U subotu, 28. aprila, u okviru Modula Uvod u feminizam: historija, pojmovi, teorija, Miloš Urošević, aktivista Žena u crnom, održao je predavnje o radikalnom feminizmu i razgovarao sa polaznicama Feminističke škole o ključnim konceptima i pitanjima četiri glavne struje unutar ovog feminističkog pravca. U subotu 12. maja, Selma Kešetović sumira Modul 1 predavanjem o raznolikim feminističkim političkim teorijama i praksama, a Adnan Kadribašić otvara Modul 2 – Država, zakon i javne politike – predavanjem na temu: Kratki historijat i kritički osvrt na državu, pravo i javnu politiku – izazovi i mogućnosti za napredak.
Riječ radikalnog feminizma
piše: Bjanka Alajbegović
Miloš Urošević, i sam radikalni feminist, najprije je kontekstualizirao pokret radikalnog feminizma, naglasivši da on pripada drugom valu feminističkog pokreta u kojem je fokus pomjeren na privatnost i seksualnost i, samim tim, na seksualno nasilje.
Problem seksizma i seksualnog nasilja prve su aktualizirale 1967. godine aktivistice koje su djelovale u različitim borbama za građanska prava, a u kojima su bile suočene se seksizmom. Na počecima pokreta bila je značajna metoda “podizanja svijesti” na ženskim sastancima gdje su one iznosile svoja svakodnevna pojedinačna iskustva i upravo je iz te “zajedničkosti iskustva” proizašla ideja o sestrinstvu, kao i čuvena parola “lično je političko”. Tih godina otvaraju se i prva skloništa za zlostavljane žene i krizni centri. Osvijestivši da je seksualnost polje moći koje kontrolira patrijarhat, radikalne feministice su usmjerile svoju borbu prvenstveno protiv seksualnog nasilja, prostitucije, pornografije i silovanja.
Susan Griffin je precizno detektirala da “više od samog iskustva silovanja, naše živote prožima strah od silovanja”. Upravo zbog toga, 1978. godine u San Franciscu feministice su organizirale noćne demonstracije poznate kao “Take back the night”, s ciljem da se osvijesti potlačenost žene usljed straha da se nađe sama na ulici usred noći.
„Hoću primirje od dvadeset i četiri sata u kojem se neće dogoditi silovanje“ – Andrea Dworkin
“Šta znači pristanak u uvjetima neravnopravnosti?”, istakao je Miloš pitanje Catherine MacKinnon. Radikalne feministice su ustale protiv poimanja silovanja kao seksualnog zločina koji uključuje pravo na vlasništvo, što se prvenstveno odnosi na silovanje u braku, koje je do danas ostalo tabu, a kod nas je zakonom zabranjeno tek 1998. godine. S Milošem smo razgovarali i o drugim oblicima seksualnog nasilja: silovanju za vrijeme oružanog sukoba, prisilnom braku, prostituciji i trgovini djecom i ženama, polno-selektivnim abortusima, prisilnoj sterilizaciji, genitalnom sakaćenju… Poznato je da radikalne feministice pornografiju neupitno svrstavaju u oblik seksualnog nasilja i to je ostao jedan od krucijalnih problema oko kojeg se i danas lome feministička koplja.
Pokret za aboliciju prostitucije aktivira se u 19. stoljeću i pokrenule su ga feministice u Švedskoj. Naime, Švedska je 1959. godine konačno pomjerila fokus sa žena u prostituciji na korisnike te krivično djelo više nije bila prodaja nego kupovina seksualnih usluga. “Muškarci mogu baciti na koljena seksualnu industriju, ako hoće”, citirao je Urošević još jednu značajnu aktivisticu, FinnMackay. Njena konstatacija je tako jednostavna, ali i nešto što u praksi i dalje poput naučne fantastike.
Prilikom iznošenja kritika na račun radikalnih feministica, trebalo bi na umu imati činjenicu da “nisu svi muškarci nasilnici, ali većina nasilnih postupaka je učinjena od strane muškaraca”, kako je napisala je Kya Ogyn.
U subotu su izdvojena imena nekoliko feministica i aktivistica, kao i njihove knjige: Shulamith Firestone i njena “Mala crvena knjiga za žene”, Betty Friedan (“Mistika ženstvenosti”), Monika Hauser (“Ne prestajati počinjati”), Robyn Morgan (“Teorija i praksa”), Susan Brownmiller („Protiv naše volje“), a nisu izostale ni filmske preporuke: „Anonyma“, „Pustinjski cvijet“, “Dan koji nikada neću zaboraviti”.
Miloš je skrenuo pažnju i na femicid – pojam koji je Diana Russel definirala jednostavno kao “ubijanje žena jer su žene”. I statistika je nemilosrdno jednostavna: 90% žrtava trgovine ljudima su žene i djeca, pri čemu preko 80% žena završi u prostituciji. Oko 89% žrtava silovanja su žene, a 97% silovatelja ne završi u pritvoru (barem u SAD-u). Nakon svega toga, čini se potpuno trezvenim zaključiti da je daleko trenutak kada će se na radikalni feminizam moći staviti tačka.
*
Realizaciju Feminističke škole Žarana Papić finansijski podržava Švedska vlada putem Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju (Sida).