Na 55. zasjedanju CEDAW Komiteta u Ženevi, nevladine organizacije iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Cape Verde i Ujedinjenog Kraljevstva u ponedjeljak su predstavile prioritete i preporuke koje se tiču poboljšanja položaja žena u njihovim državama.
Delegatkinje neformalne mreže organizacija za ljudska prava u BiH, Edita Miftari (Sarajevski otvoreni centar), Fedra Idžaković (Prava za sve) i Minja Damjanović (Udružene žene Banja Luka), koje su radile na izradi Alternativnog izvještaja o implementaciji CEDAW konvencije i ženskih ljudskih prava u BiH, te predstavnica Asocijacije PROI, Jasmina Hasanagić, u svom usmenom obraćanju CEDAW komitetu su se fokusirale na neimplementaciju zakona koji se odnose na nasilje nad ženama, slabu kaznenu politiku koja rezultira nekažnjavanjem nasilja nad ženama, te nedovoljne i neadekvatne državne servise podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja. Napomenule su da kada podrška postoji, ona se uglavnom nudi isključivo ženama žrtvama nasilja u porodici i ženama žrtvama trgovine, dok su žene žrtve drugih oblika nasilja zanemarene. Istakle su i to da specijalizirana podrška postoji od strane nevladinih organizacija, ali da je ista slabo budžetirana, te da u najvećoj mjeri zavisi od stranih donacija i truda nevladinih organizacija. S tim u vezi, žene su obeshrabrene i u strahu od prijavljivanja nasilja. Naglasile su i da ne postoje tačni podaci o nasilju nad ženama, uglavnom zbog nepostojanja jednake metodologije prikupljanja tih podataka kao i adekvatne baze podataka. Istakle su da za marginalizirane žene postoji veća mogućnost da postanu žrtve nasilja.
Skrenule su pažnju i na problem žena u političkom životu, gdje žene nisu jednake sa muškarcima, kao i na to da ženska kvota predviđena Zakonom o ravnopravnosti spolova u BiH nikada nije poštovana. Naglasile su da su žene u političkim partijama marginalizovane i obeshrabrene, u predizbornim kampanjama nevidljive, rijetko delegirane na ministarske pozicije, a u medijima redovno izložene stereotipima. Kao gorući problem su istakle i to da su žene isključene iz svih ključnih reformi u BiH, obzirom da istima upravlja zatvoreni krug političkih lidera rezervisan isključivo za muškarce.
Veliki akcenat je stavljen i na marginalizovane žene, naročito: žene sa invaliditetom koje imaju ograničen pristup informacijama, zdravstvenoj pomoći, adekvatnoj medicinskoj opremi i educiranom osoblju; Romkinje koje su neobrazovanije i nezaposlenije od ostalih žena, a zbog tradicije i nedostatka zaštite od strane države su izložene ranim i plaćenim brakovima; nevidljive i obespravljene lezbejke, biseksualne i transrodne žene koje žive u strahu od nasilja počinjenog iz mržnje kao i svakodnevnog govora mržnje sa kojim se suočavaju; te seksualne radnice i korisnice droga koje su izložene HIV-u i drugim seksualno prenosivim infekcijama, kojima su osporena osnovna prava na zdravstvenu zaštitu, te su izložene zlostavljanju i nasilju, dok je njihovo ponašanje kriminalizirano.
Predstavnica međunarodne organizacije TRIAL, Marie-Lou Veillon, izvještavala je prema izvještaju koji je ova organizacija pripremila u saradnji sa bh. ženskim organizacijama. Ona je akcentirala probleme koje se tiču žena žrtava silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja za vrijeme rata u BiH, naglasivši da slučajevi silovanja u toku ratnog sukoba nisu tretirani kao zločini protiv čovječnosti. Nivo procesuiranja ratnih zločina vezanih za seksualno nasilje je bio vrlo nizak, a nacionalna strategija je bila vrlo spora i neadekvatna. Pristup odšteti i obeštećenju se nije poboljšao, a psihološke posljedice nisu uzimane u obzir kao osnov za beneficije. Zbog nedostatka pravne pomoći, hiljade žrtava silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja još uvijek nemaju pristup pravdi. Više informacija o jučerašnjem obraćanju CEDAW Komitetu možete pronaći ovdje.
Obraćanje Bosne i Hercegovine CEDAW Komitetu koje će se održati u petak, 19. jula, između 10 i 17 sati, možete pratiti online.