INTERVJU

Dobrila Govedarica, izvršna direktorica Fonda otvoreno društvo u Bosni i Hercegovini, donatorka i dugogodišnja prijateljica Sarajevskog otvorenog centra, povodom obilježavanja desetogodišnjice rada SOC-a osvrnula se na progres koji je ova organizacija ostvarila u kratkom vremenskom periodu, od početaka obilježenih sitnim koracima i s malobrojnim timom, do iznimnih rezultata od kojih dobrobiti već danas ima cijelo bosanskohercegovačko društvo

Razgovarala: Tamara Zablocki

Fond otvoreno društvo već dugi niz godina podržava rad Sarajevskog otvorenog centra. Kakav ste potencijal u počecima vaše saradnje prepoznali u SOC-u, tada predvođenim osnivačem Sašom Gavrićem?

DOBRILA GOVEDARICA: Sarajevski otvoreni centar je još od svojih samih početaka znao da smo mi organizacija spremna da pomogne djelovanje udruženja koja rade u pravcu zaštite ljudskih prava LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini, budući da smo podržavali i prvo takvo ovdašnje udruženje, Udruženje Q, te organizaciju prvog Queer Festivala u Sarajevu, koji, nažalost, nije prošao kako smo se nadali/e. Sarajevski otvoreni centar i njegovog pokretača Sašu Gavrića upoznali/e smo u počecima njihovog djelovanja, u okviru obrazovanja. Oni su se u to vrijeme još kretali/e sitnim koracima i obratili/e su nam se za pomoć kod štampanja priručnika koji se bavio kulturom religija. Već tada mi je bilo jasno da je riječ o ljudima koji imaju daleko šira interesovanja od samih LGBTI prava. Njih je, zapravo, zanimalo ovo društvo u svojoj cjelini, bez obzira na to što su sami/e pripadali/e jednoj stigmatiziranoj manjini i što su kasnije, u toku svog strateškog razvoja, određene teme morali izbaciti, a na druge se fokusirati.

Sarajevski otvoreni centar ste podržavali kroz ključni period jačanja i profesionalizacije. Danas vidimo rezultate tog napretka: SOC je utjecajni faktor u bh. društvu, kad su u pitanju poštivanja prava LGBTI osoba. Kako ocjenjujete napredovanje SOC-a kroz godine?

Vrlo mladi tim Sarajevskog otvorenog centra je, krećući se najprije malim koracima, do danas uspio izgraditi respektabilnu organizaciju koja, po mom mišljenju, po svom radu, rezultatima rada, transparentnosti, organizovanosti, spada u red pet ili najviše deset najboljih organizacija civilnog društva u Bosni i Hercegovini

DOBRILA GOVEDARICA: U vrijeme našeg spomenutog prvog susreta, Sarajevski otvoreni centar je bio mala organizacija od samo nekoliko ljudi. Mi u Fondu otvoreno društvo bili/e smo zabrinuti/e, misleći da se poslije te 2008. godine, kada je pokušana organizacija Queer Festivala u Sarajevu, još jako dugo neće pojaviti organizacija koja će se baviti LGBTI problematikom i koja će uspjeti ući u javni diskurs. Međutim, desilo se čudo zvano Sarajevski otvoreni centar, koji je to uspio u relativno kratkom roku. Fascinantno je to što su oni/e u samo nekoliko godina uspjeli/e da oforme tim, da prikupe informacije koje su im važne za djelovanje, da rade sjajne analize zakona i javnih politika, da objavljuju sjajne publikacije i to ne samo o LGBTI pravima, nego i o pravima žena i feminizmu, jer to ovdje nije uobičajeno. Znate, napraviti samo jednu publikaciju je veliki posao, čak i za organizacije kojima je neka vrsta izdavaštva jedini posao, jer morate imati znanje o sadržaju, o uređivanju, a i publikaciju znati napraviti tako da ona kasnije vrši svoju funkciju radi koje je i nastala. Velika većina, gotovo sve organizacije civilnog društva, nisu sposobne da analiziraju legislativu, da daju neki prijedlog koji je utemeljen i argumentovan, da ga artikulišu na pravi način, a Sarajevski otvoreni centar je to u kratkom roku naučio i dokazao da može, a potom se posvetio zagovaranju koje je sljedeći korak u istom procesu. Zagovaranju se gotovo niko od ostalih organizacija ne posvećuje, jer je to ono što je najteže. Treba vući za rukav parlamentarce/ke, političare/ke koji/e nisu čak ni prijatelji/ce ideje, treba biti odbijen pet puta, pa šesti put eventualno dobiti priliku za razgovor. To je za bilo koju temu, a ne samo za prava LGBTI osoba, najteži dio posla, jer morate moliti za razgovor o nečemu što bi trebalo biti opće dobro, dok vas ljudi odbacuju. U ubjeđivanju je ključ. Vrlo mladi tim Sarajevskog otvorenog centra je, krećući se najprije malim koracima, do danas uspio izgraditi respektabilnu organizaciju koja, po mom mišljenju, po svom radu, rezultatima rada, transparentnosti, organizovanosti, spada u red pet ili najviše deset najboljih organizacija civilnog društva u Bosni i Hercegovini. Ja sam u ovom poslu već 25 godina i upoznala sam bezbroj nevladinih organizacija, ali sam vrlo rijetko viđala tako progresivan razvoj i takvu posvećenost kakvu sam vidjela u Sarajevskom otvorenom centru, pri čemu treba uzeti u obzir i to da su oni/e, u vrijeme kad su počinjali/e, svi/e bili/e jako mladi/e, u svojim dvadesetim godinama i s jako malo radnog i životnog iskustva. U samo pet godina, uspjeli/e su napraviti stvarne rezultate kojima se neke organizacije koje u Bosni i Hercegovini djeluju dvadeset godina ne bi mogle pohvaliti.

Ne zanosim se mišlju da je situacija u Bosni i Hercegovini za LGBTI osobe automatski bolja, jer za to treba vremena, ali je Sarajevski otvoreni centar najzaslužniji što su stvoreni uslovi da osoba čija su prava ugrožena zbog toga što jeste LGBTI osoba može zakonski rješavati svoj problem

Šta mislite da je bilo ključno za takav kontinuiran uspon Sarajevskog otvorenog centra?

DOBRILA GOVEDARICA: Sigurna sam da je na takav put Sarajevskog otvorenog centra u velikoj mjeri utjecao sam osnivač organizacije, Saša Gavrić, koji je očito znao odabrati i pravu osobu koja će ga naslijediti na poziciji, Eminu Bošnjak. Jednostavno, takve priče uvijek počinju s jednim čovjekom, jer jedan čovjek ima viziju, želju da nešto napravi, okupi tim koji mu odgovara i krene raditi. Saša Gavrić je imao viziju, podršku svog tima, ali i specijalnu emocionalnu inteligenciju koja je odredila njegovo umijeće komuniciranja s ljudima. Rijetko je ko, bez obzira koliko imao rigidne stavove po pitanju seksualnih i rodnih manjina, mogao odoljeti njegovom šarmu, argumentima i cjelokupnom nastupu. Fascinantno je bilo gledati ga kako razgovara s parlamentarcima/kama, policajcima/kama i drugim skupinama za koje mislimo da su iza crte kad je u pitanju priča o LGBTI pravima. Sjetite se samo izjava političara/ki u vezi s Queer Festivalom, kada ih je trebalo podsjetiti i na Ustav i na Konvenciju o zaštiti ljudskih prava. A onda se odjednom pojavio Sarajevski otvoreni centar sa Sašom Gavrićem na čelu i sve to skupa demontirao. Naravno, ja ne mislim da je danas situacija idealna, ni da će u skorije vrijeme postati idealna, ni da će konzervativno razmišljanje o seksualnim manjinama nestati, ali mislim da su ljudi koji donose odluke, a i dobar dio građanstva, zahvaljujući SOC-u čuli za seksualne manjine, čemu je svakako doprinijelo i poboljšanje ukupne atmosfere u regionu kad je u pitanju vidljivost LGBTI osoba. Još uvijek ne mogu zamisliti dan kada će u Sarajevu biti održana povorka ponosa, ali stvari se ipak mijenjaju nabolje.

Zašto ne možete zamisliti dan kad će Sarajevom proći povorka ponosa?

DOBRILA GOVEDARICA: Zato što se bojim da ne bi izašlo dovoljno hrabrih pripadnika i pripadnica seksualnih manjina koji/e bi morali/e predvoditi povorku, jer nije dovoljno da na povorku dođem ja i stotine sličnih meni u vidu podrške. A pripadnici i pripadnice seksualnih manjina ne bi izašli iz različitih razloga: porodičnih odnosa, situacije na poslu, i ja svakako mogu razumjeti te ljude, ne osuđujem ih jer sam svjesna da čovjek mora procjenjivati šta dobija, a šta gubi u životu. Stanje duha u Bosni i Hercegovini je takvo da mi se ponekad čini kako smo se, u odnosu na vrijeme kada sam ja bila mlada, vratili nekih sto godina unazad, a budući da primjećujem kako se teorija evolucije izbacuje iz školskog programa, pitam se dokle ćemo stići. I upravo u takvom okruženju, Sarajevski otvoreni centar je uspio da napravi velike stvari, od amandmana na Zakon o zabrani diskriminacije pa nadalje, u kojima su imali ključnu ulogu. Njihovi amandmani su prošli kroz legislativni proces i prihvaćeni su, a da nije bilo njih, ne bi ih imao ko ni zagovarati. Zato mislim da je to fantastična stvar za Bosnu i Hercegovinu. I zbog toga kažem da su važne male grupe hrabrih ljudi, najprije individualno hrabrih, a potom i udruženih.

Šta Vam se čini nekim od najvažnijih postignuća u djelovanju Sarajevskog otvorenog centra kad je u pitanju svakodnevni život LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini?

DOBRILA GOVEDARICA: Edukacija policije i medicinskog osoblja je bila veoma važna u radu Sarajevskog otvorenog centra, ali već i činjenica da su rukovodioci/teljice pristali/e na tu edukaciju govori mnogo o sposobnostima tima SOC-a. To što je MUP Kantona Sarajevo prihvatio da bude dio te priče je, rekla bih, revolucionarno, jer su na taj način policijski/e službenici/e senzibilizirani/e za pitanja koja se tiču LGBTI osoba. Jer, vrlo je važno da su senzibilizirani oni ljudi od kojih će možda pripadnicima/cama seksualnih manjina jednom zatrebati pomoć, a to su pripadnici/e policije i medicinski/e radnici/e. Ako zakone ostavimo po strani, jer zakoni u ovoj zemlji često ostaju mrtvo slovo na papiru, neposredni ljudski kontakt u kakav pripadnici/e potpuno stigmatizirane grupe dolaze s policijom i medicinskim radnicima/cama znači veliku hrabrost i psihičku stabilnost, stoga je vrlo važno kakav je odziv te policije i medicinskog osoblja. U ovakvom društvu nije bilo nimalo jednostavno doći do toga da policajci/ke i medicinski/e radnici/e prođu obuku koja će im pomoći da adekvatno odgovore na probleme LGBTI osoba. Ne zanosim se mišlju da je situacija u Bosni i Hercegovini za LGBTI osobe automatski bolja, jer za to treba vremena, ali je Sarajevski otvoreni centar najzaslužniji što su stvoreni uslovi da osoba čija su prava ugrožena zbog toga što jeste LGBTI osoba može zakonski rješavati svoj problem. Do jučer ta osoba nije imala zakonski način da to riješi.

Šta Sarajevskom otvorenom centru predstoji u budućem radu? Koji bi to bili njihovi naredni ciljevi za koje mislite da bi bili važni za bosanskohercegovačko društvo?

DOBRILA GOVEDARICA: Prihvatanje LGBTI zajednice kao potpuno ravnopravne u društvu je ogroman civilizacijski pomak i to je svakako dugoročni posao. Iz razgovora sa članovima i članicama Sarajevskog otvorenog centra o njihovim budućim planovima saznala sam da su im budući planovi vezani za zakon o istospolnim zajednicama. Moje mišljenje je da će u tome iz trećeg puta i uspjeti. Prvi put će naići na jako lošu reakciju: ne vjerujem da će iko u parlamentu o tome htjeti ozbiljno da razgovara, a u desnim medijima će biti vrlo ružnih tekstova. Pri drugom pokušaju, to će već biti stara priča, a u parlamentu će biti moguće ubijediti jednu grupu u značaj tog zakona. Treći put će sigurno uspjeti, jer će se, makar se nadam, napokon promijeniti generacija političara/ki, neće ovi isti sjediti u parlamentu, a ostatak svijeta će otići tako daleko kad su u pitanju prava LGBTI osoba, da će mogućnost istospolne zajednice biti vrlo mali pomak. Svijet je već i otišao daleko: moj kolega u Španiji je gay, ima partnera i usvojeno dvoje djece. To ondje nije ništa revolucionarno, a njihovi roditelji se prema njima i prema djeci ponašaju kao što bi se ponašali roditelji bilo kojeg bračnog para kojeg poznajemo. Tako i treba biti, jer ako ja svojim načinom života ne ugrožavam nikoga, ko ima pravo da se u njega miješa i određuje mi kako ću živjeti? Vjerujem da će se ta svijest povećati i kod nas u narednih deset godina, te da bi tada moglo uslijediti i donošenje zakona o istospolnim zajednicama. Vjerujem da je prednost današnjih generacija u tome što su im sve informacije dostupne zahvaljujući internetu, što onemogućava da ostanete mimo svijeta.

Pia Hallonsten, prva sekretarka Švedske agencije za međunarodnu razvojnu saradnju (SIDA), Ambasada Švedske u BiH

SOC pokazuje kako dobro postavljen sistem daje dobre rezultate

Kao zaposlenici SIDA-e, bila mi je čast i privilegija pratiti SOC-ov put tokom protekle tri godine. On na jasan način pokazuje kako dobro postavljen sistem daje dobre rezultate.

Teorija promjene, jasna matrica rezultata sa dobrim indikatorima, praćenje provedbe, jako i angažirano upravljanje, stabilne interne procedure, transparentnost, osiguranje održivih rezultata, zasnivanje novog strateškog plana na rezultatima i naučenim lekcijama – sve je ovo školski primjer kako planiranje, te dobro osmišljen strateški plan sa izuzetnim okvirom rezultata postavlja savršene uslove za institucionalnu podršku. Voljela bih da sva podrška civilnom društvu može izgledati ovako. Iz ovog primjera mi je savršeno jasno kako se, uz pretprocjenu i za unaprijed formulisan okvir rezultata, isplati dati stratešku donatorsku podršku.