Josip Bilandžija je inspektor u MUP KS i koordinator za rad policije sa zajednicom. Odnedavno je uključen i u programe edukacije i senzibilizacije policije za nasilje nad LGBT osobama.Ovo je prvi put da je policija ušla u ovakav projekat sa nekom organizacijom, a o uspjehu, svjedoči činjenica da bi ovaj model saradnje mogao da se primjeni i na druge kantone.

Kroz razgovor sa Bilandžijom, saznali smo i kako je došlo do sradnje sa SOC-om, da li je MUP KS danas spremno da se nosi sa problemima LGBT populacije i mnoge druge stvari.

 

D.: Kako je došlo do saradnje između MUP KS i SOC-a?

Bilandžija: To već traje duže vrijeme. Bila je to njihova inicijativa da se u okviru MUP KS u partnerstvu sa njima provede jedna kampanja. Kampanja se zvala „Policija je tu da štiti sve ljude“. Nakon kampanje smo mi sami otišli u SOC, da vidimo ko su zapravo ti ljudi i u kom se smislu može surađivati sa njima. Par mjeseci nakon tog razgovora, dobili smo poziv za okrugli sto na kome se javila ideja za jedan veliki projekat-Coming Out. Od tada, tačnije od 20.06.2013. mi smo zajedno sa SOC-om u tom projektu.

 

D.: Koja je konkretno vaša uloga u okviru saradnje MUP KS i SOC-a?

Bilandžija: Naša saradnja je bazirana na tome da smo mi dužni da senzibiliramo policijske službenike. Dakle, zadatak nam je da pokažemo da pripadnici LGBT populacije nisu neke babaroge, nego su to građani i građanke koje viđamo svaki dan, pored kojih prolazimo svaki dan i sa kojima živimo. Policija radi sa svima, ali je jako bitno naglasiti šta je ono što treba raditi i kako reagovati u određenoj situaciji sa pripadnicima LGBT populacije. Ako se vratimo na projekat Coming Out koji ima za cilj da pokaže da se LGBT osobe žele otvoriti i kažu ko su u društvu, nema sumnje da će to u jednom tradicionalnom društvu izazvati nekakve reakcije. U samoj obitelji, susjedstvu, radnom mjestu, zajednici gdje žive i neminovno je da će LGBT osobe doći da se žale na određena krivična djela i policija će morati sa njima da radi. Svjesni smo da taj dio populacije nije mali. Govorimo o nekih 7 do 9 procenata. Po preliminarnim rezultatima posljednjeg popisa stanovništva u Sarajevu žive oko 438 tisuća stanovnika. Pa ako govorimo o 7 ili 9 procenata, onda je to između 30 i 40 tisuća stanovnika. Taj broj stanovnika se ne može ignorirati i ne može se ignorirati da su te osobe posebne po svojoj seksualnoj orijentaciji i po nekim drugim sverama života.

 

D.: Da li je policija KS spremna da se nosi sa problemima LGBT populacije?

Bilandžija: Generalno, mi možemo reći da smo izvršili naš zadatak, a naš zadatak je bio senzibilirati policijske službenike. Kroz naša predavanja je prošlo oko 1.350 ljudi. Dakle gotovo sva policija u činu od policajca, do mlađeg inspektora. Oni koji rade na operativnim zadacima su odslušali predavanja i imali su testiranje iz toga, a to im je bio i uvjet za dobijanje godišnje ocjene. Mi smo naš dio posla uradili kvalitetno. E sad, vjerovatno kao i u čitavom društvu i među policajcima ima onih kojima ova predavanja nisu bila dovoljna da prevaziđu predrasude o pripadnicima LGBT populacije.

 

D.: Da li je nakon uspostavljene saradnje između policije i SOC-a povećan broj prijavljenih krivičnih djela nad pripadnicima LGBT populacije?

Bilandžija: Veliki broj takvih krivičnih djela ostaje neprijavljen. Jedan dio je prijavljen i ti su slučajevi procesuirani. Mislim da i dalje treba raditi na osnaživanju LGBT zajednice. Znate, stalno dolaze neki gosti LGBT zajednice iz Srbije, Hrvatske… To je ok, ali mislim da je trenutak kada sam LGBT aktivizam ovde mora da iznese neke stvari na svojim leđima. Ne mogu to LGBT aktivisti iz Hrvatske, ni Srbije, ni drugih zemalja. To moraju ljudi odavde i oni moraju da se bore za svoja prava. Kako će i šta raditi ne znam… Ako će to kroz neki politički skup, u šta spada i Parada ponosa, policija je tu da ih osigura i zaštiti. Sve je do njih, a policija je tu da obavi svoj dio posla.

 

D.: Kako je policija rješavala slučajeve krivičnih djela počinjenih nad pripadnicima LGBT populacije dok nije uspostavljena saradnja sa SOC-om?

Bilandžija: Ova saradnja je uspostavljena da se proprati Coming Out projekat. LGBT populacija je odlučila da „izađe iz ormara“. Koliko će to trajati, ne znam… Ja ponavljam, policija je sada senzibilirana. Ukazano im je na to što je bitno da urade, jer u zločinu iz mržnje, ključan je motiv. Kod nas je to za sada samo kao prijedlog, ali vjerujem da će uskoro biti usvojeno u Krivičnom zakonu. U KZ-u RS-a već je ugrađen zločin iz mržnje kao krivično djelo.

 

D.: Iz vašeg dosadašnjeg iskustva, možete li nam reći da li su LGBT osobe jedna od najugroženijih grupa u našem društvu?

Bilandžija: To je evidentno svuda. Pa u Holokaustu je bio ogroman broj žrtava pripadnika LGBT populacije, samo zato što su drugačije seksualne orijentacije. A Holokaust nije nastao sam od sebe. Neko je dozvolio da se to desi. I puštanje da se nešto dogodi je odgovornost građana. Jako je bitno da se radi sa građanima, da se čitava tema provuče kroz medije i da bude zastupljena u javnosti. Nedavno smo imali sastanak na Policijskoj akademiji sa svim policijskim agencijama da se ova tema uvede u redovnu nastavu na akademiji, jer jednostavno, to je stvar potrebe. Ako je to stvar potrebe, onda se i nastava mora prilagoditi potrebama.

 

D.: Sigurno ste imali priliku da se susretnete sa počiniocima krivičnih djela nad pripadnicima LGBT populacije. Koji su njihovi motivi za napad?

Bilandžija: Sve moramo posmatrati u jednom širem kontekstu. Moramo biti svjesni da ovde nije bio samo rat. Ovde se preseljavalo stanovništvo, sve životne, kulturne i druge prilike koje su nekada bile, više nisu iste. Vidite kako nam je sada iscjepkana zemlja… Postoje ogromne kulturološke razlike među ljudima, nisu svi isti i ne gledaju svi na svijet jednako. Svi neki fini običaji su odavno zaboravljeni. E u tom nekadašnjem društvenom tkivu bilo je mjesta za svakoga, pa i za LGBT osobe. LGBT populacija nije bila isključena i nije bila izolirana. Sada je sve to drugačije. Danas u ovakvom društvu vam ne treba puno motiva za napade na druge i drugačije.

 

D.: Da li postoji mogućnost da se ovakav vid saradnje koji imate sa SOC-om, prenese i na druge kantone?

Bilandžija: Ovo što je rađeno sa MUP-om KS je jedan svetao i dobar primjer i odličan je model koji se može prenijeti. Šta je sada dobit za naše partnere u SOC-u? Oni su, ako mogu tako da kažem, isklesali jedan model koji se može upotrijebiti u radu sa svim drugim policijskim agencijama, ali i sa nekim drugim društvenim subjektima.

Intervju preuzet sa diskriminacija.ba