Sarajevski otvoreni centar od 2012. godine dokumentira slučajeve kaznenih djela učinjenih iz mržnje i poticanja na mržnju prema LGBTI osobama u BiH kroz svoj monitoring sustav kršenja ljudskih prava LGBTI osoba, te svake godine prikupljene podatke objavljuje u sklopu Rozog izvještaja – Izvještaja o stanju ljudskih prava LGBTI osoba u BiH.

Prva Bh. povorka ponosa doprinijela je vidljivosti nasilja prema LGBTI osobama u Bosni i Hercegovini, međutim, često je bila i povod za samo nasilje, što pokazuju i dva slučaja napada na dva lezbejska para koja su se desila neposredno nakon najave Povorke. Kakav je trend broja zločina iz mržnje i poticanja na mržnju posljednjih godina, koliko slučajeva se prijavi, a koliko ostane nezabilježeno, te da li postoji saradnja sa nadležnim institucijama, razgovarale smo s našim koordinatorom programa Jozom Blaževićem.

Osim što dokumentuje slučajeve, SOC od 2016. godine šalje podatke o broju slučajeva i ODIHR-u. Da li Ministarstvo sigurnosti BiH također šalje zvanične podatke? Da li je SOC u kontaktu s Ministarstvom u vezi ovih slučajeva?

Sarajevski otvoreni centar pokušao je u prethodnom periodu stupiti u kontakt s Ministarstvom sigurnosti u pogledu zvanične statistike, ali smo se u toku našeg rada preorjentirali na institucije koje u prvom redu rade na procesuiranju kaznenih djela učinjenih iz mržnje kao što su policija, tužilaštva, sudovi.

Da li su nadležne institucije u BiH voljne da sarađuju kada je u pitanju dokumentovanje zločina iz mržnje prema LGBTI osobama? Da li dokumentuju samo slučajeve koji su procesuirani ili i prijavljene slučajeve?

Kada su u pitanju institucije nadležne za zaštitu ljudskih prava ali i one koje su nadležne za procesuiranje bilo kojih kazenih djela, pa tako i kaznenih djela učinjenih iz mržnje, odnosno kaznenih djela čiji je motiv za počinjenje seksualna orijentacija i/ili rodni identitet, nažalost, moram reći da suradnja nije zadovoljavajuća. Dakle, unatoč tome što se sa policijskim službenicima_cama, tužiteljima_cama i sudijama_tkinjama kontinuirano radi unatrag nekoliko godina na senzibiliziranju i educiranju o ljudskim pravima LGBTI osoba, sa posebnim akcentom na govor mržnje i kaznena djela učinjena iz mržnje, nažalost, u praksi su i dalje prisutna dva glavna problema:

• Policija i pravosuđe i dalje sustavno ne prikupljaju podatke o nasilju prema LGBTI osobama. Npr. SOC je početkom 2019. godine poslao upite svim općinskim, osnovnim, kantonalnim i okružnim sudovima u BiH u vezi sa brojem procesuiranih slučajeva kaznenih djela učinjenih iz mržnje na osnovu SORI-ja. Prema informacijama iz dobijenih odgovora, niti jedan od sudova se do sada nije susreo sa ovom vrstom kaznenih djela. Dakle, vidimo da postoji jasna diskrepanca između monitoring sustava kojeg vrši SOC sa jedne strane, te nepostojanje niti jednog zvanično zabilježenog slučaja sa druge strane, a znamo da su se poneki slučajevi unatrag nekoliko godina prijavili policiji i tužilaštvu.
• Što se tiče odnosa policijskih službenika_ca te tužitelja_ica prema LGBTI osobama, još uvijek ne možemo reći da je u potpunosti adekvatan i profesionalan. Naime, razlog ovome je što se dešava da u praksi npr. policijski službenik_ca i dalje iznosi vrlo subjektivne (predrasudne) stavove koji krše radnu etiku, što ustvari i dovodi do činjenice da LGBTI osobe upravo iz tih razloga ne prijavljuju nasilje policiji i tužilaštvu. Također, moram naglasiti da ukoliko počinjenje određenog kaznenog djela nije prijavljeno policiji i/ili nadležnom tužilaštvu, da to djelo ne može biti zavedeno kao djelo koje se dogodilo, automatski počinitelj_ka tog kaznenog djela ne može biti procesuiran_a, te samim tim u konačnici izostaje i sankcija. Dakle, svako neprijavljivanje određenog kaznenog djela daje vjetar u leđa počiniteljima da je takvo ponašanje prihvatljivo. Stoga je vrlo bitno da se svako nasilje prijavi nadležnim institucijama, da ih se potiče na djelovanje i rasvjetljavanje ovakvih djela, te da se razbije privid da se kaznena djela učinjena iz mržnje prema LGBTI osobama u BiH ne dešavaju.

Obzirom da SOC bilježi samo one slučajeve koje nam pojedinci_ke prijave, kakva je tvoja procjena o stvarnom broju zločina iz mržnje i poticanja na mržnju godišnje?

Na ovo pitanje zaista je teško dati adekvatan odgovor. Naime, za početak je bitno da svako ko čita ovaj intervju, shvati i razumije da glavni problemi sa kojima se LGBTI osobe svakodnevno susreću u bh. društvu su socijalna distanca, nevidljivost, izoliranost, neprepoznatljivost, neprihvaćanje i nasilje, kako u javnom tako i u privatnom prostoru. Većina LGBTI osoba se zbog straha od nasilja ili odbacivanja još uvijek ne odlučuje obznaniti svoju seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet i spolne karakteristike svojoj obitelji, te su upravo zbog toga prisiljene da skrivaju dio svog života i osobe koje vole. Upravo iz svih ovih razloga LGBTI osobe ne mogu otovreno živjeti svoje identitete bez straha da ne budu žrtve diskriminacije, govora mržnje ili kaznenih djela učinjenih iz mržnje. Kada svemu ovome pridodamo nasilje koje LGBTI osobe u BiH de facto trpe, jasno je zaključiti da određeni broj LGBTI osoba zbog svih prethodno pobrojanih razloga to isto nasilje ne žele prijaviti ni SOC-u, a kamo li otići u obližnju policijsku stanicu i/ili nadležno tužilaštvo te prijaviti to nasilje. Na osnovu svega rečenog, možemo pretpostaviti da je stvarni broj slučajeva ipak veći nego broj slučajeva prijavljenih Sarajevskom otvorenom centru.

Kako je prva Bh. Povorka ponosa utjecala na broj zločina iz mržnje i pozivanja na mržnju prema LGBTI osobama?

Budući da se 2019. godine održala Prva bosanskohercegovačka povorka ponosa do sada najmasovnije javno okupljanje u borbi za jednak položaj i jednako uvažavanje prava LGBTI osoba, kao posebno zabrinjavajuće tendencije, pojavili su se porast prijetnji i nasilja na javnom mjestu i/ili online sferi/društvenim mrežama, koji su se utrostručili. Ovi trendovi su bili evidentni od trenutka najave povorke do njenog održavanja. Također, u periodu nakon najave Prve bh. povorke ponosa pa do trenutka njenog održavanja, desila su se dva napada na dva lezbejska para. U oba slučaja napadač je bila ista osoba.

Kakav je trend broja slučajeva tokom posljednjih godina, da li broj raste ili se smanjuje? Koji su uzroci rasta/pada?

Kada govorimo o broju slučajeva koji je SOC zabilježio kroz svoj monitoring sustav kršenja ljudskih prava LGBTI osoba, konkretno o broju slučajeva govora mržnje i kaznenih djela učinjenih iz mržnje, evidentan je kontinuiran porast iz godine u godinu (npr. za razdoblje od 2014. godine prema ovamo).

Ako govorimo o vrsti dokumentiranih slučajeva, odnosili su se na ucjene, prijetnje, uznemiravanje, napade na LGBTI aktiviste_kinje, te LGBTI osobe koje su aktivne u aktivističkim krugovima, uvredljive grafite, proganjanja i zastršivanja, nasilja u obitelji do fizičkog nasilja.

Također, bitno je naglasiti da su se od samog početka 2017. godine kao posebno zabrinjavajuće tendecije pojavili porast nasilja u obitelji, izražavanje homofobije i transfobije i međuvršnjačko nasilje u obrazovnim institucijama (trend porasta se nastavio iz prethodne dvije godine 2015. i 2016. godine).

Kao uzrok trenda kontinuiranog porasta broja dokumentiranih slučajeva možemo povezati sa činjenicom da su LGBTI osobe sve vidljivije.

Krivični zakoni FBiH i Distrikta Brčko sadrže odredbe kojima se sankcioniše poticanje na mržnju, govor mržnje i nasilje, ali su ograničene na nacionalnu, etničku i vjersku osnovu. Koliko je uključivanje seksualne orijentacije i rodnog identiteta bitno? Šta bi to promijenilo?

Kada je u pitanju govor mržnje, trenutni zakonodavni okvir u FBiH i BD BiH je takav da krivični zakoni sadrže odredbe kojima se sankcioniše poticanje na mržnju, govor mržnje i nasilje, ali su ograničene na nacionalnu, etničku i vjersku osnovu. Ovo u suštini znači da ovakvim trenutnim zakonodavnim okvirom nije moguće sankcionirati poticanje na mržnju i nasilje prema LGBTI osobama iz razloga što je lista osnova jako ograničena, odnosno u kontekstu ljuskih prava LGBTI osoba, lista ne sadrži seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet na osnovu čije zabrane počinjenja bi se pružila adekvatna zakonska zaštita i LGBTI osobama. Upravo iz tog razloga je jako bitno da se krivični zakoni FBiH i BD BiH izmijene i dopune na način kako je to učinjeno u RS-u u srpnju 2017. godine, kako bi se sa jedne strane krivični zakoni harmonilizirali, a sa druge strane pružali adekvatnu zaštitu LGBTI osobama, kao i pripadnicima_ama drugih marginaliziranih skupina.