BH Dani, 10.01.2013 – Sfera ženske slobode

BH Dani, 10.01.2014.
Piše: Masha Durkalić

Neposredno pred kraj sada već prošle godine, u ponedjeljak, 30. decembra 2013, u hotelu Europe promovirana je knjiga Zlatiborke Popov Momčinović – Ženski pokret u Bosni i Hercegovini: Artikulacija jedne kontrakulture. Promocija je održana u organizaciji Fondacije CURE, Sarajevskog otvorenog centra i Centra za empirijska istraživanja religije u Bosni i Hercegovini, a knjiga predstavlja iznimno vrijedno štivo koje rasvjetljava procese formiranja ženskog pokreta u BiH

Zlatiborka Popov Momčinović, profesorica na Filozofskom fakultetu Istočno Sarajevo te istaknuta bh. sociologinja, prošle je sedmice u hotelu Europe predstavila knjigu Ženski pokret u Bosni i Hercegovini: Artikulacija jedne kontrakulture, koja je nastala kao rezultat njenog doktorata na temu ženskog pokreta. Knjigu su promovirale Amila Ždralović, Lejla Somun Krupalija te Jadranka Miličević, dok je promociju moderirao Saša Gavrić, izvršni direktor Sarajevskog otvorenog centra. Zlatiborka je istraživala procese formiranja ženskog pokreta u BiH, te knjiga daje presjek razvoja ženskog pokreta na ovim prostorima, uzimajući u obzir njegove frakture i disonancije, sa posebnim akcentom na zadnje dvije decenije artikulacije ženskog pokreta i uopšte aktivizma žena za žene u bh. civilnom društvu.

Autorica kroz nekoliko poglavlja pristupa temi ženskog pokreta, a knjigu počinje rečenicom: “Iskustvo bivanja ženom je u istorijskom smislu bilo iskustvo bivanja drugošću.” U prvom poglavlju Ženski pokret kao društveni pokret autorica objašnjava začetke ženskog pokreta i njegov razvoj. Drugo poglavlje (Pred)jugoslovenski konteksti s akcentom na BiH donosi detalje o ženskom pokretu tokom austro-ugarske uprave, Kraljevine Jugoslavije i socijalizma, dok treće poglavlje Ženski pokret u BiH u ratnom i postdejtonskom periodu govori o specifičnostima ženskog pokreta u karakterističnom, postratnom periodu obilježenom brojnim traumama, kao i repatrijarhalizacijom i retradicionalizacijom društva. Zlatiborka umjesto zaključka nudi poglavlje Bh. ženski pokret u glokalnoj perspektivi, dok knjigu završava pregledom odabranih ženskih grupa u BiH, te njihovim kratkim biografijama uz kontakt podatke. Tokom rada na knjizi, Zlatiborka je surađivala i sa preko 15 nevladinih organizacija u BiH koje se bave ženskim ljudskim pravima, te je knjiga bogata izjavama intervjuiranih aktivistkinja, što joj daje dodatnu važnost u kontekstu značaja obrade ove teme – same aktivistkinje imale su priliku da govore o svojim angažmanima u oblasti ženskih ljudskih prava u BiH.

Kontinuitet ženskog pokreta

Prije nego što je knjiga objavljena, Zlatiborka je u intervjuu za Dane, u oktobru prošle godine, rekla: “Glavna intencija moje knjige jeste da se oživi diskurs o društvenim pokretima, pogotovo ženskom pokretu, jer ovdje vlada paradigma da se civilno društvo poistovećuje sa nevladinim organizacijama koje postoje raspršeno u društvenom eteru, gde svako radi neke svoje projekte, a zapostavlja se to da su glavni segmenti civilnog društva društveni pokreti, koje odlikuju masovnost, snaga i kontrakulturalnost koji prevazilaze partikularnosti pojedinačnih projekata. (…) Kada vidim sjajne ženske organizacije koje često bez sredstava organizuju kreativne oblike vlastite, ali i grupne ženske ekspresije, to je nešto što obogaćuje sivilo političkog života i naše javne sfere. Snaga ženskog pokreta leži u njegovoj kontrakulturalnosti i alternativnom diskurzivnom javnom prostoru koji, da se pozovem na Habermasa, nije kolonizovala i apsorbovala vlast. To je neka sfera naše slobode.” Zlatiborka je u intervjuu također istaknula da se obično smatra da su ženske organizacije u BiH nastale kad su “došli stranci”, te da su joj aktivistkinje tokom razgovora rekle da to nije tačno, te da je ženski pokret postojao i prije: “U periodu Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije su postojale ženske organizacije, u socijalizmu je postojao AFŽ, koji je posle transformisan u Savez ženskih društava, imali smo legendarnu konferenciju Drug-ca žena 1978. godine… Sve aktivistikinje s kojima sam razgovarala su prepoznale bitnost tog kontinuiteta i autohtonosti ovdašnjeg ženskog pokreta.”

Recenzentica Amila Ždralović, magistrica socioloških nauka, smatra: “Ova knjiga daje analizu i pregled historijskog razvoja ženskog udruživanja u BiH, te ispituje trenutne pozicije, stanje, perspektive i mogućnosti ženskog udruživanja u BiH. To su najmanje dva razloga zbog kojih je ova knjiga izuzetno dragocjena i inovativna.” Ždralović je napomenula da se generalno, kada se govori o feminizmu u BiH, odmah nameće pitanje da li feminizma uopće ima, te da joj je drago što će naredni put kada joj budu postavljali to pitanje kao referencu moći iskoristiti upravo ovu knjigu. Za nju je pogotovo bitan treći dio knjige, u kojem su predstavljeni rezultati opsežnog empirijskog istraživanja koje je autorica provela. “Imajući u vidu da su žene daleko više od muškaraca zastupljene u civilnom društvu, cilj ovog istraživanja je bio da se, kako autorica kaže, utvrde dometi, ali i protivrječnosti ovakvog angažmana žena u civilnom društvu BiH. Autorica zapravo pokazuje da je ženski pokret izuzetno važan dio civilnog društva u BiH. S druge strane, upravo u civilnom društvu, mnogo više nego u formalnoj politici, žene su pronašle prostor za vlastito djelovanje iz kojeg dalje imaju mogućnost utjecanja na različite formalne politike. Ova dihotomija dominantnog ženskog glasa u neformalnom sektoru i dominantnog muškog glasa u formalnom sektoru ipak na neki način odgovara patrijarhalnom kontekstu. Autorica ipak ni na koji način ne ignoriše činjenicu da je brojčano veće prisustvo žena u civilnom sektoru već samo po sebi značajno i može dati određeni potencijal daljem razvoju ženskog udruživanja.”

Recenzentica prof. dr. sc. Lejla Turčilo, nažalost, nije prisustvovala promociji, ali u svojoj recenziji Empirijski poziv na snažniji angažman žena u bh. društvu i politici ona piše: “Prateći ga od austrougarskog doba (kada se, kako primjećuje autorica, zapravo tek i javlja ženski pokret u BiH) do danas, Zlatiborka Popov Momčinović ‘vodi’ nas ne samo kroz formalne događaje i procese koji su ovaj pokret oblikovali, već i objašnjava suštinska pitanja rodne ravnopravnosti i emancipacije kojima se ženski pokret u BiH u različitim svojim fazama i etapama bavio. Posebno je značajna njena interpretacija različitih strategija re/prezentacije žena i ženskog pokreta u različitim etapama i oblicima društvenog i/ili političkog sistema, koja ukazuje na činjenicu da je pitanje roda i rodne prezentacije u društvu često manipulativna kategorija.”

Ženski pokret – snažan i pozitivan

Lejla Somun Krupalija na promociji je rekla da je kruna ove knjige krajnja slika današnjeg ženskog pokreta u Bosni i Hercegovini. “Istorijski pregled ženskog pokreta je predstavljen odabirom škola razmišljanja o ženskom građanskom buđenju, o društvenim pokretima i političkim kontekstima. Ovaj odabir učinjen je tako da čitalaštvu nudi pregršt saznanja, koncizno i usmjereno ka samoj temi ženskog pokreta, tako da kada dođemo do zadnjih poglavlja gdje se analizira ženski pokret u BiH, već imamo znanja i informacije neophodne da te analize shvatimo.” Somun Krupalija je istaknula da je knjiga značajna zbog toga što daje sliku ženskog pokreta u ovom vremenu. “Kontinuitet i prisutnost ženskog pokreta su očiti kroz djelovanje na lokalnom, regionalnom, državnom i međunarodnom nivou. Slika ženskog pokreta koji dobijamo u ovoj knjizi je snažna i pozitivna, nabrojeni su mnogi uspjesi koji je ovaj pokret polučio u zadnjih 20 godina.”

Zlatiborka Popov Momčinović je na kraju promocije rekla: “Ženama nije bio cilj samo da budu zastupljene, prisutne, vidljive u okviru postojećih institucija, već da izgrade neku novu političku kulturu na potpuno drugim sentimentima. Tako nastaju ženski pokreti. Te se žene nisu borile samo za svoja prava, već i za prava različitih ugroženih kategorija stanovništva, te za ona pitanja koja se nisu smatrala političkim. Upravo su žene ukazivale na mnoge nepravde, pa i nepravde tog nazovimodernog, racionalnog, liberalnog poretka koji nama svima navodno nudi jednake mogućnosti i šanse.” Objasnila je i šta se zapravo dešava sa ženskim pokretom u BiH: “Žene zaista teže da budu vidljivije, prisutnije, da se izbore za svoje mesto u javnoj sferi, da redefinišu i sferu privatnosti, telesnosti, čulnosti, ali i da u isto vreme stvaraju alternativne, slobodne, autonomne prostore kroz kontrakulturne performanse. Napomenula bih i ono što me je jako impresioniralo kad je o samom ženskom aktivizmu reč, a to su otpor militarizmu, agresiji, etnonacionalizmu koji su zapravo feministkinje najviše iznele na svojim plećima.” Zlatiborkina knjiga bit će sigurno značajna za publicistkinje i publiciste, teoretičke i teoretičare, ali i za studente i studentice, a planirano je da bude predstavljena i u drugim bh. gradovima.