U bosanskohercegovačkom društvu je svaka četvrta LGBT osoba izložena nasilju, a svaka treća je diskriminirana. Malobrojni su oni koji se usude nasilnike prijaviti policiji jer više od 65 posto njih nije zadovoljno kako država reaguje na homofobiju. Postoji dobar zakonski okvir, ali se ne primjenjuje.

Prije šest godina grupa ljudi se protivila otvaranju Queer festvala u Sarajevu. Tada su mržnju propagirali i plakati na stajalištima gradskog prijevoza, ali i pojedini mediji, intelektualci i političari, igrajući na kartu širenja straha. Festival je odmah zatvoren.

I početkom ove godine, ponovo u Sarajevu, na festivalu “Merlinka”, maskirane osobe, koje su upale u kino Kriterion, fizički su napale dvije osobe, koje su zadobile povrede glave. Policija, iako obaviještena o festivalu, nije ga osiguravala. Jasmina Čaušević, jedna od organizatorica Queer festivala “Merlinka” tada je rekla:

“Oni su znali da nema policije, što je nama naravno vrlo simptomatično. Onda su oni slobodno uletjeli, pretukli i izletjeli.”

U BiH LGBT osobe izložene su i nasilju i disrkimaciji. I pored toga, tek 10 posto žrtava to prijavi. Tako je barem pokazalo istraživanje Sarajevskog otvorenog centra. Emina Bošnjak iz ove nevladine organizacije kaže da žrtve diskriminacije i nasilja nisu informirane kako to da učine.

“Diskriminacije se ne prijavljuje zbog straha od sekundarne viktimizacije. Ako ljudi već dožive diskriminaciju na radnom mjestu, ili u školi, ne želi ponovo da se izlaže tom riziku da kada ode u policiju i prijave taj slučaj, dožive ponovo diskriminaciju, čak i nasilje, koje može biti fizičko, psihičko ili verbalno, od samih predstavnika javnih institucija”, kaže ona.

Nasilje i diskriminacija imaju duboke posljedice na žrtve.

“U suštini je to istraživanje pokazalo da svaka druga LGBT osoba u BiH osjeća neku vrstu psihološke poteškoće, depresiju ili aniksioznost, a samo 70% LGBT osoba ima podršku od svoje porodice”, ističe Bošnjak.

LGBT populacija je jedna od najnevidljivijih i najugroženijih manjinskih skupina u BiH. Ova osobe se u našoj zemlji svakodnevno suočavaju sa stereotipima, društvenom izolacijom i drugim oblicima kršenja njihovih prava. Psihologinja Belma Žiga kaže da je kroz iskustvo spoznala je da je bosanskohercegovačko društva itekako homofobično.

“Koliko je ozbiljna psihološka borba pred svakom osobom koja mora da se nosi, čak i ako ne izađe javno ili ne izađe u svim sferama svog života iz takozvanog ormara, nego ostane zatvorena, je svakodnevni veliki stres koji osoba mora da preživljava”, navodi Žiga.

Bez obzira gdje homoseksualne osobe žive, pod stalnim su pritiskom, zbog činjenice da su po nečemu drugačije. Najglasniji su, kao i svuda u svijetu, ultranacionalisti i njihova udruženja – pod motom odbrane nacionalnog ili vjerskog identiteta. No, oni ne dozvoljavaju da ih suočite sa pitanjem – zašto mrzite nekoga zbog njegove seksualne orijentacije? To je problem i za novinare.

Urednica Federalne televizije Duška Jurišić se zapitala:

“Jesmo li mi zapravo ovdje, bez obzira na sve vođene ratove, zapravo izgubili bitku protiv homofobije? Vi sada, kada pokušavate sve te homofobe, nacionaliste, ksenofobe da izvučete na površinu i date im prostor, oni to neće. Oni su shvatili da postoje određene silnice koje im ukazuju da nije pravilno o tome govoriti. Uvjerena sam da postoji tiha većina koja ne shvata šta su prava LGBT populacije i koja to smatra neprirodnim, nezdravim i neprihvatljivim.”

Zakonska regulativa u BiH je dobra, no bosanskohercegovačke vlasti nemaju ni strategiju, ni politiku kako bi je primjenjivale u praksi. BiH želi u Evropsku uniju, a ta zajednica funkcioniše na poštivanju ljudskih prava.

“Prošle godine, Vijeće Evropske unije, usvojilo je skup smjernica koje se odnose na promociju LGBT prava. Što se tiče smjernica, ne postoji mogućnost pregovaranja kada su ljudska prava u pitanju”, kaže Andy Mc Guffie iz Delegacije Evropske unije u BiH.

U bh. društvu, na prava homoseksualaca se gleda kao uvoz sa Zapada. Pritisci, prijetnje, pa čak i batine, kojima su izloženi pripadnici gay populacije, sa sobom nose mnogo težu poruku – poruku o ograničavanju osnovnih ljudskih prava i prava izbora da budu drugačiji.