Povodom glovalne kampanje 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja 2017, Sarajevski otvoreni centar razgovara sa Jasnom Duraković, zastupnicom u Parlamentu Federacije BiH i predsjedavajućom Komisije za jednakopravnost spolova Predstavničkog doma, o trenutnom stanju i problemima vezanim za nasilje u porodici u Federaciji BiH.

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH usvojen je 2005. godine. Krivični zakon FBiH jasno definira krivično djelo nasilja u porodici. Ovom regulativom je isto sankcionirano, a mjere prevencije, koje smo obavezni provoditi i prema Konvenciji Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija), i dalje izostaju. To se ponajprije očituje u pravnom statusu i radu sigurnih kuća u BiH. Kakav je trenutno njihov status i koji su gorući problemi sa kojima se sigurne kuće pa samim tim i žrtve nasilja suočavaju?

Sigurne kuće u Federaciji BiH se i dalje nalaze u nepovoljnom položaju zbog neriješenog formalno-pravnog statusa i nedostatnih budžetskih sredstava koja su potrebna za njihovu održivost. Iako je temeljni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici donesen još 2013. godine,  formalno je unaprijedio zakonske okvire za sistemsku borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama, no, na žalost, još uvijek se ne rješava ovo pitanje finansiranja sigurnih kuća. Federacija i dalje ovo ne prepoznaje kao krucijalni problem u društvu i ne shvata ozbiljno. Naime, činjenica je da se još nije pristupilo sistemskoj borbi i prevenciji nasilja u porodici, niti se sigurne kuće dovoljno prepoznaju kao jedina mjesta gdje žene žrtve nasilja mogu pronaći sigurno utočište.

Znamo da je finansiranje iz javnih budžeta jedan od osnovnih preduvjeta za sveobuhvatan rad i funkcioniranje sigurnih kuća. Kakva je trenutna situacija u pogledu finansija, šta kaže zakon, a kakvo je realno stanje, prema vašim saznanjima?

Poznato nam je da je finansiranje iz javnog federalnog budžeta jedan od temeljnih preduslova za rad i funkcionisanje sigurnih kuća u Federaciji BiH. U Zakonu je predviđeno da 70 posto troškova rada sigurnih kuća snosi Federacija BiH, a 30 posto troškova da pokrivaju kantoni. Zakon je predvidio i jasnu obavezu da se usvoje podzakonski akti kojima će se jasno urediti osnivanje, rad i finansiranje sigurnih kuća, kao i standardi koji moraju biti ispunjeni da bi jedna sigurna kuća bila akreditovana i mogla dobiti podršku. Rad sigurnih kuća u Federaciji prepušten je samoregulaciji, a po njihovim analizama, njihovi godišnji troškovi iznose oko 240,000 KM, što FBiH ne može omogućiti. U ovim propisima sredstva koja bi se izdvajala na godišnjoj osnovi za sve sigurne kuće u FBiH su u iznosu od 160,000 KM što je potpuno apsurdno, s obzirom da to ne može pokriti godišnje troškove čak ni jedne sigurne kuće, a kamoli njih šest na nivou Federacije. Dakle, sigurne kuće se suočavaju sa velikim problemom finansiranja zbog kojeg je ugrožen njihov opstanak.

Standardi za osnivanje, upravljanje i zatvaranje sigurnih kuća su dokument koji je neophodno usvojiti i provoditi, da bi sigurne kuće adekvatno pružile pomoć i zaštitu žrtvama nasilja u porodici. Da li su isti usvojeni?

Ni ovo pitanje do danas nije riješeno. I poslije skoro godinu ipo nisu usaglašeni stavovi ispred dva resorna ministarstva koja bi bila zadužena za ovu problematiku, a to su Ministarstvo rada i socijalne politike i Ministarstvo pravde kao predlagač. Naime, nema usaglašenosti na nivou kantona kad  je u pitanju finansiranje sigurnih kuća.

S obzirom da je proces unapređenja sveopćeg stanja sigurnih kuća u Federaciji BiH zakočen, neprovođenjem Zakona i nedonošenjem odgovarajućih podzakonskih akata, da li nam možete reći gdje je proces stao i kako ponovo pokrenuti ovo pitanje u parlamentarnim klupama i nadležnim ministarstvima?

Proces je obustavljen na nivou kantona i problema sa finansiranjem, koliko je meni poznato. Potrebno je ponovo pokrenuti javne rasprave po ovom pitanju i uputiti apel resornim ministarstvima da konačno preuzmu kontrolu i naprave neki monitoring.

S obzirom na ovaj problem, i vašu funkciju predsjedavajuće Komisije za jednakopravnost spolova Predstavničkog doma i zastupnice, koji su koraci koje Komisija i Parlament kao cjelina mogu i trebaju napraviti u narednom periodu?

Već sam u raspravi oko Nacrta budžeta postavila pitanje zašto se ovo ne rješava, a toliko vremena je prošlo, i zašto ponovo nisu predviđena projektovana sredstva za osiguravanje rada i postojanja sigurnih kuća u Federaciji BiH. Moj sljedeći potez će biti razgovor sa resornim ministrima i zagovaranje da se ova rasprava ponovo otvori u cilju pronalaska idejnog rješenja za opstanak i održavanje sigurnih kuća u FBiH.