Konverzivna ”terapija” u BiH: Potreban zajednički rad na suzbijanju štetnih praksi
U posljednje vrijeme Sarajevski otvoreni centar je zaprimio od LGBTI osoba zabrinjavajuća saznanja o neadekvatnom, neprofesionalnom i neetičkom postupanju određenih stručnjaka_inja iz oblasti mentalnoga zdravlja. Uvidom u opise slučajeva jasno je da se išlo u smjeru konverzivne ”terapije”, odnosno pokušaja promjene seksualnih i rodnih identiteta LGBTI osoba. Iz navedenih slučajeva je jasno da su navedeni pojedinci_ke nesenzibilizirani za rad s LGBTI osobama, a njihovi pristupi su homo/lezbo/bi/transfobni te time dodatno ugrožavajući za mentalno zdravlje.
Reparativna ”terapija” ili konverzijska/konverzivna ”terapija” predstavlja iznimno problematičan te kontroverzan oblik pseudopsiholoških i pseudopsihijatrijskih praksi. Konverzivna ”terapija” za primarni cilj ima suzbiti i ukloniti seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet pojedinca_ke. Stav nauke i struke je da takav vid postupanja naročito štetan po mnogim zdravstvenim aspektima, direktno ugrožavajući psiho-fizički integritet osobe i njezino pravo na samoodređenje.
Često oblici konverzivne ”terapije” imaju izrazito dehumanizirajuća sredstva i poprimaju odlike procesa mučenja. Sredstva koja se koriste su neprimjerena, nerijetko i brutalna, poput nepropisne primjene medikamenata i hormona, a posljedice po mentalno zdravlje osoba nad kojima se provodi su direktno vezane uz pojavu depresije te povećavaju vjerovatnost samoubojstva kod adolescenata. Ne postoji niti jedno naučno utemeljenje, a posebno fundamentalističko vjersko opravdanje, koje ide u prilog ka prakticiranju ovakvih štetnih pojava. U suzbijanju ovakve vrste ”terapije” mnoge zemlje su poduzele konkretne mjere kroz zakonska uređenja koja zabranjuju i kažnjavaju konverzijske terapije LGBTI osoba jer se duboko protive etičkim, moralnim i naučnim normama.
U narednom periodu Sarajevski otvoreni centar će djelovati na suzbijanju ovakvih praksi te naglašavanju njihove štetnosti. Pokušat ćemo utvrditi postojanje okvira za interno procesuiranje u okviru psihološke, psihoterapijske i psihijatrijske struke. Nadamo se da će naši dopisi upućeni Savezu psihoterapijskih udruženja u BiH, Društvu psihologa u Federaciji BiH i Društvu psihologa Republike Srpske potaknuti dobre prakse i zajedničku saradnju pri identificiranju mogućih smjerova djelovanja za ovakve i slične slučajeve. Ovo je tek jedan od koraka koji ćemo pokrenuti u smjeru prevencije i regulisanja štetnih pojava kao što je konverzivna ”terapija”.
konverzivna terapija