U narednom periodu ćemo objavljivati tekstove iz našeg Godišnjeg izvještaja o stanju ljudskih prava LGBTI osoba – Rozi izvještaj 2017.

Adekvatna regulacija krivičnih djela izazivanja mržnje i poticanja na nasilje u krivičnim zakonima entiteta i Brčko distrikta

Sarajevski otvoreni centar, u okviru Koalicije za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje, od 2013. godine zagovara regulaciju krivičnih djela počinjenih iz mržnje, ali i izazivanja mržnje i poticanja na nasilje. U toku 2016. godine Sarajevski otvoreni centar je uz saradnju sa Gender centrom Republike Srpske radio na uključenju amandmana Koalicije u Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Republike Srpske, te je ostvario uspješnu saradnju sa članovima radne grupe za izradu ovog zakona. Početkom 2017. godine Sarajevski otvoreni centar i Asocijacija za demokratske inicijative održali su sastanak s predstavnikom Federalnog ministarstva pravde gdje su takođe predstavili amandmane Koalicije na Krivični zakon FBiH te zagovarali njihovo usvajanje.

Izmjene koje Koalicija predlaže uključuju unapređenje krivičnog djela izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti u krivičnim zakonima entiteta i Brčko distrikta tako da ono uključuje svako izazivanje mržnje, razdora ili netrpeljivosti među različitim društvenim grupama u BiH, te da umjesto samo sadašnja tri, pokrije sve zaštićene karakteristike koje su predviđene i regulacijom krivičnih djela počinjenih iz mržnje.

Neophodno je da se krivičnim zakonima entiteta i Brčko distrikta adekvatno regulišu izazivanje mržnje i poticanje na nasilje, da bi se spriječila nekažnjivost ovih krivičnih djela motivisanih homofobijom i transfobijom, kao i da bi se prevenirala eskalacija ovakvih ponašanja u krivična djela motivisana mržnjom.

 

Akcioni plan za ravnopravnost LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini

Iako su u godišnje operativne planove za ravnopravnost spolova Vlade Republike Srpske i Vlade Federacije BiH za 2016. godinu prvi put uključene konkretne aktivnosti koje se odnose na ljudska prava LGBTI osoba, borba za ravnopravnost LGBTI osoba ipak zahtijeva intenzivnije aktivnosti i sistemski pristup.

S tim u vezi preporučujemo da se, prateći Preporuku CM/Rec(2010)5 Komiteta ministara_ica Vijeća Evrope državama članicama o mjerama za suzbijanje diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, i vodeći se obavezom implementacije mjera iz Akcionog plana realizacije prijedloga mjera za sprečavanje pojava diskriminacije u BiH, izradi višegodišnji Akcioni plan za ravnopravnost LGBTI osoba koji će u ključnim oblastima odrediti jasne aktivnosti koje se moraju poduzeti od strane države, entiteta, Brčko distrikta i kantona. Kako promjene i aktivnosti više ne bi zavisile od inicijativa individua iz organizacija civilnog društva te pojedinih dobronamjernih (osoba iz) institucija, potrebno je napraviti jasan plan na čemu se radi i ko je odgovoran za koju aktivnost. Samo tako se može doći do sistemskog poboljšanja ljudskih prava i društvenog prihvatanja LGBTI osoba.

 

Zakonsko uređivanje životnih zajednica osoba istog spola

LGBTI osobe, a samim tim i istospolni parovi bosanskohercegovačka su realnost i sastavni dio društva. Nažalost, važeći pravni okvir ne normira njihove međusobne odnose. Istospolne stabilne emocionalne zajednice porodičnog života tako nemaju mogućnost koristiti svoja ustavom garantovana prava na ličnu slobodu i sigurnost, na privatni i porodični život odnosno dom, na zasnivanje porodice, zaštitu stečene imovine ili na slobodu kretanja i prebivališta isključivo zbog svoje seksualne orijentacije. Kao članica Vijeća Evrope koja teži ulasku u Evropsku uniju, BiH će u narednom periodu morati usvojiti zakonski okvir kojim će regulisati porodična prava istospolnih parova u BiH. Evropski sud za ljudska prava više puta je u svojim presudama, a naročito posljednjom presudom u slučaju Oliari protiv Italije, potvrdio da se istospolne zajednice života smatraju porodičnim životom i da u cilju otklanjanja kršenja prava na porodični život, garantovanog Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, države moraju pravno regulisati istospolne zajednice dajući im minimalno isti opseg prava i obaveza kao vanbračnim zajednicama. Uzimajući u obzir da je u Ustavu BiH određeno da će se Evropska konvencija o ljudskim pravima direktno primjenjivati i da ima pravnu snagu iznad svih ostalih zakona, ovakva obaveza se odnosi i na njene entitete. Prema tome, jasno je da institucije BiH i njenih entiteta imaju obavezu regulisanja istospolnih zajednica života, kako zbog unapređenja svog zakonodavstva tako i radi ostvarivanja ravnopravnosti i što višeg standarda zaštite ljudskih prava svojih građana i građanki.

 

Zakon(i) o rodnom identitetu

Trans* osobe u BiH diskriminisane su u mnogim oblastima života zbog svog rodnog identiteta i rodnog izražavanja, te ostavljene da se konstantno suočavaju s pravnim vakuumom koji postoji u oblasti regulacije pravne promjene spola. Trans* osobe u BiH oznaku spola u svojim ličnim dokumentima i jedinstveni matični broj mogu promijeniti tek nakon izvršene medicinske prilagodbe spola. Ova izmjena vrši se prema procedurama određenim u ministarstvima zdravstva, koja vrše pregled dokumentacije donesene iz inostranstva, i u ministarstvima unutrašnjih poslova, koja poništavaju stari i izdaju novi jedinstveni matični broj i rješenje na osnovu kojeg osoba može promijeniti ostale lične dokumente. Nepostojanje medicinske i finansijske podrške za transrodne osobe ovaj dugotrajni proces dodatno produžuje i otežava. I endokrinološka terapija i hirurški zahvati moraju se obavljati u inostranstvu, jer to u BiH nije moguće, a zvanični sistem zdravstvenog osiguranja te troškove ne pokriva. To znači da osoba sama snosi troškove svoje tranzicije, uz dodatne troškove koje česti odlasci kod inostranih specijalista donose sa sobom.

Neophodno je da BiH, njeni entiteti i Brčko distrikt regulišu pravnu promjenu spola tako da prepoznaju posebnu ranjivost trans* osoba u procesu tranzicije te da se donesu zakoni kojim će se eksplicitno regulisati prava i slobode transrodnih i transeksualnih osoba. Ovim zakonima potrebno je na sistemski i sveobuhvatan način regulisati procedure promjene imena, oznake spola i jedinstvenog matičnog broja u svim ličnim dokumentima, te je potrebno omogućiti trans* osobama da oznaku spola izmjene u procesu tranzicije bez čekanja na potpunu medicinsku prilagodbu, kako bi se izbjegla dodatna diskriminacija.