za borbu protiv zločina iz mržnje, korištenje zajedničkog jezika koji se
jasno odnosi na zločine iz mržnje i koji razumiju svi stručnjaci i ovladavanje neophodnim znanjima i
vještinama postaje imperativ.

Dakle, neophodno je poduzimati kontinuirane aktivnosti sa ciljem osiguranja da svi policijski
službenici, tužitelji i suci potpuno razumiju temeljne koncepte zločina iz mržnje te da su osposobljeni
za prepoznavanje i rješavanje zločina iz mržnje na profesionalan način. Sa tim ciljem, osposobljavanje
mora promicati svijest o pogubnosti fenomena zločina iz mržnje i njegovom utjecaju na žrtve i
zajednicu čije zaštićene karakteristike ona dijeli, kao i senzibilizaciju na ovu pojavu te vještine
potrebne za prepoznavanje, evidentiranje i istraživanje zločina iz mržnje.

Tekst je nastao u okviru projekta “Zaštita marginaliziranih zajednica: poboljšanje primjene regulacije
o zločinu iz mržnje u Bosni i Hercegovini“, a kojeg implementira Sarajevski otvoreni centar u saradnji
sa Misijom OSCE u BiH, a finansijski podržava Stalna misija Kraljevine Nizozemske pri OSCE u Beču.