U narednom periodu ćemo objavljivati tekstove iz našeg Godišnjeg izvještaja o stanju ljudskih prava LGBTI osoba – Rozi izvještaj 2017.

Pravni okvir i društvena stvarnost

Uvrštavanjem spolnih karakteristika kao zabranjenog osnova diskriminacije kroz Izmjene i dopune Zakona o zabrani diskriminacije u BiH, zakonodavac je prepoznao i stao u zaštitu interspolnih osoba. Ovo je svrstalo Bosnu i Hercegovinu među mali broj zemalja u Evropi koje su eksplicitno zaštitile interspolne osobe u svom antidiskriminacijskom zakonodavstvu, što predstavlja izuzetno pozitivan korak u borbi za zaštitu interspolnih osoba. Ipak, pored navedenih pomaka, niz je problema i prepreka s kojima se interspolne osobe susreću, što ih i dalje svrstava u izuzetno ranjivu skupinu. U široj javnosti o temi interspolnosti gotovo da nema riječi, što uz nedostatak informacija o interspolnosti i problemima s kojima se susreću čini interspolne osobe gotovo potpuno nevidljivim i isključenim u bosanskohercegovačkom društvu. U stručnoj literaturi, školskim i fakultetskim udžbenicima te među medicinskim radnicima, i dalje je moguće susresti se s pojmom hermafroditizam i pseudohermafroditizam za interspolne osobe iako su ovi pojmovi netačni, naučno neutemeljeni i stigmatizirajući za interspolne osobe.

Nadalje, medicinske procedure o tome kako se tretiraju različiti slučajevi interspolnosti i dalje nisu jasno propisane niti su poznate javnosti. Postoji velika bojazan da se u javnim medicinskim ustanovama vrše tzv. operacije normalizacije spola, odnosno medicinski i hirurški tretmani nad novorođenčadima koji su vođeni isključivo potrebom estetskog prilagođavanja izgleda bebe i njenih spolnih karakteristika muškom i ženskom spolu u skladu sa društvenim očekivanjima bez da je zdravlje bebe ugroženo. Ovo se kosi sa pristupom koji zagovaraju ljudskopravaške organizacije, ali i veliki broj medicinskih radnika, a koji kaže da, kada ne postoji medicinska hitnost, bilo kakve estetske medicinske zahvate je potrebno odložiti do momenta kada dijete može da da svoju informiranu saglasnost.

 

Istraživanje

Sarajevski otvoreni centar je u sklopu istraživanja položaja interspolnih osoba[1] tokom 2016. godine kontaktirao 27 zdravstvenih ustanova u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu sa pitanjima o broju slučajeva rođenja novorođenčadi koja se mogu okarakteristati kao interspolna, kakva je procedura postupanja u takvim slučajevima i da li se tada vrše estetske operacije normalizacije spola. Odgovor je poslalo 7 zdravstvenih ustanova i to: Univerzitetski klinički centar Tuzla, Županijska bolnica Orašje, Kantonalna bolnica Goražde, Unverzitetski klinički centar Republike Srpske u Banjoj Luci, bolnica „Dr. M. Stojanović“ iz Prijedora, bolnica „Sv. A. Luka“ Doboj, te iz Brčko distrikta JZU „Zdravstveni centar Brčko“.

U navedenim odgovorima je potvrđeno u 4 od 7 ustanova da su u dosadašnjem radu imali zabilježene slučajeve rođenja interspolne novorođenčadi. Ovaj podatak, iako daje samo djelimičnu sliku o ukupnom broju slučajeva interspolnosti u BiH, ipak potvrđuje pretpostavku da su ovakvi slučajevi češći nego što se pretpostavljalo. Prema pojedinim medicinskim procjenama, ali i podacima aktivista, rodi se 1 interspolna na 2000 osoba tipično muškog ili tipično ženskog spola. Ako uzmemo u obzir da je broj novorođenčadi u BiH na godišnjem nivou oko 30 000, za pretpostaviti je da se godišnje u BiH rodi oko 15 beba sa varijacijama u spolnim karakteristikama, odnosno 15 interspolnih osoba.

Još jedan od zaključaka iz dobijenih odgovora je i taj da se interspolna novorođenčad upućuju u veće kliničke centre u Sarajevu, Tuzli, Banja Luci, ali i izvan države. Tako je jedna od bolnica navela da je česta praksa da se roditelji s djetetom šalju u Beograd u UDK Tiršovu i Institut za majku i dijete. Iz ovoga se nameće zaključak da bi glavni fokus budućeg djelovanja po pitanju interspolnih osoba trebao biti usmjeren prema gore navedenim većim kliničkim centrima u Sarajevu, Banja Luci i Tuzli.

Pitanje procedure i transparentnog tretiranja slučajeva kada se dijete rodi sa spolnim karakteristikama koje odstupaju od medicinski ustaljenih definicija muškog i ženskog spola i dalje je ostalo nerazjašnjeno. Iz odgovora je izvjesno da ne postoji jasan i propisan način postupanja u ovakvim slučajevima. Ovo ostavlja prostor za olako odlučivanje doktora na hirurške zahvate i druge medicinske tretmane koji nisu neophodni za zdravlje djeteta. Nepoznato je da li je roditeljima pružena adekvatna podrška u vidu psihološkog i medicinskog savjetovanja, a što je neophodno da bi mogli donijeti odluku u najboljem interesu dijeteta. Stoga, ovo je jedno od pitanja na kojem će biti neophodno dosta rada. Prije svega, ostvarivanje jačeg kontakta i saradnje sa kliničkim centrima, senzibilizacija medicinskih radnika ali i uključivanje relevantnih institucija kao što su ministarstva zdravstva te Institucija ombudsmena za ljudska prava.

 

Smjernice za djelovanje

• Saradnja sa medicinskim ustanovama i stručnjacima_ stručnjakinjama, rad na informisanju i senzibilizaciji u vezi s problemima interspolnih osoba te revidiranje medicinskih klasifikacija i izbacivanje iz upotrebe zastarjelih pojmova poput hermafrodit i
• Transparentno i dostupno informisanje o procedurama i medicinskom tretmanu u slučaju rođenja interspolnih osoba i zabrana medicinski nepotrebnih hirurških zahvata i medicinskih tretmana normalizacije spola u zdravstvenim ustanovama nad interspolnim osobama bez njihove pune i informisane saglasnosti.
• Uključivanje državnih organa (ministarstva zdravstva) i državnih tijela nadležnih za zaštitu ljudskih prava (ombudsmena) u zaštitu interspolnih osoba.

[1] Tijela koja nadilaze binarnost: Preporuke za unapređenje pravnog i medicinskog pristupa interspolnim osobama u BiH – http://soc.ba/site/wp-content/uploads/2017/01/HRP_tijelo_01_18.01.2017._web.pdf