zenskaposla.ba, 18.10.2013. – Bog na nebu, kralj na zemlji, muškarac u kući

zlatiborka zenska poslaPiše: Sanela Gojak

De(kon)strukcija roda- religijska perspektiva bila je tema u okviru drugog izlaganja ciklusa “Neko je rekao feminizam” o kojoj je govorila dr.sc. Zlatiborka Popov Momčinović, profesorica Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, u četvrtak (17. oktobar) u sarajevskom Kriterionu, u organizaciji Sarajevskog otvorenog centra.

Svoje predavanje o religiji i položaju žene u njoj, odnosno, općenito u društvo otpočela je rečenicom njemačke feminističke teologinje Dorothee Solle: “Ne želimo mi dio kolača, već da napravimo novi.“

“To je poruka ženskog angažmana u okviru vjerskih zajednica, ali i u okviru psihološkog diskursa”, pojasnila je profesorica Popov Momčinović.

Ona tu ne vide žena kao tri liderke na bilo kojim funkcijama, ili na ministarskim pozicijama, već smatra da su one to pozvane, ali i prozvane od strane Boga, ili onih koji vjeruju u Boga, odnosno od društva da naprave promjene u ovom društvu koje sve više tone u beznađe.

Kao njemački đak, kako je rekla, inspirirao ju je njemački teolog Dietrich Bahnhoffer, koji se nije bojao da ono što napiše sprovede u angažman, i aktivizam. Njegova sintagma “jeftina milost” – Bog na nebu, kralj na zemlji, muškarac u kući je pravdana i vladala na različite načine i „potkrepljivana“ bezupitnošću nad neprikosnovenim tumačenjima koji su „okupirale“ tijela Crkve.

“U toj Crkvi svijet nalazi jeftino pokrivanje svojih grijeha, koje ne okajava i od kojih zapravo i ne želi biti oslobođen. Jeftina je milost zato nijekanje žive Božje riječi, nijekanje utjelovljenja Božje riječi. Jeftina milost znači opravdanje grijeha, a ne grešnika….” (Dietrich Bahnhoffer)

Samim tim, kako je rekla prof. Popov Momčinović, to se oslikava i u bh. društvu: “Svet jeftino prikriva svoje grehove. Odlazimo u crkvu, džamiju da budemo viđeni, klanjamo Bajram, Vaskrs,Uskrs postimo da bi, također, drugi vidjeli.”

Ona religiju vidi kao mogućnost kojom čovjek treba da bude bolji, što je po njoj suština. Religija polazi od latinske riječi “religare“, koja ukazuje na povezivanje čovjeka sa Bogom, ali istovremeno i sa bližnjim, sa čitavim čovječanstvom….

Koja je uloga i položaj žene u religiji? Gdje je ona? Šta je ona? Ona je podređena, nevidljiva. Jel’ ona mrlja koja smeta androgenom muškarcu da dođe do Boga u njegovom savršenstvu, gdje on u konačnici ne može da kontrolira svoje seksualne nagone (Frojd), pita se se prof. Popov Momčinović?

Navodeći sintagmu “Bog na nebu, gospodar u kući” ona se osvrnula na vjerska učenja i položaj žene prije, ali i kroz monoteističke religije, odnosno interpretaciju žena još od perioda srednjeg vijeka.

Žene su imale bolji položaj u društvu, u zajednicama prije nastanka monoteističkih religija zbog specifičnosti tada vladajućih rituala i neizražene i neprofilisane hijerarhijske strukture.

Tzv. analize diskursa često ukazuju da glavni problem leži u načinu interpretacije i interpelacije roda i religije u svijest i podsvijest usljed dominacije patrijarhalnih upisivanja značenja u tekst, što je rezultiralo u ženskoj podređenosti unutar vjerskih zajednica, njihovoj nevidljivosti i nečujnosti.

O narednoj temi “Žene na granici građanskog, kontekst XIX stoljeća” govorit će Adriana Zaharijević iz Beograda, kao nastavak ciklusa predavanja “Neko je rekao feminizam” krajem oktobra tekuće godine.