Kako je slučaj trgovine maloljetnicama u Tuzli po ko zna koji put pokazao sistemsku rodnu neravnopravnost u BiH

Piše: Amina Dizdar

Osobe muškog i ženskog spola su ravnopravne. Tako barem kaže Zakon o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine (ZORS BiH) koji se mora primjenjivati na svim nivoima vlasti, a njegove odredbe inkorporirati u zakone, politike, programe, nastavne planove, jezik, medijsko izvještavanje.

Skoro četvrtinu vijeka prošlo je od njegovog usvajanja i isto toliko njegovog ignorisanja od strane sistema. Zakon propisuje minimum mjera koje sve institucije, ali i sva druga lica, moraju poduzeti „radi eliminacije predrasuda, običaja i svih drugih praksi baziranih na ideji inferiornosti ili superiornosti bilo kojeg spola, kao i na stereotipnim ulogama osoba muškog i ženskog spola. Ovo uključuje, ali nije ograničeno na edukaciju i podizanje svijesti među državnim službenicima, u javnosti i na druge načine.“

Kroz primjere koje navodimo u analizi želimo pokazati da slučaj trgovine maloljetnicama od strane policijskih službenika Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona – osoba čiji je posao da štite stanovništvo – nije izuzetak, već logična posljedica dugogodišnjeg ignorisanja „bezazlenih“ slučajeva nasilja nad ženama i djevojčicama koji su prolazili bez adekvatnih reakcija institucija.

Diskriminacija

Zakon definiše zabranjena ponašanja koja će se smatrati diskriminacijom. Jedan od oblika diskriminacije je uznemiravanje na „osnovu spola kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe ili grupe osoba i stvoriti zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje ili kojim se postiže takav učinak“. 2022. kantonalna ministrica obavljajući svoju funkciju biva izložena seksističkim komentarima zastupnika skupštine koji nisu imali nikakav drugi cilj osim da napadnu njen lični integritet.[1] Na ovakvo ponašanje nije bilo mnogo reakcija izuzev zastupnice kantonalne skupštine, te zastupnice Parlamenta FBiH i stranačke kolegice zastupnika koja je osudila ovakvo ponašanje. Nikakve mjere nisu izrečene za ovakvo ponašanje, koje prema Zakonu o ravnopravnosti spolova BiH može i treba da bude kažnjeno[2].

Seksualno uznemiravanje je također jedan od oblika diskriminacije i predstavlja „svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne prirode kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe ili grupe osoba, ili kojim se postiže takav učinak, naročito kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje”. Ovakvo ponašanje je predviđeno kao krivično djelo u samom Zakonu o ravnopravnosti spolova BiH za koje se predviđa kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. O djelovanju sistema u cilju zaštite žrtava i sankcionisanja počinitelja krivičnog djela govori činjenica da još uvijek nemamo nikakvu informaciju o ishodu slučaja seksualnog uznemiravanja studentica na Akademiji scenskih umjetnosti UNSA[3], iako neformalno saznajemo da je predmet zatvoren i tužba odbačena, mahom zbog nepovjerenja studentica u sistem koje su zbog toga odbile da svjedoče. Ili činjenica da doktor koji je seksualno uznemiravao studenticu[4] još uvijek radi kao šef jednog od odjeljenja na Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla. Ako se prepustite pretrazi interneta o seksualnim uznemiravanjima studentica, naići ćete na brojne slučajeve širom BiH stare po 10 ili više godina koji nikada nisu dobili svoj epilog, barem ne kada je u pitanju zadovoljština žrtve. A kada institucije odbiju ozbiljno tretirati „lakše“ oblike seksualnog uznemiravanja, šalju jasnu poruku da je nasilje nad ženama i djevojčicama društveno tolerisano. U takvom ambijentu ne iznenađuju najteži oblici zloupotrebe, uključujući trgovinu maloljetnicama, gdje su počinitelji osobe koje bi trebale garantovati njihovu sigurnost.

Propusti u zaštiti od nasilja na osnovu spola su možda najvidljivi jer njihova kulminacija, odnosno ubistvo je ono što najviše odjekne u javnosti. No, propusti nisu iznenađujući s obzirom da se i među nosiocima izvršnih i zakonodavnih funkcija može pronaći nekoliko osumnjičenih za nasilje u porodici. Koristimo izraz „osumnjičenih“ isključivo kao pravni termin jer sistem nikada nije pokušao da ih adekvatno sankcioniše provodeći temeljite istrage. Najvidljivi primjer je ministar BiH kojeg je bivša supruga prijavljivala za nasilje u porodici i koji i dalje obnaša tu funkciju, a nadležno tužilaštvo je donijelo rješenje kojim tvrdi da „prijavljeno djelo nije krivično djelo“.[5] Na poziciju kantonalnog ministra imenovana je osoba za koju je postojala sumnja da je izvršio krivično djelo nasilja u porodici. Kada se tome usprotivila njegova stranačka kolegica, zaprimila je tužbu za klevetu. Sud je utvrdio da je tužba neosnovana[6] i naložio ministru da isplati tuženoj troškove postupka. Više od godinu dana ministar nije isplatio troškove suda čime je jasno pokazao da ne poštuje institucije Bosne i Hercegovine. 2021. gradonačelnik na sjednici Gradskog vijeća Zenica obraća se vijećnicima/ama riječima „svaka joj šamara traži“ kasnije se opravdavajući da nije te riječi uputio konkretnoj vijećnici već cijeloj političkoj partiji. U navedenim slučajevima nije bilo osude od strane političkih partija ili bilo kakvih sankcija. Pomenute osobe i dalje obnašaju svoje funkcije.

Poslodavcu koji je pretukao radnicu je izrečena kazna zatvora od 10 mjeseci koju ne mora odslužiti s obzirom da se radi o kazni do godinu dana, što znači da je može otkupiti. Počinitelj se teretio za krivično djelo teške tjelesne ozljede.[7]

Ovi slučajevi pokazuju da je sistem normalizovao javno ponižavanje žena i nasilje, čime je omogućeno da najranjivije kategorije postanu meta eksploatacije, jer počinitelji računaju na to da sistem neće reagovati.

Obrazovanje

Prevencija ovakvih ponašanja je predviđena djelovanjem u svim oblastima i na svim nivoima vlasti. Tako nadležne institucije moraju osigurati da nastavni planovi i programi ne prezentuju stereotipne društvene uloge muškaraca i žena. To su vlasti u BiH učinile tako što je u RS-u ukinut predmet Demokratija i ljudska prava[8], dok Ministarstvo prosvjete i kulture RS-a finansira izradu Priručnika za borbu protiv nasilja kroz podsticanje vrlina kod učenika[9]. Na ovaj način vlasti su prekršile Zakon o ravnopravnosti spolova podržavajući širenje štetnih stereotipa o muškarcima i ženama. Priručnik je objavila organizacija koja aktivno radi na sprečavanju vakcinacije djece[10] [11] i generalno širenja neistina o zdravlju[12]. Predmet Zdravi životni stilovi, koji se između ostalog bavi i prepoznavanjem rodnih stereotipa i važnosti rodne ravnopravnosti, se izučava samo kao izborni predmet[13] i to za učenike/ce od 5. do 9. razreda.

Zadatak obrazovnog sistema je da dekonstruiše rodne stereotipe, a ne da ih generiše. Zbog toga dobijamo nove generacije mladih ljudi koji u nasilju nad ženama neće vidjeti problem, a time društvo ostaje bez mehanizma prevencije. Tada najteži slučajevi, poput trgovine maloljetnicama, ostaju neprimijećeni sve dok tragedija ne izađe u javnost.

Zapošljavanje, rad i pristup svim oblicima resursa

60,7% muškaraca je zaposleno, dok za žene taj procenat iznosi 40%.[14] Jasno je da neravnopravnost postoji, a do nje najčešće dovode diskriminatorna postupanja. Stoga država, u skladu sa ZORS-om BiH mora poduzeti neophodne mjere kako bi se uklonio postojeći jaz. Neznatne su razlike u procentu iz godine u godinu, što govori da su postojeće mjere nedovoljne. Osim podsticaja za zapošljavanje, važno je osigurati zaštitu žena koje su već u radnom odnosu. Najčešći problemi s kojim se suočavaju su postavljanje pitanja o privatnom životu i planiranju porodice, često potpisivanje ugovora na određeno vrijeme kako bi poslodavac imao opciju da ne produži ugovor u slučaju trudnoće, davanje otkaza ubrzo nakon povratka s porodiljskog, nemogućnost napredovanja, odnosno dostizanje tzv. staklenog plafona. Rješavanju ovih problema mogu doprinijeti gorepomenute mjere koje imaju za cilj razbijanje stereotipa i predrasuda. Preuzimanjem jednake odgovornosti za brigu o djeci i drugim članovima/cama porodice, žene bi manje izbivale s tržišta rada, zbog čega bi imale bolje prilike za zapošljavanje i napredak. Ne postoje zvanični podaci o razlikama u platama koje primaju muškarci i žene za obavljanje istog posla, ali neka istraživanja upućuju na to da žene u prosjeku zarađuju 14,8% manje od muškaraca[15].

Ekonomski osnažene žene su žene koje će lakše postići neovisnost. Time prestaju biti laka meta nasilja i iskorištavanja. Ukoliko institucije ne rade aktivno na otklanjanju prepreka za uživanje svih radničkih prava, one indirektno doprinose stvaranju uslova u kojima žene, naročito one bez porodične podrške, postaju još ranjivije na trgovinu i seksualnu eksploataciju.

Zdravstvena zaštita

Svim osobama u BiH se garantuje jednak pristup zdravstvenim uslugama „uključujući i one koje se odnose na planiranje porodice, bez obzira na spol.“ I u ovom segmentu su prisutna ozbiljna kršenja prava, naročito u posljednje vrijeme sa sve glasnijim, iako možda ne tako brojnim, organizacijama koje zagovaraju za ukidanje prava na abortus. U Mostaru je završena kampanja „40 dana za život“ u toku koje se svakodnevno održavalo molitveno bdjenje ispred Sveučilišne kliničke bolnice Mostar. Iz inicijative “40 dana za život” naveli su da je njihov cilj zaustavljanje pobačaja, te da su pojedini/e sudionici/e utjecali na odluku pojedinih žena da odustanu od pobačaja. Iz njihove kampanje i okupljanja vidljivo je da ograničavaju pristup tačnim, provjerenim informacijama šireći neistine o abortusu i početku života, pozivajući na odustanak od odluka vezanih za tijelo i zdravlje pacijentica, kao i da narušavaju privatnost osoba koje dolaze po zdravstvene usluge u bolnicu. Javno okupljanje su održali uz dozvolu bolnice iako je donošenje rješenja o dozvoli javnog okupljanja u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova HNK. Iz MUP-a su potvrdili da oni nisu dali odobrenje za održavanje ovog skupa. U ovom slučaju odobrenje im nije ni potrebno s obzirom na zvanične stavove pojedinih ministarstava zdravstva i bolnica u BiH koji abortus nazivaju đavoljim činom[16] i ubistvom nerođenog djeteta, te navode da ne vrše abortus na zahtjev u tim ustanovama[17], čime otvoreno priznaju da krše ZORS, Zakon o zabrani diskriminacije, Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena, a samim time i Ustav BiH, te Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata[18].

Zdravstvene ustanove su također dio sistema koji treba da pruža određene usluge, ali i štiti zagarantovana prava. Kada te ustanove počnu da promovišu vlastita uvjerenja umjesto da praktikuju medicinu, tada dolazi do dodatnog urušavanja povjerenja žena i djevojaka u institucije. Time se stvara sistem u kojem se osjećaju nevidljivo, osuđeno, nepoželjno i nezaštićeno, a žrtvama nasilja otežavaju traženje pomoći.

Sport i kultura

ZORS vrlo jasno predviđa obavezu preduzimanja svih mjera u cilju sprečavanja diskriminacije na osnovu spola „radi obezbjeđenja razvoja i pružanja potpore pojedinim granama sporta ili kulturnog pravca“. Prema podacima UN Women za ženski sport BiH je tokom 2015, 2016. i 2017. izdvojila 4,63% sredstava – ostatak je dodijeljen muškim timovima.[19] Iako ne raspolažemo zvaničnim podatkom za recentni period, možemo pretpostaviti da nije došlo do željenog nivoa ravnopravnosti, što je potvrdio i zastupnik Skupštine KS koji je izjavio da priznaju „u fudbalu specifično samo muški sport“.[20]

Premda se ova oblast može činiti nepovezano s nasiljem nad ženama, ona ipak ima svoju ulogu, barem simboličnu. Kako gledamo na žene u sportu, pokazuje kako gledamo na žene uopšte. Ako institucije pridaju značaj ženskom sportu i sportskim klubovima, šalju poruku da podjednako cijene ambicije i postignuća žena i muškaraca. Naše društvo ipak od malih nogu uči žene da vrijede manje i da im se manje vjeruje, čime se stvara pogodna atmosfera za zanemarivanje njihovih ostalih prava i potreba.

Javni život i mediji

Državna tijela na svim nivoima vlasti moraju obezbijediti ravnopravnu zastupljenost oba spola, odnosno zastupljenost jednog od spolova u procentu od najmanje 40%. Bosna i Hercegovina do danas nikada nije dostigla taj procenat. Prosječna zastupljenost žena u BiH je 25%[21]. Na posljednim izborima po prvi put je izabrana žena kao članica Predsjedništva BiH. U oktobru 2025. je po prvi put u historiji BiH žena izabrana na čelo jedne političke partije. Ovi podaci najviše govore o stvarnoj posvećenosti ravnopravnosti spolova i istinskom položaju žena u bh. društvu.

U ostvarivanju rodne ravnopravnosti svi/e akteri/ke snose dio odgovornosti. Kada je u pitanju izvještavanje o aktualnim temama, mediji moraju voditi računa o podizanju svijesti o položaju žena i muškaraca i razbijanju postojećih stereotipe i predrasuda. Iako mediji postaju sve veći saveznici, ipak, zbog sve većeg broja novih portala bez transparentnih podataka o uredništvu, postaje nemoguće adekvatno pratiti i sankcionisati njihov rad.

2021. godine zenički portal objavljuje članak u kojem prenosi video s rođendanske proslave zastupnice, te u pokušaju kritikovanja njenog političkog angažmana insinuira da bi se zastupnica trebala baviti „prljavim plesom“. Na ovu vijest SOC je podnio žalbu Vijeću za štampu zbog kršnja ZORS-a BiH i Kodeksa za štampane i online medije. Vijeće je donijelo odluku u kojoj navodi da se ne radi o kršenju zakona, te da je zastupnica javna ličnost, stoga mora biti spremna na veći upliv javnosti u njen privatni život.

Mediji su dužni da prenose vjerodostojne informacije, pa bismo trebali/e očekivati da je ono što pročitamo/čujemo u medijima stvarno stanje stvari. Stoga, kada mediji sami vrše seksističke napade na žene ili ne reaguju na njih, oni ih time relativizuju, opravdavaju i šalju poruku da je degradacija žena društveno prihvatljiva. Zbog sve veće izloženosti tehnologijama, sve je veća prisutnost i uticaj različitih, neprovjerenih medija koji umanjuju ozbiljnost nasilja nad ženama i djevojčicama i prebacuju krivicu na žrtvu.

Zaključak

Ova analiza je trebala biti kratak prikaz kontinuiranog kršenja jednog od zakona u BiH kroz navođenje nekoliko primjera koji ukazuju na dugogodišnje normalizovanje seksualnog uznemiravanja, nasilja u porodici, diskriminacije žena u oblasti rada, uskraćivanja pristupa zdravstvenim uslugama, ignorisanja stereotipa u obrazovanju. Dužina teksta pokazuje da to ipak nije jednostavno uraditi zbog obima povreda koje se dešavaju godinama. Cilj nije bio pokriti sve slučajeve niti sve zakone i međunarodne standarde, već isključivo pokazati kako se sistem odnosi prema pravima žena unatoč postojanju adekvatnih zakona. Godine kršenja ljudskih prava žena, često i od predstavnika vlasti, šalju poruku da žene i muškarci ipak nisu ravnopravni članovi/ice društva i da njihovi problemi nisu prioritet. Sve dok ne dobijemo slučajeve trgovine maloljetnicama u Tuzli i spolne zloupotrebe maloljetnice u Sarajevu – tada se zbunjeno izvlače na površinu pitanja koja su trebala biti postavljena i adresirana godinama unazad. Svakako da policija, tužilaštva i sudovi imaju važnu ulogu kada govorimo o sankcionisanju ovih ponašanja, ali efikasnost sistema se ogleda i u njegovom aktivnom djelovanju u sprečavanju ponašanja kojima se narušava pravo individue na život dostojan čovjeka. Sistem je mnogo ranije zakazao i time „pripremio teren“ za eskalaciju.

 

[1] Klix, Burno u Skupštini KS: Poturak uputio neumjesne komentare o odjeći ministrice Nikolić, www.klix.ba. Preuzeto s: https://www.klix.ba/vijesti/bih/burno-u-skupstini-ks-poturak-uputio-neumjesne-komentare-o-odjeci-ministrice-nikolic/220727076, 7. 11. 2025.

[2] Zakona o ravnopravnosti spolova BiH, član 30, zvanični prečišćeni tekst (Službeni glasnik BiH, broj 32/10)

[3] Al jazeera Balkans, Tužilaštvo BiH formiralo predmet o seksualnom zlostavljanjuI, www.balkans.aljazeera.net. Preuzeto s: https://balkans.aljazeera.net/news/balkan/2021/1/29/tuzilastvo-bih-formiralo-predmet-o-seksualnom-zlostavljanju, 7. 11. 2025.

[4] Radio Sarajevo, Ispovijest studentice koju je porukama uznemiravao primarijus sa UKC Tuzla, www.radiosarajevo.ba. Preuzeto s:

https://radiosarajevo.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/ispovijest-studentice-koju-je-porukama-uznemiravo-primarijus-sa-ukc-tuzla/418512, 7. 11. 2025.

[5] Istinomer, Protiv ministra Košarca podnesene su krivične prijave za nasilje, www.istinomjer.ba. Preuzeto s:

https://istinomjer.ba/protiv-ministra-kosarca-podnesene-su-krivicne-prijave-za-nasilje/, 7. 11. 2025.

[6] Klix, Sud utvrdio da Borić nije oklevetala Magodu kada ga je nazvala nasilnikom, www.klix.ba. Preuzeto s:

https://www.klix.ba/vijesti/bih/sud-utvrdio-da-boric-nije-oklevetala-magodu-kada-ga-je-nazvala-nasilnikom/241007126, 7. 11. 2025.

[7] Klix, Amir Džafić i pravosnažno osuđen na 10 mjeseci zatvora jer je pretukao Enisu Klepo, www.klix.ba. Preuzeto s:

https://www.klix.ba/vijesti/bih/amir-dzafic-i-pravosnazno-osuden-na-10-mjeseci-zatvora-jer-je-pretukao-enisu-klepo/250415065, 7. 11. 2025.

[8] Klix, Novim nastavnim planom i programom se ukida predmet “Demokratija i ljudska prava” u RS-u, www.klix.ba. Preuzeto s: https://www.klix.ba/vijesti/bih/novim-nastavnim-planom-i-programom-se-ukida-predmet-demokratija-i-ljudska-prava-u-rs-u/250917089, 7. 11. 2025.

[9] Marijana Đurić et al, Podsticanje vrlina: Priručnik za borbu protiv nasilja kroz podsticanje vrlina kod učenika. (Srbsko sabranje Baštionik: Banja Luka, 2025). Preuzeto s: https://roditeljizapravadjece.org/wp-content/uploads/Vrlinoslov.pdf, 7. 11. 2025.

[10] Roditelji ZA prava djece, Saopštenje o održanoj konferenciji za medije i stručnom predavanju „Izazovi zaštite psihofizičkog zdravlja djece. Preuzeto s: https://roditeljizapravadjece.org/saopstenje-o-odrzanoj-konferenciji-za-medije-i-strucnom-predavanju-izazovi-zastite-psihofizickog-zdravlja-djece/, 7. 11. 2025.

[11] Roditelji ZA prava djece, Imunizacija protiv humanog papiloma virusa (HPV) – nepotrebna i opasna po zdravlje djece. Preuzeto s: zhttps://roditeljizapravadjece.org/zdravlje/imunizacija-protiv-hpv-virusa-ne/, 7. 11. 2025.

[12] Roditelji ZA prava djece, Dezinfekcija i mjere – nepotrebne i opasne po zdravlje. Preuzeto s: https://roditeljizapravadjece.org/zdravlje/dezinfekcija-i-mjere-ne/, 7. 11. 2025.

[13] SDP BiH, Noviteti u obrazovanju u FBiH: „Zdravi životni stilovi“ kao izborni predmet. Preuzeto s: https://www.sdp.ba/noviteti-u-obrazovanju-u-fbih-zdravi-zivotni-stilovi-kao-izborni-predmet/, 7. 11. 2025.

[14] Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Žene i muškarci u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 2023). Preuzeto s: https://bhas.gov.ba/data/Publikacije/Bilteni/2024/FAM_00_2023_TB_1_BS.pdf, 7. 11. 2025.

[15] Oslobođenje, Jaz se nije smanjio: Žene i dalje zarađuju manje od muškaraca, www.oslobodjenje.ba. Preuzeto s: https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/ekonomija/jaz-se-nije-smanjio-zene-i-dalje-zaraduju-manje-od-muskaraca-1026891/, 7. 11. 2025.

[16] Husarić Omerović Azra, Zagovaranje, zabranje i protivljenje abortusu u Bosni i Hercegovini, (Sarajevski otvoreni centar: Sarajevo, 2024), str. 57.

[17] Hasanbegović Vukas, Delila, Istraživanje o regulaciji, dostupnosti i praksi abortusa u Bosni i Hercegovini, (Sarajevski otvoreni centar: Sarajevo 2023). str. 40.

[18] Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata FBiH, član 7. („Službene novine Federacije BiH“, broj 40/10)

[19] Al Jazeera Balkans, (Ne)ravnopravnost spolova: Žene osuđene na mrvice, www.balkans.aljazeera.net, Preuzeto s: https://balkans.aljazeera.net/news/sports/2018/10/11/neravnopravnost-spolova-zene-osudene-na-mrvice, 10. 11. 2025.

[20] Klix, Zahiragić poručio da “ne priznaje ženski nogomet”, odmah mu stigao odgovor zastupnica u Skupštini KS, www.klix.ba, https://www.klix.ba/vijesti/bih/zahiragic-porucio-da-ne-priznaje-zenski-nogomet-odmah-mu-stigao-odgovor-zastupnica-u-skupstini-ks/250715172, 10. 11. 2025.

[21] Dizdar A, Hasanbegović Vukas D, Popov Momčinović Z, Narandžasti izvještaj 8: Izvještaj o stanju ljudskih prava žena u Bosni i Hercegovini u periodu 2022-2024. godine, (Sarajevski otvoreni centar: Sarajevo, 2025), str. 84.