10 godina SOC-a: 10 koraka do uspješne organizacije civilnog društva

SAVJETI
SOC-ovi recepti za uspjeh

Evaluacija dvogodišnjeg programskog rada Sarajevskog otvorenog centra (2015–2016) pokazala je da je šest faktora doprinijelo našem uspjehu: pristup radu s pojedincima i pojedinkama i institucijama, prepoznavanje i građenje “šampiona_ki zagovaranja”, osnaživanje drugih aktera_ki kako bi preuzeli_e odgovornost, proizvodnja znanja, interna organizacija i način rada, i povećana vidljivost. Postali smo organizacija koja ima kapacitet da zagovara te ostvari institucionalne i zakonske promjene javnih politika koje su značajne i održive. Uspjeh nam ne znači toliko ako ne možemo naučene lekcije podijeliti s drugima.

  1. Work, work, work, work, work!

Nije neuobičajeno da se u nevladinom sektoru odnos prema poslu i lična uvjerenja te aktivistički pristup stapaju. Veliki broj članova_ica SOC-a je žrtvovao i privatno vrijeme kako bi uspjeli_e u nekim nakanama. Iako smo u početku radili_e četiri sata dnevno, nakon profesionalizacije organizacije 2011. godine, rad u kancelarijama po osam i više sati dnevno isplatio se, ali samo zato što se držao strateških ciljeva, bio povezan s drugim aktivnostima, te uvijek u obzir uzimao druge aktere i analizu konteksta. Izgubljene vikende i ne brojimo!

  1. Cjeloživotno učenje

U organizaciji u kojoj je biti štreber_ka bilo poželjno, stvorila se organizaciona kultura u kojoj su sve osobe bile ohrabrene i potaknute da uče: o finesama bh. političkog sistema, zagovaranju, finansijama i administraciji, javnom komuniciranju, engleskom jeziku… Brojni su treninzi, seminari i edukativni programi koji_e smo pohađali_e, ali su posebno bitne interne edukacije u kojima članovi_ce tima stečena znanja i vještine prenose drugima. Konstantno učenje je ključno jer ni sami_e nemamo dovoljno znanja, tako da ga nikad ne smijemo prestati sa strpljenjem prenositi na mlađe, nove i neiskusnije članove_ice tima, uključujući i volonterke i volontere.

  1. “Nemogući” ciljevi

Vjerovatno ne bismo postigli_e upola onoga što jesmo da nije bilo ciljeva koji su bili postavljeni visoko, ali ne i nerealno. Ono što je nama pomoglo jeste strateški plan koji smo, uz pomoć izvana, sami_e “porodili_e”, u kojem smo posložili_e ciljeve koje bismo voljeli_e vidjeti ostvarene. Na kraju su došle aktivnosti koje su doprinosile svakom od ovih ciljeva. Ovako smo stalno mogli_e testirati da li ono što radimo vodi ka našim ciljevima, te propitivati da li nove aktivnosti koje želimo i planiramo raditi potencijalno vode ka njima.

  1. Sendvič taktike

Poznajete li dovoljno zastupnika_ca, donositelja_ki odluka? Komunicirate li s njima redovno? Informišete li ih o svom radu, pitate li ih o njihovim planovima? Koliko često konsultujete svoje krajnje korisnike_ce? Znate li njihove potrebe i možete li ih (i koliko brzo) mobilizirati da podrže vaše zahtjeve? Da li će se desiti neka promjena politika ukoliko nema društvene promjene koja ju prati? Ako se desi, da li će biti održiva? Kako mediji mogu da doprinesu promjenama koje zagovarate? Ovo je niz pitanja koja stalno sebi postavljamo jer vjerujemo da je bolje i efektivnije vršiti pritisak i tražiti promjenu i odozgo (donositelji_ke odluka) i odozdo (iz baze i zajednice za koju radimo).

  1. Dovedi stvari do kraja

Poslati dopis/mail/fax nekoj instituciji nije dovoljno. Trebate ih nazvati, provjeriti da li je stigao. I tako opet sedam dana poslije jer su velike šanse da je, recimo, ključna osoba – možda baš ona koja čita mailove – na odmoru. Mjesec dana poslije treba ponovo nazvati. Ponoviti po potrebi, sve dok ne dobijete neki odgovor. Ništa nije lakše nego zaboraviti da ste nekome poslali_e neki upit, pogotovo kad ne dobijate odgovor. Ipak, na vama je odgovornost jer vi želite odgovor, reakciju ili informacije.
Ovo pravilo pogotovo vrijedi za druge, puno kompleksnije aktivnosti, poput zagovaračkih akcija.

  1. Komunikacija ka vani

Web stranica, Facebook, YouTube, newsletter, pressice, predstavljanja, info sesije… Koristili_e smo različita sredstva i načine da svoj rad i uspjehe predstavimo drugima. Rad u nevladinoj organizaciji je često potpuna misterija za ljude izvana: šta to oni – i što je još važnije – kako rade? Naš najveći izazov je bio kako komunicirati tako da nas mogu razumjeti i donositelji_ke odluka, ali i mladi studenti_ce, i komšija frizer sa trećeg sprata. Zapamtite da je vrlo bitno biti transparentan prema svim partnerima i korisnicima_ama o načinima rada i rezultatima, te prema donatorima o utrošku sredstava. Ako dobro radite, stavite to do znanja drugima!

  1. Koalicije, inicijative, mreže

Dosta naših uspjeha se ne bi desilo bez podrške drugih organizacija civilnog društva, te aktivista_kinja. Jednostavna matematika nam govori da i druge organizacije imaju slične ili iste ciljeve te da nam udruživanje u nekim poduhvatima samo može pomoći. Odličan primjer je zagovaranje za uključivanje zločina iz mržnje u Krivični zakon FBiH jer se on nije ticao samo LGBTI osoba, već i povratnika_ca, Roma_kinja, i mnogih drugih. Na taj način i zahtjevi koji dolaze iz civilnog društva pred vlastima imaju veći legitimitet, a glas civilnog društva postaje jači.

  1. Slaviti svoje pobjede

Nakon prve tematske sjednice u bilo kojem parlamentu u BiH o pravima LGBTI osoba, a koja se desila na našu inicijativu, otvorili_e smo bocu šampanjca. Jeftinog, doduše, ali nas to nije omelo u našem slavlju. Bitno je prepoznati pobjede, koliko god se činile malim, kako bismo imale_i osjećaj da doprinosimo promjenama i da trud koji uložimo u mijenjanje društva, javnih politika i zakona nikako nije uzaludan. Takođe, rad treba da nas i uveseli i ispuni, a ako pratite ovaj savjet, to će se i desiti.

  1. Tražiti nove izazove

Nešto vam je pošlo za rukom? Odlično, idemo dalje! Proslavite, ali nemojte spavati na lovorikama. Svijet se i dalje okreće, i najvjerovatnije i dalje treba vaše djelovanje. Čitajte, pratite nove trendove i istražujte, koliko god vam to vrijeme i obaveze dozvoljavaju. Nađite vremena ako ga nemate!

  1. Znati kad stati

Ponekad su stvari jednostavno van naše kontrole. Koliko god se trudili_e, na neke promjene ne možemo utjecati u mjeri u kojoj bismo željeli_e. Kada se to desi, najpametnije je stati, triput premjeriti i evaluirati situaciju, i ako treba, jednostavno je pustiti. S druge strane, ponekad je za neke borbe potrebno restartovati stvari, pogledati ih iz druge perspektive, ako je moguće uz pomoć ljudi izvana. Svakako ne treba ići glavom kroz zid ako ne želimo da nas na kraju procesa boli glava.